- 1 -              I Kž 83/2020-4

Broj: I Kž 83/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. M., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. siječnja 2020. broj Ik I-462/2019-9, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine” broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11-I), prihvaćen je po službenoj dužnosti podnesen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika P. M. Zatvorenik je uvjetno otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koju izdržava na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 13. ožujka 2019. broj K-333/2019-8 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 8. svibnja 2019. broj Kž-261/2019-4, a zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavaka 1. i 2. KZ/11. Uvjetni otpust traje do isteka kazne 8. lipnja 2020.

Zatvoreniku je, nadalje, na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11-I određena obveza javljanja sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu, odmah po otpustu, uz čiju suglasnost, na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a, zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez posebnog navođenja žalbene osnove, dok iz obrazloženja sadržajno proizlazi da rješenje pobija prigovorima činjenične naravi. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da isto preinači na način da odbije prijedlog za uvjetni otpust.

Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima istaknutim u žalbi, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak da su kod zatvorenika P. M. ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11-I, koje opravdavaju njegovo uvjetno otpuštanje.

Tako je pobijanim rješenjem ispravno utvrđeno da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen uspješnim, a jednako je ocijenjen i njegov radni angažman. Prema daljnjim podacima izvješća Zatvora u S., proizlazi da zatvorenik nije stegovno tretiran, urednog je ponašanja, odredbe Kućnog reda poštuje, korektan je u odnosu s ostalim zatvorenicima i službenicima Zatvora, a prema raspoloživim podacima, nema drugi kazneni postupak u tijeku. Zbog svega izloženog, kao i ocjene da kod zatvorenika nije prisutna kriminaliziranost, Zatvor u S. je, u odnosu na prijedlog za uvjetnim otpuštanjem zatvorenika, pozitivnog mišljenja. Istovremeno, zatvorenik je održao kontakt s obitelji te ima osiguran postpenalni prihvat u Republici Srbiji, čiji je državljanin i gdje mu se nalazi obitelj. Povezujući sve izloženo s činjenicom da je zatvorenik izdržao tri četvrtine kazne na koju je osuđen, ispravnom se i osnovanom ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika dosadašnjim izdržavanjem kazne polučen pozitivan rezultat u odnosu na osobnost i njegovo buduće ponašanje. Ovo osobito kada se vodi računa o činjenici da se zatvorenik P. M. sada prvi puta nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

Nastavno tome, žalbene tvrdnje kojima se apostrofira težina i značaj kaznenog djela zbog kojeg zatvorenik izdržava ovu kaznu zatvora, kao i okolnost da, uslijed činjenice što zatvorenik nema prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj, nadležna tijela nemaju učinkovite instrumente nadzora nad njegovim ponašanjem i životom za vrijeme uvjetnog otpusta, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu od utjecaja na odluku o uvjetnom otpuštanju zatvorenika P. M. Naime, okolnosti kaznenog djela zbog kojeg se zatvorenik sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora cijenjene su prilikom odluke o odgovarajućoj kazni, dok je pri odluci o uvjetnom otpustu, ocjenom ličnosti osuđenika, njegovog prijašnjeg života i osuđivanost te ostalih okolnosti iz članka 59. KZ/11-I, potrebno ocijeniti njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi te osnovanost očekivanja da u budućnosti neće činiti kaznena djela.

Slijedom izloženog, ranije izložene pozitivne činjenice na strani zatvorenika P. M., uz izostanak ijedne negativne okolnosti, svojim značajem pretežu u korist odluke o uvjetnom otpuštanju, zbog čega žalbenim navodima državnog odvjetnika nije s uspjehom osporena pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Posljedično tome, nije doveden u dvojbu ni zaključak prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika do sada izdržana kazna postigla svoju očekivanu svrhu, zbog čega je odluka o njegovom uvjetnom otpuštanju na zakonu osnovana. Ovo osobito kada se ima u vidu da je zatvorenik, koji ranije nije osuđivan i nema drugih postupaka u tijeku, izdržao više od ¾ izrečene mu kazne. U suprotnom, dovodi se u pitanje sam smisao instituta uvjetnog otpusta, čija je bit ocjenjivanje daljnje potrebe izdržavanja kazne zatvora za konkretnog zatvorenika koji je, prema izloženom, očito svoje ponašanje tijekom izdržavanja kazne korigirao, te je za očekivati da on na slobodi neće činiti nova kaznena djela.

Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. veljače 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.