- 1 -              Poslovni broj: Usž-4216/18-3

 

 

 

Poslovni broj: Usž-4216/18-3

 

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ive Lujak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. Z. iz S., zastupanog po opunomoćeniku B. Č., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. Č. j.t.d. iz S., Pisarnica odvj. B. Č., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada S., S., i Hrvatske ceste d.o.o., Poslovna jedinica S., S., radi određivanja naknade za oduzeto zemljište, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIizv-3/18-14 od 4. lipnja 2018., na sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIizv-3/18-14 od 4. lipnja  2018.

 

Obrazloženje

 

              Točkom I. izreke osporene presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIizv-3/18-14 od 4. lipnja 2018., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-05/14-01/64, URBROJ: 514-04-02-01-01-17-02 od 21. kolovoza 2017., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-05/14-01/12, URBROJ: 2181-05-01/018-14-5 od 20. listopada 2014., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 20. listopada 2014. odbačen je podnesak tužitelja kojim je zatraženo određivanje novčane naknade za zemljište označeno kao čest. zem. 4086/2 k.o. S. u površini od 22 m².

              Protiv osporene presude prvostupanjskog suda od 4. lipnja 2018. žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka u bitnome navodeći kako nezakonitost osporene presude prvostupanjskog suda prvenstveno proizlazi iz okolnosti što tuženik nije osporio da je de facto oduzeo zemljište tužitelju te da naknadu za oduzeto zemljište nije isplatio, što opravdava upravo činjenicom da nije doneseno rješenje o oduzimanju. Stoga je osporena odluka protivna smislu svih postojećih pravnih propisa i svrhe njihova donošenja jer se nedostatkom forme, za koji je odgovoran isključivo tuženik, opravdava nezakonito ponašanje i direktno zadiranje u tuđe pravo vlasništva. Smatra da je i prvostupanjski sud tijelo sudbene vlasti pa ukoliko je našao da nije nadležan za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, trebao se oglasiti nenadležnim i tužbu odbaciti, a ne donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. Predlaže ukinuti osporenu presudu prvostupanjskog suda kao neosnovanu i predmet ustupiti nadležnom sudu.

Tuženik se, u odgovoru na žalbu, poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu te predlaže žalbu odbiti.

Zainteresirane osobe, iako pozvane sukladno odredbi članka 71. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), nisu dostavile odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi kako žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava nisu osnovani.

              Ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da se za nekretninu označenu kao z.k.č.br. 4086/2 k.o. S., za koju tužitelj tvrdi da mu je oduzeta u površini od 22 m² radi izgradnje pristupnog puta u sustavu zaobilaznice Grada S., ne može provesti upravni postupak određivanja tražene naknade jer odredba članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14.) propisuje primjenu tog Zakona na postupke određivanja naknade, koji do stupanja na snagu istog Zakona nisu pokrenuti, a za nekretnine za koje je proveden postupak oduzimanja sukladno ranijim propisima, koji postupak u konkretnom slučaju nije proveden.

Stoga je tužitelj pravilno upućen zaštitu eventualne povrede prava zatražiti u postupku pred redovnim sudom opće nadležnosti, što je u skladu i sa stajalištem prakse Europskog suda za ljudska prava, zahtjev br. 49019/06, Radan protiv Hrvatske, prema kojoj se naknada za „de facto“ izvlašteno zemljište, odnosno za oduzeto zemljište za koje nije proveden propisani postupak oduzimanja, ne može tražiti u postupku pred upravnim tijelom već u građanskoj parnici.

U odnosu na žalbeni prigovor o nenadležnosti prvostupanjskog upravnog suda valja reći kako je tužitelj podnio tužbu za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika od 21. kolovoza 2017. pa je upravni sud, kao specijalizirani sud u smislu odredbe članka 14. stavka 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16.) nedvojbeno nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu kojim se traži poništavanje rješenja tuženika, u smislu odredbe članka 12. stavka 2. točke 1. ZUS-a jer se radi o tužbi protiv pojedinačne odluke javnopravnog tijela.

              Stoga, a kako tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

              Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 19. veljače 2020.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                                  Marina Kosović Marković, v.r.