Poslovni broj: 4 P-117/2019-13

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB… u svoje ime, a za korist V. – G. d.o.o. u stečaju, O., OIB …, koje zastupa M. P. zamjenik Ž. državnog odvjetnika u Osijeku protiv tuženika V.-O. d.o.o. O., OIB …, koje zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika u iznosu od 805.639,76 kn, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 6. veljače 2020. u nazočnosti zamjenika Ž. u O. i punomoćnika tuženika, te objavljene presude dana 19. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "I.1. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji su 31. kolovoza 2017. sklopili V.-G. kao prodavatelj i V.-O. kao kupac bez pravnog učinka prema stečajnoj masi.

              2. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Izjava o prijeboju od 31. kolovoza 2017.

              3. Tuženik V.-O. d.o.o. iz O. dužan je trpiti upis brisanja prava vlasništva koje je stekao na temelju ovog Ugovora i uspostavu prethodnog zemljišno-knjižnog stanja.

 

              II.1. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja koji su 12. rujna 2017. sklopili  V.-G. kao prodavatelj i V.-O. kao kupac bez pravnog učinka prema stečajnoj masi.

              2. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Izjava o prijeboju od 27. rujna 2017.

              3. Tuženik V.-O. d.o.o. iz O. dužan je trpiti upis brisanja prava vlasništva registriranih motornih vozila i uspostavu stanja prije poduzimanja radnje. 

 

              III. Tuženik je dužan platiti tužitelju prouzročene parnične troškove.

 

Tuženik se može osloboditi obveze iz stavka I. izreke plaćanjem iznosa od 571.000,00 kn na ime ispunjenja obveze iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina, a obveze iz stavka II. izreke se može osloboditi plaćanjem iznosa od 234.639,76 kn na ime ispunjenja obveze iz Ugovora o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja u roku od 8 dana.

2. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 50.375,00 kn (pedesettisućatristosedamdesetpet kuna) u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tijekom postupka tvrdi da su stečajni dužnik V.-G. kao prodavatelj i tuženik V.-O. kao kupac sklopili 31. kolovoza 2017. Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao kč. br. 3360/10 u zk. ul. br. 9004 k.o. Osijek. Obvezu plaćanja kupoprodajne cijene tuženik je ispunio tzv. obračunskim plaćanjem, a prijeboj je izjavljen isti dan 31. kolovoza 2017. Upis prava vlasništva za korist tuženika proveden je u zemljišnoj knjizi 8. rujna 2017. Tužitelj nadalje navodi da su stečajni dužnik V.-G. kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili 12. rujna 2017. Ugovor o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja, a obvezu plaćanja kupoprodajne cijene tuženik je ispunio obračunskim plaćanjem. Prijeboj je izjavljen 27. rujna 2017. Upis prava vlasništva za korist tuženika proveden je u registru motornih vozila 25. rujna 2017.

 

Tužitelj navodi da je V.-G. kao dužnik 6. listopada 2017. podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka na ovom sudu. Tužitelj navodi da su naprijed citirane pravne radnje pobojne u skladu s odredbom članka 198. i 199., 200. i 201. Stečajnog zakona. Ugovor o kupoprodaji nekretnina je zaključen 31. kolovoza 2017., a Ugovor o kupoprodaji motornog vozila 12. rujna 2017., te  s obzirom na činjenicu da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen 6. listopada 2017. tužitelj je mišljenja da su ove radnje poduzete unutar vremenskog određenja predmeta pobijanja. Navodi da je pojam nesposobnosti za plaćanje definiran člankom 6. stav 1. SZ-a tako da nesposobnost za plaćanje postoji, ako dužnik ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane obveze, pri čemu okolnost da je dužnik namirio ili da može namiriti u cijelosti ili djelomično tražbine nekih vjerovnika ne znači da je sposoban za plaćanje. V.-O. je osnivač i jedini član društva dužnika, te je bliska osoba, pa se pretpostavlja znanje vjerovnika za nesposobnost za plaćanje.

 

Tužitelj navodi da je vrijednost ukupno unovčene stečajne mase 1.083.704,41 kn, a utvrđene obveze stečajnog dužnika iznose 6.811.328,33 kn. Nakon djelomične diobe namirene su tražbine vjerovnike I. višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 574.337,73 kn, a tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda u iznosu od 6.236.990,60 kn su ostale neizmirene. Ovo ukazuje na okolnost da je otuđenjem imovine i obračunskim plaćanjem prije stečajnog postupka V.-O. stavljen u povoljniji  položaj (tzv. pogodovanje), te je onemogućeno ravnomjerno namirenje tražbina svih vjerovnika II. višeg isplatnog reda (oštećenje vjerovnika). Tužitelj također navodi da je na skupštini vjerovnika održanoj 19. ožujka 2019. donesena odluka da stečajni upravitelj u ime i za račun stečajnog dužnika nije ovlašten pokrenuti parnični postupak, radi pobijanja ovih pravnih radnji, te je od tada počeo teći tromjesečni rok u kojem su vjerovnici ovlašteni za svoj račun i na svoj rizik pobijati ove pravne radnje stečajnog dužnika.  Tužitelj sukladno odredbi članka 186.a. stav 1. ZPP-a nije obvezan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora. Tužitelj predlaže da sud u skladu s odredbom članka 212. stav 4., te 199., 200. i/ili 201. SZ-a donese presudu kao u izreci.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tuženik ne spori zaključenje Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 31. kolovoza 2017., te da je plaćanje kupoprodajne cijene izvršeno prijebojem međusobnih tražbina.  Ne osporava niti zaključenje Ugovora o kupoprodaji motornih vozila, te da je plaćanje prodajne cijene izvršeno prijebojem međusobnih tražbina. Također ne osporava ni tvrdnje tužitelja da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad društvom V.-G. podnesen 6. listopada 2017. Tuženik navodi da tužitelj nije naveo temeljem kojih odredbi Stečajnog zakona pobija pravnu radnju, da li su to odredbe članka 199., 200. ili 201. Stečajnog zakona, jer je to bitno radi utvrđivanja pretpostavki koje se zahtijevaju radi utvrđenja pobojnosti tih pravnih radnji. Osporava tvrdnju tužitelja da su pravne radnje poduzete u svrhu pogodovanja tuženika kao vjerovnika, te da se istima remeti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika. Tuženik navodi da su od općih pretpostavki za pobijanje pravnih radnji ispunjene dvije, a to je da je otvoren stečajni postupak, te da pravne radnje kupoprodajni ugovori mogu biti predmet pobijanja. Navodi da tužitelj nije dokazao da su poduzete pravne radnje dovele do oštećenja ili pogodovanja bilo kojem vjerovniku niti da je krajnji rezultat pobijanja povećanje mogućnosti namirenja svih vjerovnika. Navodi da je nekretnina koja je predmet kupoprodaje bila opterećena pravom zaloga upisanim u korist tuženika za iznos od 1.000.000,00 kn uvećanu za ugovorene kamate i troškove. Navodi da nije zaključen kupoprodajni ugovor i da nije preneseno vlasništvo nekretnine na tuženika tuženik bi bio u okviru stečajnog postupka kao razlučni vjerovnik i imao pravo na odvojeno namirenje, pa krajnji rezultat pobijanja kupoprodajnog ugovora ne bi imao za posljedicu povećanje mogućnosti namirenja drugih vjerovnika. Tuženik također navodi da je najveći vjerovnik II. višeg isplatnog reda s priznatom tražbinom u iznosu od 4.929.268,81 kn što predstavlja 79,03% udjela u ukupno utvrđenim tražbinama svih vjerovnika tog reda u iznosu od 6.236.990,00 kn.  Navodi da je nekretnina prodana po tržišnoj vrijednosti procijenjenoj po ovlaštenom sudskom vještaku u iznosu od 571.000,00 kn, iako joj je knjigovodstvena vrijednost 526.208,49 kn, što u kazuje na činjenicu da stečajni dužnik nije pogodovao tuženiku kao vjerovniku niti je oštećen bilo koji drugi vjerovnik. Tuženik navodi da u vrijeme kada su pravne radnje poduzete stečajni dužnik nije bio blokiran, odnosno nije bio nesposoban za plaćanje, jer je stečajni postupak pokrenut zbog prezaduženosti, a ne nesposobnosti za plaćanje. Tuženik je mišljenja da je ovaj postupak nesvrsishodan, jer i u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva i dalje se neće moći ostvariti krajnji rezultat povećanja mogućnosti namirenja drugih vjerovnika.  Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku. 

                                                         

              U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pročitani su: Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 31. kolovoza 2017., račun  broj  137/461/2 od 31. kolovoza 2017., kartica partnera, Izjava o prijeboju od 31. kolovoza 2017., zk. ul. br. 9004 k.o. Osijek i povijesni prikaz zk. ul. 9004 k.o. Osijek, Ugovor o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja od 12. rujna 2017., računi (str. 14-20 spisa), Izjava o prijeboju od 27. rujna 2017., dopis MUP-a od 10. travnja 2019. (str. 22-31 spisa), prijedlog dužnika za otvaranje stečajnog postupka od 5. listopada 2017., Izviješće AUDITUS d.o.o. Osijek (str. 33-39 spisa), Bilanca stanja na dan 31. prosinca 2016., račun dobiti i gubitaka za 2016., bilješke za financijske izvještaje za 2016. (str. 43-48 spisa), rješenje ovoga suda St-1442/17 od 8. svibnja 2018., Zapisnik sa sjednice Skupštine vjerovnika za V.-G. d.o.o. u stečaju od 19. ožujka 2019. (str. 58-65 spisa), rješenje St-1442/17 od 18. travnja 2019., procjena tržišne vrijednosti vozila MOTO ing od 8. rujna 2017. (str. 85-89 spisa), Elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina vještaka Zvonimira Rogač (str. 100-122 spisa) i  dopis FINE od 20. prosinca 2019. (str. 134-135).

 

              Tijekom postupka između stranaka nije sporno:

-          da je nad V.-G. d.o.o. O. rješenjem ovoga suda St-1442/17 od 4. prosinca 2017. otvoren stečajni postupak, te da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnio stečajni dužnika zbog prezaduženosti (str.  32 spisa),

-          da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina tuženik od V. - G. d.o.o. 31. kolovoza 2017. kupio nekretninu upisanu u zk. ul.br. 9004 k.o. Osijek, kč. br. 3360/10, zemljište, kuća i dvorište Tina Ujevića 10, površine 164 m² za kupoprodajnu cijenu od 571.000,00 kn, a koja je plaćena Izjavom o prijeboju od 31. kolovoza 2017., a temeljem potraživanja V.-G. d.o.o. iz Ugovora o zajmu od 7. srpnja 2016., te da je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana na ime tuženika,

-          da je Ugovorom o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja od 12. rujna 2017. tuženik kupio od V.-G. d.o.o. točno navedene strojeve za kupoprodajnu cijenu od 234.639,76 kn, a koja je plaćena Izjavom o prijeboju od 27. rujna 2017., te da su vozila u registru motornih vozila upisana na ime tuženika,

-          da je na Skupštini vjerovnika stečajnog dužnika V.-G. d.o.o. u stečaju od  19. ožujka 2019. donesena odluka da stečajni upravitelj neće pokrenuti postupke radi pobijanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 31.8.2017. i Ugovora o kupoprodaji vozila i strojeva od 12.9.2017.,

-          da je u stečajnom postupku V.-G. d.o.o. u stečaju utvrđena tražbina tužitelja u II. višem isplatnom redu u iznosu od 412.176,54 kn, te tražbina tuženika V.-O. d.o.o. u iznosu od 4.929.268,81 kn,

-          da je V.-O. d.o.o. ovdje tuženik osnivač i jedini član društva stečajnog dužnika V.-G. d.o.o. 

 

Tijekom postupka je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelja za pobijanjem pravnih radnji. 

 

              Prema odredbi članka 199. stav 1. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15 i 104/17, dalje SZ-a) pravna radnja poduzeta u posljednja 3 mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), može se pobijati ako je u vrijeme kada je poduzeta dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost.

 

              Imajući u vidu da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka stečajni dužnik podnio 5. listopada 2017., te da su Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 31. kolovoza 2017., a Ugovor o kupoprodaji motornog vozila i radnog stroja zaključen 12. rujna 2017., sud zaključuje da su ove pravne radnje poduzete u roku iz odredbe članka 199. stav 1. SZ-a.

 

              Sporno je da li je pobijanje osnovano, jer tuženik tvrdi da u vrijeme poduzimanja pravnih radnji stečajni dužnik nije bio nesposoban za plaćanje, nego je bio prezadužen. 

 

              Iz dopisa FINE od 20. prosinca 2019. je vidljivo da stečajni dužnik V. – G. d.o.o. u stečaju tijekom 2017. u razdoblju od siječnja do prosinca nije imao niti jedan dan blokade računa.

 

              Prema odredbi članka 6. SZ-a nesposobnost za plaćanje postoji ako dužnik ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane obveze, a okolnost da je namirio ili da može namiriti u cijelosti ili djelomično tražbine nekih vjerovnika ne znači da je sposoban za plaćanje.

 

Imajući u vidu da stečajni dužnik V. – G. d.o.o. u stečaju u vrijeme poduzimanja pravnih radnji 31. kolovoza 2017. i 12. rujna 2017. nije bio nesposoban za plaćanje, sud je mišljenja da nije ispunjena pretpostavka iz odredbe članka 199. stav 1 SZ-a za pobijanje ovih pravnih radnji, jer stečajni dužnik u vrijeme poduzimanja ovih pravnih radnji nije bio nesposoban  za  plaćanje.

 

              Imajući u vidu sadržaj Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 31. kolovoza 2017. i sadržaj Ugovora o kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja od 12. rujna 2017. sud je mišljenja da se isti po sadržaju ne ubrajaju u pravne radnje iz odredbe članka 200. stav 1. SZ-a iako su poduzete u rokovima iz odredbe članka 1. stav 1. i 2. istog Zakona. Osim toga, u vrijeme poduzimanja pravnih radnji dužnik nije bio nesposoban za plaćanje. Stoga je sud mišljenja da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji u skladu s odredbom članka 200. SZ-a.

 

              Pobijanje pravnih radnji predmet tužbenog zahtjeva nije osnovano ni po odredbi članka 201. SZ-a, jer u vrijeme poduzimanja pravnih radnji dužnik nije bio nesposoban za plaćanje.

 

              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da Ugovori o kupoprodaji nekretnina i kupoprodaji motornih vozila i radnog stroja nisu pobojni, jer u vrijeme njihovog poduzimanja dužnik nije bio nesposoban za plaćanje, stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 199. stav 1., 200. stav 1. točka 2. i 201. stav 1. točka 1. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15 i 104/17, dalje SZ-a). Zbog svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja za pobijanjem pravnih radnji ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.

 

              Budući je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji, sud je odbio i tužbeni zahtjev za isplatom zatraženih iznosa od 571.000,00 kn i  234.639,76 kn sukladno odredbi članka 327. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155. ZPP-a, te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 50.375,00 kn, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 8.060,00 kn, sastav 2 podneska po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od po 8.060,00 kn, pristup na 2 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 8.060,00 kn, PDV 10.075,00 kn.

 

              Tuženiku nisu priznati trošak pristojbe na tužbu 5.000,00 kn i na presudu  5.000,00kn, jer ove pristojbe u skladu s odredbom članka 3. stav 1 i 2 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, dalje ZSP) plaća tužitelj.

 

 

Osijek, 19. veljače 2020.             

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.