Poslovni broj: 13 P-495/2019-24

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima O. d. V. & R. & C. iz V., protiv tuženika Ž. V. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćnici radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. veljače 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj A. B. iz M., OIB: …, vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. … k.o. V. i to čkbr. … Livada kod svetog trojstva sa 35 čhv, što mu je tuženik Ž. V. iz M., OIB: … dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja, sve u roku 15 dana."

 

2. Nalaže se tuženiku Ž. V. iz M., OIB: … da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 9.428,55 kuna, zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od presuđenja 20. veljače 2020. pa do isplate,  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj A. B. je protiv tuženika Ž. V. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, pobliže navedenoj u točci I. izreke presude, koji tužbeni zahtjev je preciziran u podnesku od 10. siječnja 2020. (str. 43-44) iz razloga što je radi zabilježbe spora na utuženoj nekretnini ista prenesena u novi zemljišnoknjižni uložak na temelju rješenja ovoga suda broj Z-…. Tužitelj je naveo da je u zemljišnim knjigama upisan tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji od 5. lipnja 2017. zaključenog sa I. M., ali da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo, jer ju je kupio 1. kolovoza 1991. od J. i R. M. zajedno sa nekretninama čkbr. … Vinograd kod svetog trojstva sa 136 čhv i čkbr. … Vinograd u svetom trojstvu sa 217 čhv, i da su ga uveli u posjed sporne nekretnine, a koja je u Ugovoru o kupoprodaji od 1. kolovoza 1991. omaškom izostavljena, ne znajući, kao niti njegovi prednici, da se sporna nekretnina koja je u naravi livada sa 35 čhv u zemljišnim knjigama vodi kao čestica broj … upisana u zk. ul. br. …, za što je tužitelj saznao tek nedavno (2019.)kada je na lice mjesta izašao mjernik.

 

              Nadalje, tužitelj je naveo da se je sporna nekretnina vodila prvo na A. M., te da je formalno temeljem rješenja o nasljeđivanju bila upisana kao vlasništvo njegovog sina I. M. koji ju je zatim prodao tuženiku, za što je sve tužitelj saznao dolaskom mjernika na lice mjesta, te je istaknuo da ga A. M. i I. M. nikada nisu smetali u posjedu sporne nekretnine koju je posjedovao, kao i njegovi prednici J. i R. M., dakle, mirno i nesmetano punih 28 godina, za što je sve znao i tuženik, jer je susjed tužitelja, pa se stoga ne može pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige obzirom da je zbog svog znanja o činjenicama nepošteni stjecatelj te shodno time nije postupio u dobroj vjeri. Naveo je kako je svo vrijeme do dolaska mjernika smatrao da su A. i I. M. vlasnici susjedne nekretnine, koju je tuženik doista i kupio, a koji nije želio sa tužiteljem riješiti ovaj spor iz razloga što sporna nekretnina i ta susjedna nekretnina čine površinu koja može biti gradilište, pri čemu je tuženik isticao da je za njega mjerodavno jedino ono što piše u zemljišnim knjigama.

 

              Iz navedenih razloga tužitelj je podnio ovu tužbu smatrajući da je pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekao dosjelošću, odnosno posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme, uz zakonitost, istinitost i poštenje tog posjeda sukladno odr. čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12. i 152/14. - dalje: ZV)

 

              U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da sporna nekretnina nikada nije bila u vlasništvu J. i R. M.ć, već oduvijek u vlasništvu obitelji M., koja je u naravi livada, i koju su od 2001., od tuženikovog doseljenja u M., znali koristiti svi susjedi po potrebi, odnosno znali su pokositi travu za sijeno, tako i on, pa i tužitelj od svojega povratka u R. H. iz Nj., jer je isti živio u Nj., ali samo u širini od tri metra od čkbr. 5329/4 koja je njegovo vlasništvo, tako da tužitelj nikada nije uživao spornu nekretninu u cijelosti. Tuženik je naveo da je nakon kupnje sporne nekretnine, pored ostalih nekretnina koje je kupio 5. lipnja 2017. od I. M., nastavio posjedovati u cijelosti, i kada je primijetio da tužitelj ponovno kosi spornu nekretninu u širini od tri metara, da ga je upozorio da to više ne radi jer da je on sada vlasnik i te nekretnine, a što mu je tužitelj osporavao i pozvao mjernika koji je utvrdio da se radi o zasebnoj čestici.

 

              Slijedom navedenoga, tuženik je naveo da je pošteni stjecatelj koji je predmetnu nekretninu kupio od vlasnika, koju i uživa, pa je stoga predložio da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Dakle, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva sporne nekretnine stečene dosjelošću, odnosno posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme, uz zakonitost, istinitost i poštenje tog posjeda sukladno odr. čl. 159. i 160. ZV.              

 

            Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (str. 24), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 5-8), u povijest promjena na katastarskim česticama (str. 9-10), u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka R. K. (str. 36-37), te dokaz saslušanjem stranaka, tužitelja A. B. (str. 22-24), tuženika Ž. V. (str. 24-25), svjedoka D. F. (str. 25-26), S. G. (str. 26-27), I. B. (str. 27), S. B. (str. 27-28), I. M. (str. 28-29) i S. Š. (str. 29).

 

           Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, posebno analizirajući iskaze stranaka i ispitanih svjedoka, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve to sukladno odredbama članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11. – pročišćeni tekst i 25/13.), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

              Naime, analizirajući iskaze stranaka i ispitanih svjedoka, sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja koji je bio neposredno uvjerljiviji, logičniji i životniji od iskaza tuženika, pa i svjedoka I. M. i S. Š., čiji su iskaz u bitnome potvrdili svjedoci D. F., S. G., kao i I. B. i S. B., čije je iskaze valjalo cijeniti posebnom pažnjom, s obzirom da je riječ o bratu i supruzi tužitelja.

 

              Da su tvrdnje tužitelja iz tužbe i iskaza prihvatljive, proizlazi i iz činjenica utvrđenih neposrednim opažanjem prilikom provođenja očevida, tj. vještačenja na spornoj nekretnini s vještakom geodetske struke R. K., kojom prilikom je nedvojbeno utvrđeno da se preko sporne nekretnine protežu kolotrazi sve do gospodarskih objekata vlasništvo tužitelja, pa je stoga logično i životno i to što je tužitelj izjavio u svojem iskazu, pa i svjedok D. F. koji je izjavio da je njegov otac, sada pokojni F. F. prodao R. M. svoje nekretnine negdje osamdesetih godina na kojima se je nalazio vinograd sa nekom starom šupom, i koja je te nekretnine prodala tužitelju, uključujući i ovu spornu koja se je protezala od donje ceste, asfalta ulice 30. svibnja pa sve do vinograda, uključujući i vinograd, time da je do ceste prije bio jedan mali voćnjak, a dalje da se je protezao vinograd i da je sav taj dio bio od R. M. koja je to prodala tužitelju. Svjedok je naveo da su u njegovih 50 godina te nekretnine, ovako opisane, prvo bile u vlasništvu njegovog oca, zatim R. M., a poslije nje u vlasništvu tužitelja. Naveo je da je taj donji dio kosio brat tužitelja koji je imao koze, i održavao ga, dok za druge ne zna. Takve tvrdnje potvrdio je i svjedok S. G. koji se je doselio u M. 2012. i živi nasuprot sporne nekretnine.

 

              Sud nije prihvatio iskaz svjedoka I. M., jer je isti suprotan ne samo iskazu tužitelja i prethodno navedenih svjedoka, već u bitnome i iskazu samog tuženika koji je, pored ostaloga, izjavio da tu spornu nekretninu tužitelj nikad ranije uživao, niti njegov brat, te da nikada nije vidio da je na njoj netko radio od strane tužitelja.

 

              Na temelju svega prethodno navedenoga, sud je zaključio da je tužitelj doista kupio i tu spornu česticu od J. i R. M. 1. kolovoza 1991., koja je očito omaškom bila izostavljena iz sklopljenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. kolovoza 1991., i uživao mirno i nesmetano gotovo 28 godina, pa je iz navedenih razloga stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću sukladno odr. čl. 159. i čl. 160. ZV.

 

              Naime, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo vlasništva nekretnina može se steći na temelju dosjelosti za što je potrebno da su ispunjene sljedeće pretpostavke:

 

- sposobnost dosjedatelja, sposobnost stvari, samostalan posjed određene kakvoće, jer posjed, prije svega mora biti samostalan, što znači da dosjedatelj posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a glede kakvoće mora biti ili kvalificiran ili barem pošten.

 

Nadalje, posjed se mora stvarno i izvršavati, te posjed mora trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti.

 

Osim prethodno navedenog, za koje pretpostavke sud smatra da su u konkretnom slučaju u cijelosti i ispunjene, za dosjelost je potrebno da protekne određeno vremensko razdoblje, tj. rok dosjelosti, time da njegova duljina ovisi o vrsti dosjelosti i o tome čija je stvar.

 

U konkretnom slučaju riječ je o izvanrednoj dosjelosti, dakle o stjecanju prava vlasništva na temelju samostalnog, poštenog posjeda kroz određeno vrijeme. U smislu odr. čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima traži se rok od 20 godina, koji je u konkretnom slučaju i protekao, imajući u vidu da su prednici tužitelja očito bili pošteni posjednici, kako to proizlazi iz izvedenih dokaza.

 

Uostalom poštenim se posjedom smatra sve dok se ne dokaže suprotno, jer riječ je o oborivoj presumpciji, a teret dokaza je na onome tko tvrdi da posjed nije pošten. U konkretnom slučaju nije dokazano suprotno.

 

Isto tako valja napomenuti da se vlasnikom nekretnina smatra onaj koji je upisan u zemljišnoj knjizi, ali i ta činjenica je oboriva, i teret dokaza leži na onome tko tvrdi suprotno. U ovoj parnici tužitelj je bio taj koji je morao dokazati da je on stekao pravo vlasništva dosjelošću navedene nekretnine koju je ujedno i kupio još 1991., što je isti i dokazao.

 

Iz  navedenih razloga presuđeno je kao u točci I. izreke.

 

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odr. čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici,  a trošak u iznosu od 9.428,55 kuna kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje tužbe u iznosu od 750,00 kuna, podnesaka  od 17. listopada 2019., 3. siječnja 2020. i 7. siječnja 2020. za svaki u iznosu od 750,00 kuna, za zastupanje na ročištima 17. listopada 2019., 14. studenoga 2019., 20. veljače 2020. i na ročištu  izvan suda 11. prosinca 2019. za svako u iznosu od 750,00 kuna, na PDV od 25% u iznosu od 1.500,00 kuna, sve to sukladno odr. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zatim na pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 400,00 kuna i uplaćeni predujam vještačenja u iznosu od 1.528,55 kuna.

 

Radi izloženog valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Virovitici 20. veljače 2020.

 

Sutkinja:

 

Anneliese Janeš-Mihoković v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. OD V. & R. & C.., V.
2. Odvj. G. J. M, V
3. P. u. V. (nakon pravomoćnosti)

 

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica:

 

Irena Poljak