Poslovni broj: Gž-940/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-940/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Robertu Fabrisu, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i O. d.o.o. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku S. T., odvjetniku u Z.,  protiv tuženice S. P. iz H., OIB:..., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z.,  radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-6973/2015-15 od 26. srpnja 2019., 19. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-6973/2015-15, od 26. srpnja 2019,

             

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z., poslovni broj Ovr-20304/2014 od 5.prosinca 2014., u cijelosti (točka I. izreke), dok je u točki II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se naloži tuženiku da namiri tužiteljevu tražbinu u iznosu od 1.235,79 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dana njihovog dospijeća pa do isplate sve u roku od 8 dana, a sve pobliže navedeno u točki II. izreke pobijane presude.

Ujedno je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj, te ističe da je sud u obrazloženju presude naveo da je tužitelj podneskom specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da je predložio sudu da se ukine platni nalog, sadržan u predmetnom rješenju, te da je time odustao od održavanja na snazi platnog naloga te podnio novi kondemnatorni zahtjev na način da sud naloži tuženi isplatu utužene tražbine, slijedom čega se tako postavljeni tužbeni zahtjev ima razmatrati kao nova tužba u ovoj pravnoj stvari, u kojoj se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a sud odlučuje samo da li će platni nalog ostati na snazi u cijelosti ili će se djelomično održati na snazi.

Ističe da je svojim podneskom od 7. lipnja 2016. specificirao tužbeni zahtjev na način koji je bio u skladu sa tada važećom sudskom praksom, a pogotovo praksom Općinskog građanskog suda u Zagrebu i praksom županijskih sudova.

Dok, zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela na koji se poziva sud u pobijanoj odluci, održan je 2. lipnja 2017., a tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao skoro godinu dana ranije, tj. 7. lipnja 2016., slijedom čega bi bilo životno i logično da se  predmetni zaključak primjenjuje na postupke pokrenute nakon toga. Nadalje smatra da je tužitelj doveden u nepovoljni položaj jer radi promjene načina tumačenja odredbi ZPP-a tužitelju je odbijen tužbeni zahtjev, iako je u samoj presudi utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik usluga tužitelja, kao i da je prijedlog za ovrhu pravovremeno podnesen.

Žalbeni je prijedlog da se usvoji njegova žalba te preinači pobijana presuda, na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, i obveže tuženicu na naknadu troškova parničnog postupka i troškova žalbe.

 

Žalba tužitelja V. i O. d.o.o. Z. nije osnovana.

 

 

Pobijanom presudom prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-da je predmetni postupak započet podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je po pravodobno podnesenom prigovoru tuženice sud rješenjem od 19. ožujka 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

-da je tužitelj podneskom od 7. lipnja 2016. specificirao tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, pa je time odustao od održavanja na snazi platnog naloga te podnio novi, kondemnatorni tužbeni zahtjev na način da sud naloži tuženici isplatu utužene tražbine slijedom čega se tako postavljeni tužbeni zahtjev ima razmatrati kao nova tužba u ovoj pravnoj stvari.

 

Obzirom da je tužitelj odustao od održavanja na snazi predmetnog platnog naloga, a kako sud sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga sud u odluci o glavnoj stvari, odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida slijedom čega tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev, u odnosu na koji je donesen platni nalog (rješenje o ovrsi), osim u cijelosti ili djelomično povlačenjem tužbe (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.), to je njegov zahtjev po prvostupanjskom sudu neosnovan.

 

Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocijenjeno je da je presuda prvostupanjskog suda pravilna i zakonita, uzimajući u obzir da se radi o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP-a

              Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Obzirom na žalbu tužitelja i dalje je sporan stav prvostupanjskog suda, odnosno primjena i tumačenje odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

 

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a, a kojim je određeno da sud odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, slijedom čega tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev, u odnosu na koji je donesen platni nalog (rješenje o ovrsi).

 

U konkretnom slučaju tužitelj je svojim podneskom 7. lipnja 2016. predložio sudu ukidanje platnog naloga sadržanog u predmetnom rješenju o ovrsi, pa je time odustao od održavanja na snazi platnog naloga te podnio novi, kondemnatorni tužbeni zahtjev na način da sud naloži tuženici isplatu utužene tražbine slijedom čega se tako postavljeni tužbeni zahtjev ima razmatrati kao nova tužba u ovoj pravnoj stvari.

Međutim, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud u ovom postupku u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučuje samo u okviru da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, u odnosu na koji je donesen platni nalog (rješenje o ovrsi), a kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u odnosu na platni nalog, to je pobijana odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

 

Neosnovano se tužitelj poziva da dotadašnju praksu prvostupanjskog suda, te da je takav svoj zahtjev, kojim je odustao od platnog naloga podnio prije izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH od 2. lipnja 2017., jer se radi o primjeni materijalnog prava, odnosno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, koja se odredba nije mijenjala tijekom postupka, pa je žalba žalitelja u cijelosti neosnovana.

 

Slijedom iznijetog, a kako ovaj sud prihvaća u cijelosti dano obrazloženje prvostupanjskog suda, to je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Kako tužitelj nije postigao uspjeh izjavljenom žalbom, to nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troška ovog žalbenog postupka.

             

 

U Puli-Pola 19. veljače 2020.

 

Sudac

 

Robert Fabris,v.r.