1              Poslovni broj: Gž-1381/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1381/2019-2

 

 

U  I M E R E P U B L  I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arijani Bolanča kao predsjednici vijeća, mr. sc. Dražanu Penjaku kao sucu izvjestitelju i članu vijeća i Svjetlani Vidović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. M.1 iz K., OIB: ..., 2. A. M.2 iz K., OIB: ..., 3. I. M. iz K., OIB: ... i 4. A. M. 4 iz K., OIB: ..., svi zastupani po pun. V. G., odvj. u S., protiv tuženika C. d.o.o. S., OIB: ... zastupano po pun. T. L., odvj. u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-330/16 od 30. travnja  2019., u sjednici vijeća 20. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn -330/16 od 30. travnja 2019. u dijelu po točkama I., II., III. i IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kako i u točci VI. izreke, te se tužbeni zahtjevi u tom dijelu odbijaju kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljima iznose kako je to pobliže naznačeno u točkama I., II., III. i IV., dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen. Sud je odbio i tužbeni zahtjev s osnova izmakle koristi u iznosu od 248.811,75 kuna. Naime troškova postupka sud je naložio tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 141.975,85 kuna.

 

Protiv ove presude i to dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žali se tuženik zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači a podredno ukinuti predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelji u cijelosti poriču žalbene navode tuženika. Predlažu da žalba bude odbijena kao neosnovana.

 

Žalba je osnovana.

 

Sporno je u ovoj fazi postupka je li sada pok. A. M. isključivi krivac za radnu nezgodu koja se dogodila 23. lipnja 2016. u kojoj je pravni prednik tužitelja zadobio povrede zbog kojih je umro.

 

Izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja da se radi o podijeljenoj odgovornosti poslodavca i radnika, sad pok. A. M. i to u omjeru 70% poslodavac, a 30% radnik, ne može se prihvatiti kao pravilno.

 

Između parničnih stranaka nije sporan sam tijek nastanka radne nezgode.

 

Naime, pravni prednik tužitelja radio je kao vozač kamiona na gradilištu i radno vrijeme mu je počelo u 7:00 sati a radna nezgoda se dogodila oko 18:30. Dakle, nakon isteka redovnog radnog vremena.

 

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka može se zaključiti da je kamion kojim je upravljao pravni prednik tužitelja ostao u kvaru, čime je blokirao kretanje ostalih kamiona na gradilištu na jednoj prometnoj traci, a koje gradilište je bilo u završnoj fazi, užurbani radovi, dosta veliki broj izvršitelja. Od strane nadređenog radnika pravnom predniku tužitelja je naloženo da pristupi zamjeni akumulatora na kamionu zajedno sa radnikom D. G.

 

Zamjena akumulatora na kamionu vozaču, sa trideset godina radnog iskustva uz asistenciju kolege vozača nije zahtjevna radna operacija koju pravni prednik tužitelja nije znao niti mogao obaviti. Takve radnje uobičajeno obavljaju vozači amateri na svojim vozilima, pa nije bilo potrebe za angažiranjem neke stručne osobe za taj posao (automehaničar ili autoelektričar). Iz priložene potvrde od 16. travnja 1999. je razvidno da je pravni prednik tužitelja bio osposobljen za obavljanje poslova na siguran način.

 

U situaciji kad je pravni prednik išao provjeriti kvalitetu izvršenog posla, upaliti motor kamiona i kada se uvjerio da je uspješno otklonjen kvar, nije smio napustiti kabinu kamiona, da prethodno nije ugasio motor ili pak ostavio motor da radi ili da je aktivirao ručnu kočnicu, budući da se kamion nalazio na uzbrdici. Nezgoda se dogodila 23. lipnja 2016. oko 18:00 sati.

 

Cijeneći pri tome da je ljetni solsticij 21. lipnja., dan kada je najkraće vrijeme noći a najduži dan, to je nedvojbeno da je vidljivost bila dobra. Radnja napuštanja kamiona, a da prethodno nije osigurao nekontrolirano kretanje kamiona, načinio je grubi propust, pravni prednik tužitelja iskazao je grubu neopreznost tim više što je otišao nakon izlaska iz kabine na stražnji dio vozila, našavši se iza svoga kamiona i vozila koje je bilo blokirano zbog nemogućnosti prolaska, zbog zastoja kamiona u kvaru kojim je pravni prednik tužitelja upravljao. Takvo postupanje prednika tužitelja u okolnostima konkretnog događaja je nedopustivo i ne može se kvalificirati kao posljedica dužeg rada od redovnog radnog vremena, velike gužve na gradilištu, jer se radi o jednostavnim radnim operacijama koje su vozačima kamiona uobičajene i za takve propuste u obavljanju rutiniranih radnji ne može se tražiti isprika u fizičkoj ili psihičkoj iscrpljenosti, gužvi na gradilištu a poglavito kod činjenice da je pravni prednik tužitelja taj dan efektivno radio, vozio kamion tri i po sata, a da je vremenski period od 8.20 sati proveo čekajući na ukrcaj, odnosno iskrcaj tereta.

 

Stoga se ukazuju osnovani žalbeni navodi tuženika, odnosno da je za radnu nezgodu isključivi krivac pravni prednik tužitelja, pa je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 373. stavka 1. točke 3. ZPP.

 

U Splitu 20. veljače 2020.