Broj: Rev 1324/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., Građansko-upravni odjel, protiv protustranke Grada V. – D., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-411/11-2 od 20. lipnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola br. Z-14246/10 od 5. studenoga 2010., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Puli – Pola br.  Gž-411/11-2 od 20. lipnja 2011., te rješava:

              Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada V., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola br.  Z-14246/10 od 5. studenoga 2010.

Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.081,75 kn.

II. Nalaže se protustranci naknaditi predlagateljici trošak sastava revizije u iznosu od 625,00 kn. 

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kčbr. ... pašnjak, upisane u zk. ul. ... k.o. P. u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te Uvjerenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: ..., od 5. siječnja 2007, koje se nalazi u zbirci isprava pod brojem ... a u svezi čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke Grada V., te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva, te je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg z. k. stanja, a ujedno je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe. Također je naloženo predlagateljici da protustranci naknadi troškove postupka u iznosu od 1.018,75 kn.

Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11- pročišćeni tekst, dalje: ZPP) koji se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) primjenjuje u ovom postupku, navodeći da revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a moglo bi se očekivati da će drugostupanjski sudovi imati različita tumačenja odredbe  čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZV). Predlagateljica predlaže da se revizija prihvati i da se pobijano rješenje drugostupanjskog suda preinači na način da se žalba protustranke Grada V. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija predlagateljice je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji predlagateljica postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje:

„Primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su se na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe koja glasi:

Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovog članka, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.“

Pri tome se kao razlog važnosti navodi veliki broj nekretnina s istovjetno utvrđenim statusom i namjenom prema planskoprostornoj dokumentaciji, a za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva, te brisati društveno vlasništvo.

Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kčbr. ... upisanoj u zk. ul. ... k.o. P., smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti.

Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa ... od 5. siječnja 2007., na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91) 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.

Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, već da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80). Stoga se po shvaćanju suda drugoga stupnja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a niti odredbe čl. 129. i 130. ZV, a niti se primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZV.

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Naime, nije sporno da se kčbr. ... upisana u zk. ul. ...  k.o. P. nalazila na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta. Sama činjenica da je prostorno planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80), na koje se pozvao drugostupanjski sud.

Budući da nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čl. 129. i 130. ZV, te čl. 362. st. 3. ZV.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 400. st. 3. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10) preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje, te odbiti žalbu Grada V. i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev Grada V. za naknadu troškova postupka.

              Obzirom da je predlagateljica u reviziji zahtijevala naknadu troška sastava revizije s kojom je u cijelosti uspjela, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je predlagateljici dosuditi trošak sastava revizije sukladno Tbr. 19/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09) u iznosu od 625,00 kn.

Zagreb, 8. ožujka 2016.