- 1 -              I Kž 80/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 80/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. T., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. - dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika M. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 23. prosinca 2019. broj Ik I-864/2019-10, u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba zatvorenika M. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 23. prosinca 2019. godine broj Ik I-864/2019-10 odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. T., koji je podnesen po zatvoreniku osobno.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno „iz svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu prihvati i „preinači pobijano rješenje na način da zatvoreniku odobri uvjetni otpust ili ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba zatvorenika nije osnovana.

 

Uvodno treba napomenuti da iako se žalitelj žali iz svih „zakonom dopuštenih razloga“ iz samog sadržaja izjavljene žalbe proizlazi kako se ista podnosi isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se druge žalbene osnove uopće ne obrazlažu i ne preciziraju.

 

Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegov prijedlog za uvjetni otpust i odobriti mu uvjetni otpust te ga otpustiti s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvanaest godina i jednog mjeseca, s obzirom da je u velikom dijelu izdržao vrlo visoku kaznu zatvora te mu je po izlasku iz zatvora osiguran smještaj i posao kod prijatelja u mjestu G.

 

Naime, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da se radi o zatvoreniku koji ima boravište u mjestu B., Bosna i Hercegovina, gdje mu živi majka, u Republici Hrvatskoj mu je brisano prebivalište, a po izdržanoj kazni namjerava napustiti teritorij Republike Hrvatske i otići u Bosnu i Hercegovinu, jedno kratko vrijeme živjeti s majkom, a potom planira otići u Saveznu Republiku Njemačku. Radi se o zatvoreniku koji treba izdržati još jednu kaznu po pravomoćnoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1106/17 od 4. ožujka 2019., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, tako da mu je ukupni istek kazne 22. rujna 2021., a u ovom trenutku protiv njega se vode još dva kaznena postupka i to pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave (K-1402/17) i pred Općinskim sudom u Sisku, zbog kaznenog djela teške krađe (K-503/2018). Također iz navedenog izvješća proizlazi da se radi o zatvoreniku koji je u razdoblju od 2000. do 2007. osam puta osuđivan, uglavnom zbog imovinskih kaznenih djela, u razdoblju od 2009. do 2018. u četiri navrata je i stegovno kažnjavan, prema počinjenim kaznenim djelima iskazuje djelomičnu kritičnost, aktualna razina uspješnosti je „zadovoljava“, a zbog visokog rizika od ponovnog činjenja kaznenih djela ne koristi niti izvankaznioničke aktivnosti. Slijedom svega navedenog i utvrđenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja u pobijanom rješenju kako pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora kod ovog zatvorenika još uvijek nije okončan i da dosadašnje izvršavanje kazne zatvora nije postiglo svoju svrhu te da sa zatvorenikom, imajući u vidu njegovu dosadašnju osuđivanost i karakteristike ličnost, još treba raditi na promjenama životnih stavova i dosadašnjeg načina života, a koji je uključivao i činjenje različitih vrsta kaznenih djela.

 

Navodi žalitelja, a o čemu je uz izjavljenu žalbu priložio i pisanu izjavu (list 26 spisa predmeta), u kojima ističe da u slučaju eventualnog uvjetnog otpusta, ima osiguran smještaj u mjestu G. te da mu je osiguran i posao u društvu G. T. d.o.o., uz činjenicu, koja proizlazi iz izvješća Kaznionice, da on nema prebivališta u Republici Hrvatskoj, jer je isto u međuvremenu brisano, da treba izdržati još jednu kaznu zatvora odnosno da se protiv njega u ovom trenutku vode još dva kaznena postupka pred domaćim sudovima te da po izlasku iz zatvora namjerava napustiti teritorij Republike Hrvatske i u konačnici otići u Saveznu Republiku Njemačku, ne ukazuju na to da zatvorenik, kako to tvrdi, unatoč osiguranom postpenalnom prihvatu, ima namjeru ostati u Republici Hrvatskoj tijekom uvjetnog otpusta.

 

Stoga, kada se imaju u vidu sve naprijed navedene okolnosti, a koje proizlaze iz izvješća Kaznionice te dana ocjena o tome da je kriminalni povrat kod ovog zatvorenika vjerojatan, odnosno da nije u potpunosti isključen, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o zatvoreniku koji u ovom trenutku nije u potpunosti spreman za uključivanje u samostalan život na slobodi, te je stoga, a radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora, nužno nastaviti s daljnjim izvršavanjem kazne zatvora, jer do sada izdržana kazna zatvora očigledno nije postigla svrhu resocijalizacije i nije dovela do njegove spremnosti za uključivanje u život na slobodi.

 

Također nije u pravu žalitelj kada smatra da su mu u ovom postupku povrijeđena njegova prava iz razloga što sud prvog stupnja nije u roku od mjesec od dana zaprimanja prijedloga zakazao sjednicu vijeća za uvjetni otpust.

 

Naime, izvršenim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust zaprimljen na sudu prvog stupnja 7. studenog 2019., nakon čega je zatraženo izvješće Kaznionice u L., koje je i zaprimljeno 16. prosinca 2019. te je potom 18. prosinca 2019. zakazana sjednica vijeća za uvjetne otpuste koja je održana 23. prosinca 2019. Dakle, iako je u pravu žalitelj kada ističe da sjednica vijeća za uvjetne otpust nije zakazana u propisanom roku, s obzirom da je i izvješće Kaznionice zaprimljeno nakon proteka roka od mjesec dana, treba napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o instruktivnom, a ne prekluzivnom roku, pa bez obzira što sjednica vijeća za uvjetne otpuste nije zakazana u roku propisanom u članku 158. stavku 2. ZIKZ, uslijed toga nije došlo do povrede osuđenikovih prava, a kako to neosnovano ističe žalitelj.

 

Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.

 

              Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.