- 1 -

Broj:Jž-314/2020

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.M. kojeg brani odvjetnik V.LJ. iz OD xx & partneri d.o.o., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog I.M., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp J-107/2020-6 od 21. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2020.,

      p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni I.M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

Pobijanom presudom okrivljeni I.M. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 kuna, a kojem je u izrečenu novčanu kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena.

Istom presudom okrivljeni I.M. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

Okrivljeni I.M. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da prvostupanjski sud nije proveo analizu dokaze, niti je iznio razloge zbog kojih je pojedine dokaza prihvatio odnosno koje nije prihvatio sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, niti je pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja, te da pobijana presude nema razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su proturječni, te da su počinjene druge bitne povrede, te da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer nije prijetio ubojstvom niti gađao nekog kamenjem, te da okrivljenik nije ranije imao problema sa zakonom, niti je ranije kažnjavan da skrbi o svojoj obitelji, da nisu utvrđene sve olakotne okolnosti prilikom izricanja kazne, niti da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja propisan člankom 32. Prekršajnog zakona.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i pobijana  presuda ukine odnosno preinači.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.

Razmatrajući žalbene navode, ovaj sud iz stanja spisa zaključuje kako nije počinjena bitna povreda koju žalitelj ističe u žalbi, budući je prvostupanjski sud objektivno i valjano iznio razloge zbog kojih temelji osuđujuću odluku na temelju zakonito provedenih dokaza tijekom glavne rasprave dana 15. siječnja 2020. godine. Prvostupanjski sud je cijenio sve provedene dokaze i to obranu okrivljenika, te iskaz žrtve nasilja u obitelji Š.M., brata okrivljenika koji je ispitan u svojstvu svjedoka, a koje je dokaze prihvatio kao istinite sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, te o navedenom iznio na zakonu osnovane razloge, a koji su sadržajno u odnosu na odlučne činjenice koje tvore obilježja prekršaja u granicma objektivnog identiteta optužbe suglasni, slijedom čega je žalbeni navod okrivljenika da je počinjena bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti kao neosnovan.

Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u granicama objektivnog identiteta optužbe, te je na glavnoj raspravi dana 15. siječnja 2020. godine, na temelju obrane okrivljenika koji nije osporavao sve odlučne činjenice, kao i na temelju iskaza žrtve nasilja ispitanog u svojstvu svjedoka, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik svojim radnjama ostvario sva obilježja zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vidu psihičkog nasilja sa posljedicom uznemirivanja žrtve nasilja odnosno brata okrivljenika koji je tada morao upozoriti okrivljenika na njegovo protupravno ponašanje koje ga je uznemirilo, slijedom čega je su utvrđene i posljedice protupravnog ponašanja okrivljenika, koje predstavljaju konstitutivno obilježje navedenog prekršaja u vidu psihičkog nasilja koje predstavlja „materijalni“ prekršaj. Prvostupanjski sud je cijenio provedene dokaze kao istinite sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, navodeći da su dokazi međusobno sadržajno podudarni i povezani, dok žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti se okrivljeniku u konkretnom slučaju stavlja na teret da je prijetio ubojstvom odnosno gađao nekog kamenjem, što mu se optužnim prijedlogom niti ne stavlja na teret.

Nadalje prvostupanjski sud je razmatrajući žalbene navode okrivljenika ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu novčanu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima.

Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom I.M. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu kaznu za navedeni prekršaj, u gotovo minimalnom iznosu od 4.000,00 kuna, budući je mogao izreći novčanu kaznu do 50.000,00 kuna za navedeni prekršaj sukladno članku 33. stavku 3. Prekršajnog zakona, pri čemu je pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika, priznanje, iskreno žaljenej te raniju nekažnjavanost kao olakotne okolnosti, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te visini i vrsti propisane kazne za navedeni prekršaj te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, a u koju je prvostupanjski sud na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunao vrijeme oduzimanja slobode pa okrivljenik ima još za platiti 3.400,00 kuna te ako isti u roku od 15 dana po primitku ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu smatrat će se da je u cijelosti plaćena.

S obzirom na odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika ovaj je sud sukladno članku 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 19. veljače 2020.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.