- 1 -              Poslovni broj: Usž-4067/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4067/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. A. iz D., kojeg zastupaju odvjetnici Z. o. u. M. B. i G. L. iz S., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. L. iz O., radi obnove postupka prijave početka građenja, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIgr-48/19-7 od 10. lipnja 2019.,  na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2020.

             

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIgr-48/19-7 od 10. lipnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-03/18-02/326, urbroj: 531-05-2-2-18-2 od 17. prosinca 2018. i rješenja Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje S.-d. županije, Ispostave O., klasa: UP/I-361-02/18-05/0082, urbroj: 2181/1-11-04/16-18-0004 od 26. srpnja 2018. (točka 1. izreke), te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka 2. izreke). Navedenim rješenjem tuženika od 17. prosinca 2018. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 26. srpnja 2018., kojim se odbacuje njegov prijedlog za obnovu postupka, klasa: 361-03/17-07/66.

Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Pobijanu presudu smatra neosnovanom u cijelosti te navodi kako ista ne sadrži razloge, kontradiktorna je, neobjektivna, pristrana i nejasna. Ponavlja nesporne nepravilnosti u postupanju tuženika, a koje se sastoje u tome da investitor I. L., ovdje zainteresirana osoba, izvodi radove gradnje na nekretninama k.č.zem. 2076/1, 2076/3 i 2077/3, da je k.č.zem. 2077/3 isključivo vlasništvo tužitelja, da se radovi izvode i na k.č.zem. 2076/1 u vlasništvu Grada O., te da je nekakav akt građenja, građevinska dozvola, odobrenje ili sl. izdan u upravnom postupku, u kojem tužitelj nije sudjelovao niti je pozvan na sudjelovanje. Citira odredbu članka 131. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17. i 39/19.), i to stavak 2. koji se odnosi na prijavu početka građenja građevine koja se gradi na temelju građevinske dozvole, te stavak 3. koji se odnosi na prijavu početka građenja građevine za koju se lokacijskom dozvolom određuje obuhvat zahvata u prostoru, nakon čega zaključuje kako je prijava početka radova moguća isključivo na temelju izdane građevinske ili lokacijske dozvole. Dodaje kako ni prvostupanjski sud ni tuženik ne postavljaju pitanje očitih nezakonitosti u postupanju investitora i činjenice da prijavu radova podnosi na temelju pet godina starog rješenja o izvedenom stanju, umjesto građevinske dozvole. Sadržajno citira i odredbu članka 4. Pravilnika o sadržaju i izgledu ploče kojom se označava gradilište („Narodne novine“, broj: 153/13.), koji se nadovezuje na Zakon o gradnji te prijavu početka radova vezuje isključivo uz građevinsku dozvolu. Glavni razlog odbijanja zahtjeva prvostupanjski sud nalazi u činjenici da je tužitelj izričito zahtijevao obnovu postupka, klasa: 361-03/17-07/000066, a što je neupravni postupak, međutim, iz sadržaja podneska tužitelja, kao i iz sadržaja zakonskih odredaba i citiranog Pravilnika, jasno je da je tužitelj tražio ponavljanje postupka izdavanja građevinske dozvole. S obzirom da prvostupanjsko tijelo nije dostavilo informaciju da li postoji građevinska dozvola, to je tužitelj, zbog svega navedenog, predložio izvođenje dokaza, i to pribavu i pregled spisa prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-361-02/18-05/0082, pribavu i pregled spisa tuženika, klasa: UP/II-361-03/18-02/326 uz nalog tuženiku i prvostupanjskom tijelu na dostavu podataka kojim aktom je investitoru, ovdje zainteresiranoj osobi, dozvoljena gradnja na kat.čest.zem. 2076/1, 2076/3 i 2077/3. Sud nije odlučio o ovom dokazu niti ga je odbio niti izveo, a što predstavlja bitnu povredu pravila postupka, koja ima za posljedicu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Slijedom iznesenog, tužitelj predlaže ovom Sudu žalbu usvojiti, a pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, izjavljenu žalbu usvojiti te predmet vratiti na ponovni postupak.

Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

Naime, Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.) iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama citiranog Zakona, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je tužitelj zatražio obnovu postupka prijave početka radova, dakle, neupravnog akta, a što, i po ocjeni ovoga Suda, podneseni prijedlog čini nedopuštenim, zbog čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je isti odbacilo.

Navedeno proizlazi iz odredbe članka 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.), prema kojoj se, iz taksativno navedenih razloga, može obnoviti postupak u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Dakle, u smislu citirane zakonske odredbe obnoviti se može samo upravni postupak, koji je okončan donošenjem upravnog akta (rješenja), a ne i nekom drugom ispravom koja nije upravni akt, što je ovdje slučaj.

Tužitelj žalbenim navodima osporava pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je prijava početka radova moguća samo ako je ishođena građevinska/lokacijska dozvola. Pri tomu se poziva i sadržajno citira odredbu članka 131. stavka 2. i 3. Zakona o gradnji koji nije bio na snazi u vrijeme dovršetka postupka čiju obnovu traži, iako je i tim Zakonom, ali stavkom 4. citirane zakonske odredbe (na koju se tužitelj ne osvrće) regulirana upravo prijava početka građenja građevine koja se gradi bez građevinske dozvole, na temelju glavnog projekta. Odredbom pak članka 131. stavka 2. ovdje mjerodavnog Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijave početka građenja zainteresirane osobe, propisano je da je u prijavi početka građenja investitor dužan navesti klasu, urudžbeni broj i datum izdavanja građevinske dozvole, odnosno oznake glavnog projekta, izvođača i nadzornog inženjera te uz prijavu priložiti dokaz da je u katastru formirana građevna čestica, ako se gradi građevina za koju se određuje građevna čestica.

Dakle, citirana zakonska odredba razlikuje prijavu početka građenja temeljem građevinske dozvole, koja se izdaje za građevine 1. i 2. skupine sukladno članku 4. Zakona o gradnji, odnosno temeljem glavnog projekta za građenje jednostavnih građevina koje se grade bez građevinske dozvole, a koje, temeljem članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji, određuje pravilnikom ministar.

Iz podataka sveza spisa razvidno je da je zainteresirana osoba podnijela nadležnom prvostupanjskom tijelu prijavu početka građenja dana 26. listopada 2017., kada je bio na snazi Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 79/14., 41/15. i 75/15.-dalje u tekstu Pravilnik). Prema pak odredbi članka 6. stavka 3. Pravilnika, investitor je dužan prijaviti početak građenja građevina iz članka 4. ovoga Pravilnika i izvođenja radova iz članka 5. ovoga Pravilnika sukladno Zakonu o gradnji, a što je zainteresirana osoba, kako to proizlazi iz priložene prijave, i učinila, pozivom na članak 131. Zakona o gradnji i članak 5. Pravilnika, te navođenjem propisanih podataka koji se odnose na glavni projekt, izvođača i nadzornog inženjera.

Imajući u vidu navedeno, ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja usmjerene na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu te pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer za takve tvrdnje nema podloge u podacima sveza spisa, iz kojih neprijeporno proizlazi da je zainteresirana osoba prijavila početak građenja za radove koji se izvode temeljem glavnog projekta, a ne temeljem građevinske dozvole. Okolnost pak da je izvođenje takvih radova eventualno nezakonito, a na koju tužitelj upire u žalbi, nije stvar ovog postupka niti je uopće u nadležnosti prvostupanjskog tijela koje je zaprimilo prijavu početka građenja, već građevinskog inspektora koji je, sukladno odredbi članka 101. važećeg Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.), ovlašten utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provesti stručni nadzor građenja, održavanja i uporabe građevina, kao i narediti mjere propisane tim Zakonom.

Nije pravno odlučan niti žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer, upravno suprotno navodima žalbe, osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. Zakona o upravnim sporovima, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

S obzirom da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 20. veljače 2020.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.