Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
- 1 - II Kž 75/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 2020. broj Kov-iz-3/20, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba okrivljenog V. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. J., zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni V. J. osobno i po branitelju, odvjetniku V. Lj., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor, podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje. Budući da se obje žalbe sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, tako i one koji se odnose na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Stoga nije osnovan prigovor okrivljenog V. J. o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika u vidu postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., a koja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud, pri čemu posebice iz medija sa sadržajem snimki nadzornih kamera ugostiteljskih objekata na plaži Bačvice, medicinske dokumentacije žrtve B. G., zapisnika o ispitivanju žrtvi P. O. i B. G. te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine i patološke anatomije dr. A. A.
Nadalje, postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenog V. J., prvostupanjski sud s pravom temelji na njegovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 34. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te višekratnoj prekršajnoj kažnjavanosti i to u šest navrata zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 137/09., 14/10., 60/10. i 70/17.), od čega u dva navrata na zatvorske kazne, te potom ispravno zaključuje da okrivljenikova ranija osuđivanost upućuje na neusklađenost njegovog života sa zakonom i da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na njega da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja.
Navedene okolnosti prvostupanjski sud pravilno dovodi u vezu sa psihijatrijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da okrivljenik iskazuje višegodišnje smetnje ponašanja, poteškoće prilagodbe na profesionalno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje te da je kod njega prisutna emocionalna nestabilnost, manjak empatije, impulzivnosti, snižen prag tolerancije na frustraciju koji se mogu dijagnosticirati kao antisocijalni poremećaj ličnosti, a politoksikomanske sklonosti koje iskazuje i višegodišnja zlouporaba kokaina da je vjerojatno dovela do razvoja ovisnosti o istom.
Iz izloženih razloga i ovaj drugostupanjski sud je stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te da se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08. pa tako ni nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., kako žalbom predlaže okrivljeni V. J..
Stoga žalbena tvrdnja okrivljenika da ga se ima smatrati „presumptivno nedužnom osobom“ jer nije kažnjavan za isto ili istovrsno kazneno djelo, već za djelo iz druge glave različitog zaštitnog objekta te žalbeni navodi da je njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru ispunio penološku svrhu, da je otac mlt. djeteta za kojega bi volio skrbiti i da mu je žao zbog počinjenja kaznenih djela, ne dovode s uspjehom u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda.
Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Žarko Dundović, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.