Broj: Rev 316/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Brune Frankovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, protiv protustranke Grada P. i Grada V., te općine M.₁, L., M.₂, F., S. i B., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-563/11-2 od 15. lipnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-14255/10 od 5. studenoga 2010., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuje rješenje  Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-563/11-2 od 15. lipnja 2011., te rješava:

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada V., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-14255/10 od 5. studenoga 2010.

              Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.018,00 kuna.

II. Nalaže se protustranci naknaditi predlagateljici trošak sastava revizije u iznosu od 625,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kčbr. 629/11 pašnjak, upisanoj u zk. ul. 9773 k.o. P. u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te Uvjerenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: 350-01/06-01-1399 od 5. siječnja 2007., koji se nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda u predmetu Z-4704/08, te čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke Grada V.-D., te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva, te je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg zk. stanja, a ujedno je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe. Također je naloženo predlagateljici da protustranci nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.018,75 kn u roku od 15 dana.

              Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP), navodeći da revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a moglo bi se očekivati da će drugostupanjski sudovi imati različita tumačenja odredbe čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP). Predlagateljica predlaže da se revizija prihvati i da se pobijano rješenje drugostupanjskog suda preinači na način da se žalba protustranke Grada V. – D. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje. Traži trošak sastava revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija predlagateljice je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi st. 1. ovog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, mora određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji predlagateljica postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje:

„Primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. ZVDSP na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su se na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe koja glasi:

Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovog članka, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.“

Pri tome se kao razlog važnosti navodi veliki broj nekretnina s istovjetno utvrđenim statusom i namjenom prema planskoprostornoj dokumentaciji, a za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva, te brisati društveno vlasništvo.

Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kčbr. 629/1 upisanoj u zk. ul. 9773 k.o. P., smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti.

Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa: 350-01/06-01/1399 od 5. siječnja 2007. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91) 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.

Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, već da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80). Stoga se po shvaćanju suda drugoga stupnja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a niti odredbe čl. 129. i 130. ZVDSP, a niti se primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZVDSP.

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Nije sporno da se kčbr. 629/11 upisana u zk. ul. 9773 k.o. P. nalazila na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta, a i po upisanoj kulturi nekretnine u katastru vidljivo je da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Sama činjenica da je prostorno planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80), na koje se pozvao sud drugog stupnja.

Kako nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čl. 129. i 130. ZVDSP, te čl. 362. st. 3. ZVDSP.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 400. st. 3. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10, dalje: ZZK) preinačiti pobijano rješenje suda drugoga stupnja, te odbiti žalbu Grada V. i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

S obzirom da je predlagateljica u reviziji zahtijevala i naknadu troškova sastava revizije s kojom je u cijelosti uspjela, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je predlagateljici dosuditi troškove sastava revizije sukladno Tbr. 19/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09) u iznosu od 625,00 kuna.

Zagreb, 8. ožujka 2016.