1

                            Poslovni broj Gž R-5/2020-2

Poslovni broj: Gž R-5/2020-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. S. iz P., OIB: …, 2.B. Š. iz P., S., OIB: …, 3.B. K. iz M., , OIB: …, 4.I. O. iz P., OIB: …, 5.R. B. iz P., ,OIB: …, 6.M. Ž. iz L., , 7. N. B. iz V., OIB: …, 8.D. B. iz P., OIB: …, 9.D. G. iz M.,  OIB: … i 10.D. H. iz P., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici L. M., odvjetnici u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 26635293339, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-212/17-89 od 6. prosinca 2019., 19. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-212/17-89 od 6. prosinca 2019., osim za dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženice, preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-212/17-89 od 6. prosinca 2019., pod točkama I-IX izreke, u dijelu kojim su dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosu koji je dosuđen, te se odbija zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova žalbe.

 

IV. Tužiteljima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tuženice.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, toč. I. do IX., prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženici da tužiteljima isplati: tužitelju M. S. iznos od 10.674,42 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju B. Š. iznos od 13.644,23 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. srpnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju B. K. iznos od 7.715,72 kune zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. srpnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju I. O. iznos od 7.302,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. rujna 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju R. B. iznos od 9.443,53 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju N. B. iznos od 9.747,26 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju D. B. iznos od 8.161,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju D. G. iznos od 8.819,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju D. H. iznos od 11.150,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012.; sve do isplate i sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 42/08, 125/13, dalje: ZOO), a  koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Toč. X. je naloženo tuženici da na ime parničnog troška tužitelju M. S. isplati iznos od 3.100,00 kuna, tužitelju B. Š. isplati iznos od 3.100,00 kuna, tužitelju B. K. isplati iznos od 2.940,00 kuna, tužitelju I. O. isplati iznos od 2.920,00 kuna, tužitelju R. B. isplati iznos od 3.260,00 kuna, tužitelju M. Ž. isplati iznos od 2.860,00 kuna, tužitelju N. B. isplati iznos od 3.060,00 kuna, tužitelju D. B. isplati iznos od 2.960,00 kuna, tužitelju D. G. isplati iznos od 3.100,00 kuna, tužitelju D. H. isplati iznos od 3.140,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki dosuđeni iznos teče od 6. prosinca 2019. godine pa do isplate. Toč. XI.  naloženo je tuženici da tužiteljima isplati daljnji parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.375,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2019. do isplate, dok su s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu parničnog troška tužitelji odbijeni. Toč. XII.  odbijena je tuženica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u cijelosti.

 

              Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tuženica navodi da način rada tužitelja u utuženom periodu predstavlja odlučnu činjenicu na kojoj bi sud trebao temeljiti svoju odluku. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud tijekom postupka utvrdio kako su tužitelji u utuženom periodu radili u smjenama, u turnusu i u redovnom radu, ali i na drugačiji način, što je suprotno navodima iz tužbe jer tužitelji nisu tokom cijelog utuženog perioda radili na drugačiji način. Svoju tužbu i tužbeni zahtjev temelje na činjenici da im je rad tokom cijelog utuženog perioda od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012. bio organiziran na drugačiji način te da im tuženik nije sukladno čl. 44. st.11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, dalje u tekstu: KU) isplatio pripadajuće prekovremene sate koji se u slučaju kad je rad organiziran na drugačiji način isplaćuju za svaki rad duži od 40 sati tjedno, već da su službenicima isplaćeni prekovremeni sati na način kao da su radili u smjenskom radu. Neosnovano sud usvaja u cijelosti tužbene zahtjeve tužitelja jer, iako utvrđuje da je tužiteljima samo u određenom periodu rad bio organiziran na drugačiji način, zahtjev u cijelosti prihvaća. Odluku o visini temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka,  zanemarujući činjenicu da je vještak sačinio obračun manje isplaćenih prekovremenih sati, kako primjenom odredbe čl. 44. st.11. KU za razdoblje u kojem je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način, tako i primjenom odredbe čl.44. st.10. KU. Time, iako sud odlučnom činjenicom smatra upravo način rada tužitelja, odluku o visini tužbenih zahtjeva donosi neovisno o utvrđenom načinu rada tužitelja tijekom utuženog perioda. Sud odluku temelji na obračunu vještaka koji je prilikom sačinjavanja obračuna uzeo u obzir i prekovremene sate s osnova smjenskog rada i s osnova rada na drugačiji način. Prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir primjedbe tuženika na takav pogrešan obračun vještaka, iako su one bile usmjerene upravo na to da je vještak, sukladno zadatku, trebao sačiniti obračun manje isplaćenih prekovremenih sati samo za razdoblje u kojima su tužitelji radili na drugačiji način, a ne za sva razdoblja neovisno o načinu rada, budući je predmet spora upravo isplata manje isplaćenih prekovremenih sati s osnova rada na drugačiji način. Sud doista nije uzeo u obzir dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 30. rujna 2019. prilikom donošenja presude, a u njoj vještak jasno navodi da je prethodni obračun napravljen primjenom odredbi čl. 44. st.11. i čl. 44. st.10. KU. Iako sud u obrazloženju pravilno i ispravno navodi da je stajalište suda kako kod obračuna prekovremenog rada nema mjesta primjeni odredbe čl. 44. st.11. KU na razini cijelog mjeseca, nego pojedinog tjedna i da je moguće primijeniti navedenu odredbu samo ovisno o načinu rada svakog pojedinog tužitelja, prilikom donošenja odluke zanemaruje način rada tužitelja te usvaja tužbene zahtjeve i za one prekovremene sate koji ne proizlaze iz rada na drugačiji način, primjerice za tužitelja R. B., u kom razdoblju je odradio 10 prekovremenih sati rada. Neovisno o tome, tužitelju R. B. u iznosu od ukupno 9.443,53 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Time je odluka o visini tužbenog zahtjeva neutemeljena, a sud je takvim postupanjem prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja i počinio bitnu povredu odredaba postupka. Sud je, naime, vezan za činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, a tužbeni zahtjev temelji se prema tužbi na isplati manje isplaćenih prekovremenih sati samo s osnova rada na drugačiji način. Budući da je u postupku utvrđeno da tužitelji nisu tokom cijelog utuženog perioda radili na drugačiji način, već su radili u smjenskom radu i u turnusu, a na drugačiji način samo u određenim razdobljima, sud je trebao tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti samo u dijelu, odnosno samo za razdoblja za koja je utvrđeno da bi radili na drugačiji način. Predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak, odnosno preinačenje presude uz naknadu troška tuženici.

 

              Tužitelji su dostavili odgovor na žalbu u kojem ističu kako su navodi tuženice neosnovani. Sud je pravilno ocijenio osnovanost tužbe i tužbenih zahtjeva, budući da tužitelji potražuju razliku od onog što im je na ime prekovremenih sati isplaćeno do iznosa kojim je trebao biti isplaćen u razdoblju od 1. svibnja 2009. do 31. ožujka 2012. sukladno odredbi čl. 44. KU. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na potraživanje razlike naknade na ime ostvarenih prekovremenih sati jer im je plaća u utuženom razdoblju bila pogrešno obračunata i manje isplaćena. Vještakinja je na obračun prekovremenog rada primijenila odredbu čl. 44. st.11. KU jer se radi o prekovremenim satima u drugačijem načinu rada, a za razdoblje kada je rad bio u smjenama ili turnusu primijenila odredbu čl. 44. st.10. KU. Takav su izračun prihvatili tužitelji i sukladno tome uredili tužbeni zahtjev podneskom od 24. travnja 2019. Tuženica da je u postupku osporavala i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pa je sud prilikom odlučivanja očito vodio računa i o visini i o osnovi tužbenog zahtjeva i na taj je način i dosuđen trošak tužitelju. Predlažu odbijanje žalbe i potvrđivanje presude suda prvog stupnja te nalaganje tuženici da tužiteljima nadoknadi troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.500,00 kuna.

 

              Žalba tuženice je djelomično osnovana.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su zahtjevi tužitelja (osim M. Ž. o čijem je glavnom zahtjevu već odlučeno) kojim od tuženice traže isplatu odrađenih, a neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od svibnja 2009. do svibnja 2012. ( M. S. od 14. svibnja 2009. do 14. svibnja 2012., B. Š. od 1. lipnja 2009. do 14. svibnja 2012., B. K. od 1. lipnja 2009. do 14. svibnja 2012., I. O. od 1. kolovoza 2009. do 14. svibnja 2012., R. B. od 14. svibnja 2009. do 14. svibnja 2012., kao i tužitelja N. B., D. B., D. G. i D. H.), pri čemu tvrde kako su u tom razdoblju radili prema organizaciji tuženice, ali  na drugačiji način (ne u pravilnim smjenama, turnusima ni od ponedjeljka do petka), zbog čega smatraju da im se odrađeni prekovremeni sati imaju obračunati i isplatiti prema odredbi čl. 44. st. 11. KU, s time da se prekovremenim radom ima smatrati svaki njihov rad duži od 40 sati tjedno.

 

              Prvostupanjski sud prihvatio je tužbene zahtjeve tužitelja uz zaključak kako su, svaki u navedenom razdoblju, radili u smjenama i turnusima, ali su znali (zbog bolovanja ili druge spriječenosti nekog službenika) i popunjavati „rupe“ u rasporedu pa je dolazilo i do kombinacije načina rada u pojedinim tjednima, kada se zato radilo i o drugačijem, ali tjednom radu, zbog čega im se prekovremeni sati dijelom imaju obračunati prema odredbi čl. 44. st. 10. KU, a dijelom prema odredbi čl. 44. st. 11. KU na tjednoj razini pa im prema takvom obračunu pripada manje isplaćena plaća za razmatrano razdoblje i to: tužitelju M. S. iznos od 10.674,42 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju B. K. iznos od 7.715,72 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. srpnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju B. Š. iznos od 13.644,23 kune zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. srpnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju I. O. iznos od 7.302,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. rujna 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju R. B. iznos od 9.443,53 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012.; tužitelju N. B. iznos od 9.747,26 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012., tužitelju D. B. iznos od 8.161,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012., tužitelju D. G. iznos od 8.819,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012. i tužitelju D. H. iznos od 11.150,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u izreci) od 15. lipnja 2009. do 15. lipnja 2012., po osnovi odrađenih, a neplaćenih sati prekovremenog rada prema čl. 44. st. 10. i 44. st.11. KU.

 

              Pobijana presuda prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

 

              Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje ZPP).

 

Protivno žalbi tuženice, prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude nije prekoračio tužbeni zahtjev jer tužitelji tužbom traže plaćanje svog odrađenog prekovremenog rada, a pitanje definiranja vrste tog prekovremenog rada, posljedično i po kojoj odredbi čl. 44. KU tužiteljima pripada naknada plaće, je pravno pitanje. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju ukazuje tuženica. Protivno žalbenim navodima tuženice, tvrdnja tužitelja kako se radi o drugačijem radu koji se ima plaćati prema odredbi čl. 44. toč. 11. KU nije tvrdnja činjenične naravi, nego ocjena tužitelja o pravnoj naravi tog rada, pravnoj osnovi zahtjeva za koju sud nije vezan.

 

              Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelji u navedenim  razdobljima bili zaposleni kao državni službenici u Zatvoru u Puli; da su se prije pokretanja parničnog postupka obratili tuženici sa zahtjevima za isplatu na koje tuženica nije odgovorila.

 

Sporno je i nadalje definiranje načina izvršenog rada tužitelja kod tuženice u razmatranom razdoblju (stvarna organizacija rada tuženice za svakog tužitelja): je li se radilo o radu u smjenama, turnusima ili o radu organiziranom na drugačiji način, redovnom ili prekovremenom, a o čemu ovisi i način obračuna prekovremenih sati rada (prema čl. 44. st. 10. KU ili čl. 44. st. 11. KU).

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, savjesnom i brižljivom ocjenom dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio i sljedeće odlučno činjenično stanje:

 

- da su tužitelji u razmatranom razdoblju radili prema izvršenoj organizaciji tuženice, redovno i prekovremeno i to u smjenama, turnusima, ali i na drugačiji način kada se ukazala potreba (zbog manjka službenika, eventualnog bolovanja drugih službenika), da su znali na taj način raditi i više dana (što utvrđuje iz evidencije njihove prisutnosti na radu, nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Z. U., ali i iskaza saslušanog svjedoka M. M. iskaza i tužitelja;

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka rad tužitelja M. S. bio organiziran od 14.05.2009. do 30.09.2009. – smjenski rad, od 01.10. do 31.10.2009. – redovni rad, od 01.11.2009.do 30.06.2011. – smjenski rad, od 01.07. do 31.07.2011. – 48 sati redovnog rada i 104 sata smjenskog rada, 01.08.2011. do 31.03.2012. – smjenski rad, 01.04. do 30.04.2012. – 132 sata rada u turnusu i 8 sati redovnog rada, od 01.05. do 14.05.2012. – 84 sata u turnusu. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 27.06. do 03.07.2011., 04.07. do 10.07.2011., 11.07. do 17.07.2011., 18.07. do 24.07.2011., 25.07. do 31.07.2011. te 23.04. do 29.04.2012. U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 27.06. do 03.07.2011. 41 sat od čega 34 sati rada u smjenskom radu je 8 sati redovnog rada – 1 prekovremeni sat, od 23.04. do 29.04.2012. 44 sati od čega 36 sati rada u turnusu i 8 redovnih sati – 4 prekovremena sata. U ostalim navedenim tjednima tužitelj je radio ispod  tjednog fonda 40 sati. Prema navedenom tužitelj je u tjednu od 28.06. do 03.07.2011. odradio 1 prekovremeni sat. Tužena je za 07/2011 obračunala i isplatila 10 prekovremena sata a za rad na drugačiji način dužna je isplatiti još 1 prekovremeni sat. Prema navedenom tužitelj je u tjednu od 23.04. do 29.04.2012. radio 4 prekovremenih sati. Tužena je za 04/2012 obračunala i isplatila 20 prekovremenih sati a prekovremeni rad na drugačiji način je plaćen u prethodno naveden 20 sati obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati. Tužena je za 05/2012 tužitelju obračunala i ispatila 7 prekovremenih sati a za rad na drugačiji način dužna mu je isplatiti još 4 prekovremena sata. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju M. S. manje je isplaćena plaća za 175 prekovremena sata u iznosu od 10.674,42 kuna,

 

- da je rad tužitelja K. B. bio organiziran od 14.05.2009. do 31.12.2010. – smjenski rad, od 01.01. do 31.01.201. – redovni rad, od 01.02.2011.do 29.02.2012. – smjenski rad, od 01.03. do 31.03.2012. – rad u turnusu , 01.04. do 30.04.2012. – 168 sati rada u turnusu i 7 sati redovnog rada, te od 01.05. do 14.05.2012. - rad u turnusu. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 27.02. do 04.03.2012., 16.04. do 22.04.2012. i 23.04. do 29.04.2012. U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 27.02. do 04.03.20102. 40 sati od čega 16 sati rada  smjenama i 24 sata redovnog rada. Tužitelj nije radio u prekovremenom radu. Od 16.04.do 22.04.2012. 48 sati od čega 43 sata rada u turnusu i 5 sati redovnog rada – 8 prekovremenih sati, od 23.04. do 29.04.2012. 38 sati od  čega 36 sati rada u turnusu i 2 sata redovnog rada – tužitelj nije radio u prekovremenom radu. Tužitelj je u tjednu od 16.04. do 22.04.2012. radio 8 prekovremenih sati, Tužena je za 04/2012 obračunala i isplatila 15 prekovremena sata a za rad na drugačiji način je plaćen u prethodno navedenih 15 sati obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju B. K. manje je isplaćena plaća za 122 prekovremena sata u iznosu od 7.715,72 kuna,

 

- da je rad tužitelja Š. B. je bio organiziran od 14.05.2009. do 29.02.2012. – smjenski rad, od 01.03. do 31.03.2012. – rad u turnusu, od 01.04.2012. do 30.04.2012. 168 sati rada u turnusu i 7 sati redovnog rada, , od 01.05. do 14.05.2012. 79 sati rada u turnusu i 10 sati redovnog rada. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 27.02. do 04.03.2012., 02.04. do 08.04.2012., 23.04. do 29.04.2012. i 30.04. do 06.05.2012. U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 27.02. do 04.03.2012. 48 sati od čega 24 u smjenskom radu i 24 sata u turnusu – tužitelj je odradio 8 sati u prekovremenom radu, od 02.04. do 08.04.2012. 42 sati od čega 36 sati rada u turnusu i 6 sati redovnog rada – tužitelj je odradio 2 sata u prekovremenom radu, od 23.04. do 29.04.2012. 37 sati rada odnosno nije radio u prekovremenom radu. Tužitelj je u tjednu od 27.02. do 04.03.2012. te od 02.04. do 08.04.2012. odradio 10 prekovremenih sati. Tužena je za 04/2012 obračunala i isplatila 7 prekovremena sata a za rad na drugačiji način je dužna isplatiti još 8 prekovremenih sati. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju B. Š. manje je isplaćena plaća za 201 prekovremen sat u iznosu od 13.644,23 kuna,

 

- da je rad tužitelja B. D. je bio organiziran od 14.05.2009. do 29.02.2012. – smjenski rad, od 01.03. do 31.03.2012. – rad u turnusu, od 01.04.2012. do 30.04.2012. 170 sati turnusa i 23 sati redovnog rada, od 01.05. do 14.05.2012. 89 sati rada u turnusu i 8sati redovnog rada. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 09.04. do 15.04.2012., 23.04. do 29.04.2012., 30.04. do 06.05.2012., 07.05. do 13.05.2012., 14.05. do 20.05.2012. U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 09.04. do 15.04.2012. 45 sati od čega 38 sati u turnusu i 7 redovnih sati rada – 5 prekovremenih sati, od 23.04. do 29.04.2012. 48 sati od čega 46 sati u turnusu i 2 redovna sata – 8 prekovremenih sati, od 30.04.do 06.05.2012. 55 sati od čega 41 sati u turnusu i 14 redovnih sati – 15 prekovremenih sati, od 07.05. do 13.05.2012. 51 sat od čega 43 sata u turnusu i 8 sati redovnog rada – 11 prekovremenih sati. Tužitelj je u tjednu od 02.04. do 08.04.2012. te od 23.04. do 29.04.2012. radio 13 prekovremenih sati a od 30.04. do 06.05.2012. te od 07.05. do 13.05.2012. odradio je 26 prekovremenih sati. Tužena je za 04/2012 obračunala i isplatila 26 prekovremena sata a za rad na drugačiji način je dužna isplatiti još 7 prekovremenih sati. Tužena je za 05/2012 obračunala i isplatila31 prekovremeni sat a za rad na drugačiji način dužna mu je isplatiti još 8 prekovremenih sati. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju D. B. manje je isplaćena plaća za 214 prekovremena sata u iznosu od 8.161,12 kuna,

 

- da je rad tužitelja G. D. je bio organiziran od 14.05.2009. do 29.02.2012. – smjenski rad, od 01.03. do 31.03.2012. – 104 sata rada u turnusu, od 01.04.2012. do 13.04.2012. 91 sati smjenskog rada, 96 sati turnusa i 1 sat redovnog rada, od 01.05. do 14.05.2012. 69 sati rada u turnusu i 8 sati redovnog rada. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 27.02. do 04.03.2012. i 30.04. do 06.05.2012.U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 27.02. do 04.03.2012. 41 sat od čega 17 sati u smjenskom radu i 24 sata u turnusu – 1 prekovremeni sat, od 30.04. do 06.05.2012. 53 sati od čega 44 sati rada u turnusu i 9 redovnih sati – 13 prekovremenih sati. Tužitelj je u tjednu od 27.02. do 04.03.2012. radio 1 prekovremeni sat. Tužena za 03/2012 nije obračunala i isplatila prekovremene sate a za rad na drugačiji način je dužna mu je isplatiti još 1 prekovremeni sat. Tužitelj je u tjednu od 30.04. do 06.05.2012. odradio 13 prekovremenih sati. Tužena je za 05/2012 obračunala i isplatila 6 prekovremeni sat a za rad na drugačiji način dužna je isplatiti još 7 prekovremenih sati. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju D. G. manje je isplaćena plaća za 151 prekovremeni sat u iznosu od 8.819,38 kuna,

 

- da je rad tužitelja O. I. je bio organiziran od 14.05.2009. do 31.05.2009. – smjenski rad, od 01.06. do 30.06.209. – redovan rad, od 01.07.2009. do 30.06.2011. - smjenski rad, od 01.07. do 31.07.2011. 105 sati smjenskog rada i 2 sata rada u turnusu, od 31.08.2011. do 29.02.2012. - smjenski rad, od 01.03. do 31.03.2012. – rad u turnusu, od 01.04. do 30.04.2012. 144 sati rada u turnusu i 13 sati redovnog rada, i od 01.05. do 14.05.2012. 96 sati rada u turnusu. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 11.07.  do 17.07.2011., od 27.02. do 09.03.2012., od 02.94, d0 08.04.2012. i od 23.04. do 29.04.2012.U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 11.07. do 17.07.2011. 12 sati od čega 10 sati smjenskog rada i 2 sata  turnusa – tužitelj nije radio u prekovremenom radu, od 27.02. do 04.03.2012. 48 sati od čega je 24 sata smjenskog rada i 24 sata u turnusu – 8 sati u prekovremenom radu. Tužitelj je u tjednu od 27.02. do 04.03.2012. radio 8 sati u prekovremenom radu. Tužena je za 03/2012  obračunala i isplatila 6 sati prekovremena sata a za rad na drugačiji način dužna je isplatiti još 2 prekovremena sata. Tužitelj je u tjednu od 02.04.2012. do 08.04.2012. radio 40 sati od čega 36 sati u turnusu i 4 sata redovnog rada – tužitelj nije radio u prekovremenom radu, od 23.04. do 29.04.2012. 33 sati od čega 24  sata u turnusu i 9 sati redovnog rada – tužitelj nije radio u prekovremenom radu. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju I. O. manje je isplaćena plaća za 123 prekovremena sata u iznosu od 7.302,46 kuna,

 

- da je rad tužitelja B. N. je bio organiziran od 14.05.2009. do 31.05.2009. – redovni rad, od 01.06. do 31.07.2099. – smjenski rad, od 01.08.2009. do 31.08.2009. - redovni rad, od 01.09.2009. do 29.02.2012. – smjenski rad, od 01.03. do 31.03.2012. – rad u turnusu, od 01.04. do 30.04.2012. redovni rad, od 01.05. do 06.05.2012. – redovni rad, od 08.05. do 14.05.2012. – rad u turnusu. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 31.08. do 06.09. te od 27.02. do 04.03.2012., U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 31.08. do 06.09.2009. 48 sati od čega 8 u redovnom radu i 40 sati u smjenskom radu – tužitelj je radio 8 sati u prekovremenom radu, od 27.02. do 04.03. 2012. 40 sati od čega 16 u smjenskom radu i 24 u turnusu – tužitelj nije radio u prekovremenom radu. Tužitelj je u tjednu 31.08.do 06.09.2009. odradio 8 prekovremenih sati. Tužena je za 0/2009 obračunala i isplatila 26 sati prekovremena sata a prekovremeni rad na drugačiji način je plaćen u prethodno navedenih 26 sati obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju N. B. manje je isplaćena plaća za 148 prekovremena sata u iznosu od 9.747,26 kuna,

 

- da je rad tužitelja B. R. je bio organiziran od  14.05. do 31.10.2009. – redovni rad, od 01.12.2009. do 31.12.2009. – smjenski rad, 01.01. do 31.01.2010. – redovni rad, od 01.02. do 31.03.2010. – smjenski rad, od 01.04. do 30.09.2010. – redovni rad, od 01.10.2010. do 30.60.2011. – smjenski rad, od 01.07.2011. do 30.09.2011. – redovni rad, od 01.10.2011. do 29.02.2012. – smjenski rad, od 01. do 20.03.2011. – 120 sati smjenskog rada, od 24. do 31.03.2012. – 60 sati u turnusu, od 01.04. do 30.04.2012. 8 sati redovnog rada – 160 sati turnusa i 12 sati odrađeni izostanci, od 01.05. do 14.05.2012. 12 sati redovnog rada i 79 sati u turnusu. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 28.12.2009. do 03.01.2010., od 29.03. do 04.04.2010., od 27.06. do 03.07.2011., od 19.03. do 25.03.2012., od 02.04. do 08.04.2012., od 23.04. do 29.04.2012. i od 30.04. do 06.05.2012. U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 28.12.2009. do 03.01.2010. 40 sati pa u odnosu na tjedni fond nije radio u prekovremenom radu, od 29.03. do 04.04.2010. radio je 48 sati od čega 24 sati u smjenskom radu i 24 sati u redovnom radu – 8 prekovremenih sati, od 27.06., do 03.07.2011. 48 sati od čega 24 sati u smjenskom radu i 24 u redovnom – 8 prekovremenih sati. U tjednima od 19.03. do 25.03.2012. radio je 33 sata a od 02.04. do 08.04.2012. 39 sati pa u odnosu na te tjedne nije radio u prekovremenom radu. Od 23.04. do 29.04.2012. radio je 44 sati od čega 43 sati u turnusu i 1 redovni sat – 4 prekovremena sata, od 30.04. do 06.05.2012. 48 sati od čega 36 sata rada u turnusu i 12 redovnih sati – 8 prekovremenih sati. Tužitelj je u tjednu od 29.03. do 04.04.2010. odradio 8 prekovremenih sati. Tužena je za 03/2010  obračunala i isplatila 17 prekovremenih sati a za rad na drugačiji način je plaćen u prethodno navedenih 17 sati obračunati h i isplaćenih prekovremenih sati. U tjednu od 27.06. do 03.07.2011. odradio je 8 prekovremenih sati. Tužena je za 07/2011 obračunala i isplatila 35 prekovremenih sati a prekovremeni rad na drugačiji način je plaćen u prethodno navedenih 35 sati obračunatih i plaćenih prekovremenih sati. U tjednu od 23.04. do 29.04.2012. odradio je 4 prekovremena sata, tužena je za 04/2012 obračunala i isplatila 21 prekovremeni sat  a za rad na drugačiji način dužna je isplatiti još 4 prekovremena sata. U  tjednu od 30.04. do 06.05. 2012. te od 14.05. do 20.05.2012. odradio je 15 prekovremenih sati, tužena je za 05/2012 obračunala i isplatila 24 prekovremena sata a za rad na drugačiji način dužna mu je isplatiti još 7 prekovremenih sati. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju R. B. manje je isplaćena plaća za 164 prekovremena sata u iznosu od 9.443,53 kuna,

 

- da je rad tužitelja H. D. bio organiziran od 14.05.2009. do 30.09.2009. – smjenski rad, od 01.10. do 31.10.2009. – redovni rad, od 01.11.2009.do 29.02.2012. – smjenski rad, od 01.03. do 31.03.2012. – rad u turnusu, od 01.04. do 30.40.2012.-  rada u turnusu i 16 sati redovnog rada, te od 01.05. do 14.05.2012. - 89 sati rada u turnusu. Nastavno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno čl. 44. st. 11. KU-a u periodu od 23.04. do 29.04.2012.  te od 30.04. do 06.05.2012. U navedenom periodu tužitelj je ukupno odradio od 23.04. do 29.04.2012. 50 sati od čega 48 sati rada u turnusu i 2 sata redovnog rada – 10 prekovremenih sati, od 30.04. do 06.05.2012. 55 sati od čega 41 sat rada u turnusu i 14 sati redovnog rada – 15 prekovremenih sati. Prema navedenom u tjednu od 23.04. do 29.04.2012. odrađeno je 10 prekovremenih sati. Tužena je za 04/2012 obračunala i isplatila 24 prekovremena sata a za rad na drugačiji način dužna je isplatiti još 7 prekovremenih sati. Prema navedenom tužitelj je u tjednu od 30.04. do 06.05.2012. odradio 15 prekovremenih sati. Tužena je za 05/2012 obračunala i isplatila 16 prekovremenih sati a za rad na drugačiji način dužna je još isplatiti 8 prekovremena sata. Detaljni pojedinačni prikaz izračuna prekovremenih sati u utuženom razdoblju prikazan je u Tabeli br. 1 prilog 1 koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja a izračun prekovremenih sati napravljen je primjenom odredbom čl. 44. st. 11. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran na drugačiji način te sukladno čl. 44. st. 10. KU-a kad je rad tužitelja  bio organiziran u smjenama (dvije prve – dvije  druge – dvije treće – dva dana slobodno) ili u turnusu. Sukladno navedenom u periodu od 14.05.2009. do 14.05.2012. tužitelju H. D. manje je isplaćena plaća za 172 prekovremena sata u iznosu od 11.150,88 kuna.

 

 

Takvo, dijelom nesporno, a dijelom dokazima utvrđeno odlučno činjenično stanje ovaj sud prihvaća u cijelosti zbog pravilnog načina njegovog utvrđenja i dane jasne i logične argumentacije o njemu dane po prvostupanjskom sudu. Na takvo odlučno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, prihvaćanjem tužbenih zahtjeva tužitelja, sve uz zaključak kako tužiteljima pripada isplata neisplaćenih, a odrađenih prekovremenih sati prema izvršenim obračunima, primjenom odredbe čl. 44. KU (dijelom st. 10., a dijelom st. 11.).

 

              Utvrdivši kako tuženica tužiteljima nije u cijelosti isplatila uvećanu plaću za odrađene prekovremene sate u razmatranim razdobljima, za koje nije sporno da im pripada naknada, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako im tu naknadu mora isplatiti. Budući da su prekovremene sate ostvarili radeći u smjenskom radu, turnusu ili na drugačiji način pravilno je zaključio kako im pripada naknada plaće tih odrađenih sati i to dijelom prema čl. 44. st. 10. i dijelom prema 44. st. 11. KU, u visinama kako je navedeno u izreci presude,  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

              Žaliteljica zato nije u pravu kada tvrdi da je sud neosnovano prihvatio u cijelosti tužbene zahtjeve tužitelja za sve ostvarene prekovremene sate, neovisno o tome na koji su način ostvareni. Iako je pravilno utvrđeno kako je tužiteljima samo u određenom periodu rad bio organiziran na drugačiji način, svojim radom u smjenama i turnusima tužitelji su ostvarili i daljnje prekovremene sate pa su pravilno prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, upravo vodeći računa o utvrđenom načinu rada tužitelja tijekom utuženog perioda, uz pravilan obračun prema mjerodavnim odredbama KU.

 

Vještak se, protivno žalbi, izjasnio o primjedbama tuženice, iako ih nije prihvatio, a za što je naveo jasne razloge koje, kao i prvostupanjski sud, prihvaća i ovaj sud. Pritom, neosnovano tuženica tvrdi da je vještak prema rješenju o vještačenju trebao sačiniti obračun manje isplaćenih prekovremenih sati samo za razdoblja u kojima su tužitelji radili na drugačiji način jer je pozvan utvrditi visinu tražbine tužitelja koja se odnosi na isplatu manje isplaćenih prekovremenih sati. Pravilno je vještak visinu neisplaćene plaće utvrdio prema odredbi KU za koju je ocijenio da se ima primijeniti u ovom slučaju, a time je izvršila povjereni joj zadatak, izračunala je iznos manje isplaćene plaće tužitelju s osnova prekovremenog rada, što je i bit ovog spora.

 

Pritom, sud u obrazloženju pravilno navodi kako kod obračuna prekovremenog rada nema mjesta primjeni odredbe čl. 44. st.11. KU na razini cijelog mjeseca, nego samo pojedinog tjedna, što više nije ni sporno. Takav je i stav Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene KU sa sjednice 5. ožujka 2010. (da rad u slučaju kada službenik koji uobičajeno radi u smjenama, a iznimno zbog potrebe službe u okviru jednog tjedna (od ponedjeljka do nedjelje) radi kombinirano u smjenama i turnusu, odnosno od 8,00 do 16,00 sati, predstavlja rad organiziran na drugačiji način, u smislu čl.44. st.11. KU, ali samo u okviru tjedna kada je došlo do takvog kombiniranog rada pa da službenik ima pravo na obračun prekovremenih sati prema čl.44. st.11. KU samo za taj tjedan) upravo primjenjiv i na konkretni slučaj, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, prihvaćanjem pojedinog tužbenog zahtjeva pojedinog tužitelja, sud je posve ispravno vodio računa o načinu rada svakog tužitelja i pravilno prihvatio tužbene zahtjeve i za one prekovremene sate koji ne proizlaze iz rada na drugačiji način.

 

              Stoga je, u tom dijelu, odbijena žalba tuženice, a potvrđena presuda suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

              Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP) ovaj sud je utvrdio da su tužitelji utužili novčanu tražbinu navodeći da zahtijevaju bruto iznos, što se u smislu odredbe čl. 433.a st. 1. ZPP smatra bruto iznosom, na koji (cjelokupni zatraženi bruto iznos) im je sud prvog stupnja dosudio zateznu kamatu.

 

Sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15, dalje u tekstu: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. tog Zakona, i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate.

                           

Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 135/15, dalje u tekstu: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona (porezna osnovica).

 

Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

 

Iz navedenoga proizlazi da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale plaće po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate nije osnovan.

 

Slijedom navedenog je, a kako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), žalbu tuženika na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće, u kojem dijelu je presudu valjalo preinačiti na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

             Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka  prema odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP u vezi s mjerodavnom Tarifom o nagradama o naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

            Kako je odbijena žalba tuženice u njenom meritumu, odbijen je i njen zahtjev za nadoknadu troškova žalbe, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

 

             Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška odgovora na žalbu odbijen je kao nepotreban, prema odredbi čl.166.st. 1., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.

 

 

U Puli-Pola 19. veljače 2020.

 

 

Sudac:

 

Zoran Šarić,v.r.