- 1 -              Rev 2195/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2195/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek, članice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. o. d.d. ..., Z., OIB ..., zastupanoga po punomoćniku B. Đ., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. S., iz U., OIB ..., zastupanoga po punomoćniku V. K., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-590/2013 od 8. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-1204/2011 od 22. srpnja 2013., u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-590/2013 od 8. svibnja 2014. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-1204/2011 od 22. srpnja 2013. i sudi:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 64.380,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 02.02.2008.g. do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena (E+5)

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.267,14 kn na žiro račun 2340009-1400206762 s pozivom na broj 0710201385 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. srpnja 2013. g. do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena (E+5)."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove revizije u iznosu 1.500,00 kn u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 64.380,00 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, počevši od 2. veljače 2008. godine pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu 7.267,14 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) izjavio je tuženik postavljajući u reviziji, sadržajno, materijalnopravno pitanje:

 

"U kojem roku zastarijeva tražbina osiguratelja - ovdje tužitelja s naslova iznosa koji je isplatio svom osiguraniku kao oštećeniku po osnovi automobilskog kasko osiguranja prema štetniku".

 

U prilog važnosti postavljenog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni podnositelj revizije se pozvao na niz odluka i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1400/10-2 od 27. ožujka 2012., broj Rev-1631/09-2 od 17. veljače 2011., te broj Gzz-98/02-2 od 12. veljače 2003. Predložio je obje nižestupanjske odluke ukinuti i predmet vratiti na ponovni suđenje prvostupanjskom sudu, uz naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Postavljeno postupovnopravno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

Sudovi u postupku prihvatili su tužbeni zahtjev iznoseći pravno shvaćanje da u predmetnom slučaju nije u primjeni trogodišnji, već opći petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO), odnosno ranije čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91).

 

Izloženo shvaćanje je pogrešno.

 

Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da "tražbina osiguratelja s naslova iznosa koji je isplatio svom osiguraniku po osnovi automobilskog kaska prema štetniku, odnosno prema njegovom osiguratelju zastarijeva u zastarnom roku od 3 godine iz članka 376. st. 1. ZOO/91 (sada čl. 230. st. 1. ZOO/05) i počinje teći od dana otkad je oštećenik (osiguranik tužitelja) doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila".

 

Kako je u konkretnom slučaju tužitelj 1. veljače 2008. naknadio štetu trećoj osobi, kada je najkasnije saznao za štetu i učinitelja, a tužba podnesena 22. prosinca 2011., to je tražbina tužitelja zastarjela.

 

Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i nižestupanjske presude preinačiti, te odbiti tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Ujedno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP valjalo odlučiti i o troškovima cijelog postupka. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku, koji se sastoji od troška zastupanja u postupku pred sudom prvog stupnja, sastava žalbe i revizije, a koja nagrada je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12 s izmjenama i dopunama objavljenim u "Narodnim novinama" broj 103/2014 od 27.8.2014., "Narodne novine" broj 118/2014 od 3.10.2014. i "Narodne novine" broj 107/2015 od 7.10.2015.).

 

Na osnovu svega izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.