Poslovni broj: 6 Gž-1241/2018-3

1

 

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o., Z., OIB: …., koga zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. D. iz Z., OIB: ….., koju zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi naplate novčanog potraživanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-348/2018-9 od 3. listopada 2018., žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-348/2018-10 od 3. listopada 2018., žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-348/2018-11 od 3. listopada 2018. i žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-348/2018-16 od 16. listopada 2018., 20. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice M. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-348/2018-9 od 3. listopada 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              1. Odbija se žalba tuženice M. D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-348/2018-10 od 3. listopada 2018.

              2. Uvažava se žalba tužitelja P. C. d.o.o., Z., ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-348/2018-11 od 3. listopada 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              3. Uvažava se žalba tuženice M. D., ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-348/2018-16 od 16. listopada 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

"1. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. T. iz Z., posl.br. Ovrv-7842/2017 od 19. listopada 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj M. D. iz Z., OIB:15587169355 da plati tužitelju P. C. d.o.o., Z., OIB: 28495895537 iznos od 27.502,73 kn (dvadeset sedam tisuća petsto dvije kune i sedamdeset tri lipe) i to:

- s osnove glavnice iznos od 25.894,66 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 22. kolovoza 2017. pa do isplate, po stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- s osnove redovne kamate iznos od 644,95 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 18. listopada 2017. pa do isplate, po stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- s osnove zateznih kamata iznos od 359,44 kn,

- s osnove naknada iznos od 603,68 kn

sve u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženoj M. D. iz Z., OIB:…… da plati tužitelju P. C. d.o.o., Z., OIB: ….. naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2018. godine do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

Prvostupanjskim rješenjem broj Povrv-348/2018-10 od 3. listopada 2018. odlučeno je:

"Odbija se prigovor tužene protiv rješenja o naplati pristojbe od Povrv-348/2018-3 od 22. kolovoza 2018."

Rješenjem broj Povrv-348/2018-11 od 3. listopada 2018. odlučeno je:

"Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu troškova na teret Državnog proračuna RH zbog delegacije spisa."

Rješenjem broj Povrv-348/2018-16 od 16. listopada 2018 odlučeno je:

"Odbija se zahtjev tužene za isplatu troškova na teret Državnog proračuna RH zbog delegacije spisa."

Protiv citirane presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da presuda uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa da se ne može ni ispitati. Prvostupanjski sud nije cijenio svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno ni rezultate cjelokupnog postupka. Tuženica je protiv rješenja o ovrsi izjavila prigovor s obrazloženjem da osporava osnovu i visini tužbenog zahtjeva. U postupku sud uopće nije primijenio pravilo o teretu dokazivanja jer potpunom i pravilnom primjenom tih pravila nije moguće zaključiti o postojanju činjenica na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Izvod iz poslovnih knjiga i prijepis računa tužitelja predstavljaju jednostrane isprave u smislu čl. 5. Zakona o računovodstvu i nisu dokaz postojanja obveznog odnosa između stranaka, odnosno da je tuženica učinila trošak prema kreditnoj kartici. Tužitelj nije dokazao ni da je utužene račune ikada dostavio tuženici. Tužitelj je trebao dostaviti dokaze o učinjenom trošku za svaku stavku na prijepisima računa, u vidu potpisanog slipa po tuženici. Predlaže usvajanje žalbe i preinaku pobijane presude, a podredno, ukidanje presude uz naknadu parničnog troška tuženici.

U odgovoru na žalbu, tužitelj osporava žalbene navode tuženice predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

Protiv rješenja broj Povrv-348/2018-10 od 3. listopada 2018., žalbu je izjavila tuženica zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je podnijela zahtjev za odobravanje korištenja besplatne pravne pomoći, po kojem nadležno upravno tijelo nije donijelo nikakvu odluku. Tvrdi da je izreka rješenja nerazumljiva i proturječna razlozima rješenja, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Primijenjena odredba čl. 10. Zakona o sudskim pristojbama protivna je odredbi čl. 89. Ustava RH s obzirom na njezino povratno djelovanje. Neosnovano je odbijen njezin prigovor zastare za naplatu sudske pristojbe i pogrešno je primijenjena odredba Tar. br. 1. st. 2. Tarife sudskih pristojbi jer pristojba na prigovor protiv rješenja o ovrsi iznosi 312,50 kn, a ne 725,00 kn. Predlaže usvojiti žalbu te pobijano rješenje preinačiti uz pravilno određenje visine sudske pristojbe, a podredno, rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

Protiv rješenja broj Povrv-348/2018-11 od 3. listopada 2018., žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinaku rješenja i dosuđivanje tužitelju naknade troška delegacije predmeta s Općinskog građanskog suda u Zagrebu Općinskom sudu u Ogulinu. Uz podnesak kojim traži trošak delegacije priložio je i vozni red Hrvatskih željeznica na relaciji Z.-O.-Z. za 25. rujna 2018. kad se održalo ročište na koje je žalitelj pristupio. Ročište zakazano u 9,00 sati, tužitelj je bio primoran krenuti prvim jutarnjim vlakom na relaciji Z.-O. koji je krenuo u 6,36 sati, a nakon ročišta se i uputio prvim sljedećim vlakom koji je krenuo u 10,27 sati te je u Z. stigao u 12,30 sati. Punomoćnicima stranaka pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Ratio odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima je da stranke odnosno punomoćnici ne mogu tražiti troškove pristupa osobnim automobilom, već samo troškove javnog prijevoza. Traži i trošak za sastav žalbe.

Protiv rješenja broj Povrv-348/2018-16 od 16. listopada 2018., tuženica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga. Ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima, jer stranka čiji je predmet delegiran drugom sudu, nije obvezna angažirati odvjetnika koji ima sjedište pisarnice prema mjesnoj nadležnosti suda kojemu je spis delegiran. Predlaže usvojiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti te dosuditi tražene troškove uvećane za troškove žalbe.

O žalbi tuženice protiv presude

Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 27.502,73 kn na ime troškova koje je tuženica učinila po T American Express kreditnoj kartici u razdoblju od 1. siječnja do 21. kolovoza 2017.

U postupku je utvrđeno da je tuženica 14. studenoga 2005. potpisala pristupnicu za American Express kreditnu karticu kao korisnik kartice, da je potpisom potvrdila primitak pripadajućeg Ugovora o korištenju American Express kartice te u cijelosti prihvatila njegov sadržaj te da su stranke odredbama istog odredile da tuženica kao korisnik karticu može koristiti za plaćanje robe i usluga te podizanje gotovine na bankomatima, a da je takve troškove nastale korištenjem kartice dužna platiti po primitku svakog mjesečnog računa, i to u roku dospijeća naznačenom na računu.

Na osnovi toga prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica, kao korisnik kartice, stranka u ugovornom odnosu s tužiteljem pa je obvezna podmiriti troškove nastale uporabom kartice te je time utvrdio osnovu tužbenog zahtjeva.

Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na osnovi izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga i prijepisa računa koje je tužitelj dostavio.

U obrazloženju pobijane presude navodi se da tuženica 13. rujna 2017. duguje po kreditnoj kartici broj 377501477091005 s osnove glavnice 25.894,66 kn, redovne kamate 664,95 kn, zatezne kamate 359,44 kn i naknade 603,68 kn ili ukupno 27.502,73 kn, s tim da je tuženica dobila iznos odobrenog revolving kredita od 15.000,00 kn s kamatom na kredit od 9,67 % godišnje i obveznom mjesečnom otplatom kredita 5 %.

Utvrđujući da tuženica nije plaćala dospjele račune koji sadržavaju obveze po prethodnim računima, specifikaciju prometa, obračun po revolving kreditu i obračun iznosa za uplatu s označenim datumom dospijeća, prvostupanjski sud je u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. T. iz Z., broj Ovrv-7842/2017 od 19. listopada 2017.

Tuženica prigovara da izvod iz poslovnih knjiga i prijepis računa tužitelja predstavljaju jednostrane isprave u smislu čl. 5. Zakona o računovodstvu i nisu dokaz postojanja obveznog odnosa između stranaka, odnosno da je tuženica učinila trošak prema kreditnoj kartici. Međutim, na temelju Ugovora o korištenju American Express kartice tužitelj je ovlašten sudskim putem potraživati od tuženice sve dugove po kartici koji su nastali zbog neplaćanja računa u ugovorenom roku.

Također, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor tužene da je izvadak iz poslovnih knjiga nevjerodostojna isprava, jer je riječ o poslu kojeg kod većine trgovačkih društava ne obavlja zakonski zastupnik nego radnik tužitelja  kao punomoćnik po zaposlenju, a u smislu članka 43. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11. - pročišćeni tekst, 111/12., 68/13. i 110/15.), a konkretan izvadak iz poslovnih knjiga je opskrbljen potpisom ovlaštene osobe i žigom tužitelja.

Nadalje, neosnovani su i navodi tuženice da tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga što nije primila račune jer, i prema stavu ovoga suda, sve da tuženica uistinu nije primila navedene račune postupajući savjesno i znajući da je učinila trošak karticom bila je dužna obratiti se tužitelju radi izdavanja prijepisa računa čim je shvatila da nije primila račun.

Dakle, s obzirom na navedeno prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo, time što je održao na snazi platni nalog.

Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), kada je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kn, koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kn, javnobilježničku nagradu od 625,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 25. rujna 2018. od 1.250,00 kn i pristojbu na presudu od 625,00 kn.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

O žalbi tuženice protiv rješenja od 3. listopada 2018.

Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženice protiv rješenja o naplati pristojbe od 22. kolovoza 2018., kojim je tuženici naloženo plaćanje pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 625,00 kn i 100,00 kn pristojbe na to rješenje, uz obrazloženje da tuženica uz prigovor protiv plaćanja sudske pristojbe nije priložila rješenje kojim je oslobođena od plaćanja troškova postupka sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj 143/13.) te da je visina pristojbe utvrđena prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.; dalje ZSP).

Tuženica prigovara da je pogrešno primijenjena odredba Tar. br. 1. st. 2. Tarife sudskih pristojbi jer pristojba na prigovor protiv rješenja o ovrsi iznosi 312,50 kn, a ne 725,00 kn.

Prema Tar. br. 1. toč. 2. Tarife sudskih pristojbi, za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, prijedlog za ovrhu, protuovrhu i osiguranje, rješenje o ovrsi, protuovrsi i osiguranju, prijedlog za povrat u prijašnje stanje, prijedlog za osiguranje dokaza i odgovor na prijedlog za ponavljanje postupka, tužbu, žalbu i reviziju plaća se polovica pristojbe iz stavka 1. toga Tar. br.

Međutim, visina pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, propisana je Tar. br. 1. toč. 3. Tarife sudskih pristojbi, kojim je određeno da se za prigovor protiv platnog naloga i prigovor protiv rješenja o ovrsi plaća pristojba iz stavka 1. toga Tar. br., što na vrijednost predmeta spora od 27.502,73 kn iznosi 625,00 kn i s dodatnom pristojbom od 100,00 kn (čl. 39. st. 7. ZSP) daje iznos pristojbene obveze tuženice od 725,00 kn, na koji iznos je tuženica rješenjem od 22. kolovoza 2018. i pozvana.

Stoga žalba tuženice nije osnovana pa je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP), tj. odlučiti kao u toč. 1. izreke ovog rješenja.

O žalbama tužitelja i tuženice protiv rješenja od 3. i 16. listopada 2018.

Rješenjima od 3. i 16. listopada prvostupanjski sud je odbio zahtjeve stranaka za isplatu troškova delegacije na teret Državnog proračuna RH, smatrajući da trošak nije osnovan jer stranke nisu dokazale da su imale trošak javnog prijevoza a osim toga punomoćnici stranaka su za ročište 25. rujna 2018. mogle angažirati zamjeničkog punomoćnika iz Ogulina (15 odvjetnika) pa time ne bi nastali ti troškovi.

Prema odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13., 33/15. i 82/15.; dalje ZS), predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda će odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.

U slučaju iz stavka 2. toga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata (st. 4).

Naknada troškova iz stavka 4. toga članka isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom (st. 5.).

Zbog pogrešnog pravnog pristupa, smatrajući da stranke trebaju angažirati zamjenike punomoćnika iz sjedišta delegiranog suda, prvostupanjski sud nije utvrđivao jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 11. st. 4. ZS da se udovolji zahtjevima stranaka za naknadu troškova delegacije.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. uvažiti žalbe stranaka, ukinuti pobijana rješenja od 3. i 16. listopada 2018. i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, dakle odlučiti kao u toč. 2. i 3. izreke ovog rješenja.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi pripada li strankama naknada troškova delegacije spisa po odredbi čl. 11. st. 1., 4. i 5. ZS te će o tim zahtjevima donijeti novu odluku.

 

U Zadru 20. veljače 2020.

 

 

Sudac

 

Igor Delin