- 1 -              II Kž 77/2020-4

Broj: II Kž 77/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. R., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2020. broj Kov-Iz-2/20 (Kov-4/20), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba okrivljenog A. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. R., zbog počinjenja dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Pod točkom II. izreke određeno je da će sud, na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti toga rješenja ispitivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora, dok je pod točkom III. izreke okrivljenom A. R. na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. prosinca 2019. nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici, odvjetnici M. U., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, pobijano rješenje se može ispitati jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama pa nije osnovan prigovor okrivljenika o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Okrivljenik žalbom osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. navodeći da je detaljno priznao počinjenje kaznenih djela, opisao razloge zbog kojih je to učinio i izrazio kajanje.

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, s pravom temelji na okolnosti da je okrivljenik osnovano sumnjiv za počinjenje u jednom danu dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., što upućuje na njegovu upornost.

Nadalje, prvostupanjski sud tu okolnost pravilno dovodi u vezu s činjenicom da je okrivljenik višekratno osuđivana osoba i to u šest navrata, zbog istih i istovrsnih kaznenih djela, većinom na kazne zatvora, iz čega ispravno zaključuje da se radi o specijalnom povratniku na kojega ranije osude nisu imale odvraćajući učinak.

Kada se pri tome ima u vidu da su posljednje četiri presude objedinjene presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. rujna 2013. broj Kv-1163/13, pravomoćnom 3. listopada 2013., te da je tom presudom okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 7 godina i 9 mjeseci, krajnje se neutemeljenima ukazuju žalbene tvrdnje da činjenica ranije osuđivanosti nije dovoljan razlog za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika koji da se od 2010. ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela.

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika i ne dovode s uspjehom u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da će se za sada isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja.

Jednako tako, neprihvatljive su tvrdnje okrivljenika o povredi načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede tog načela sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. veljače 2020.

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.