- 1 -              Rev 2696/2018-2

Broj: Rev 2696/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Ž., OIB ..., iz L., koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u V., protiv tuženika I. d.o.o., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja da nije zakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-169/18-2 od 17. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-208/2015-28 od 10. studenoga 2017., u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana protiv pobijanog dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-169/18-2 od 17. svibnja 2018.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljičin tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu od 16. veljače 2015., zahtjev za određivanje prestanka radnog odnosa, te isplata 16.500,00 kn. Također odlučeno je o troškovima postupka.

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljičina žalba glede glavne stvari, dok je preinačena odluka o troškovima postupka.

              Protiv pobijanog dijela (t. I.a) presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija je neosnovana.

              U revizijskom stupnju postupka sporno je je li tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu pravilnom primjenom odredbe čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR).

              Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Na temelju utvrđenja da tužiteljica nakon zaključenja bolovanja nije došla na posao kroz razdoblje od mjesec i pol dana, sudovi nižeg stupnja zaključili su da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu pozivom na odredbu čl. 116. ZR.

              Naime, odredba čl. 116. st. 1. ZR propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Dakle, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da ovakav izostanak s posla predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa čini nemogućim.

Na navode iz revizije valja odgovoriti, da činjenica što su tužiteljica i tuženik pregovarali ne bi li radni odnos zaključili na drugi način, ne predstavlja prihvatljiv revizijski navod, da bi zbog toga, u obrazloženju nižestupanjskih presuda, bili navedeni nepostojeći razlozi za otkaz ugovora o radu, različiti od onog stvarnog. Naime, očito, cijelo to vrijeme tužiteljica je izostala sa posla, a da za to nije imala opravdani razlog. To što je tuženik prije otkazivanja očekivao izjavu tužiteljice da ona otkaže ugovor o radu, kako bi se postigli nekakvi drugi učinci otkaza, za tužiteljicu povoljniji, a za tuženika jednostavniji, ne čini tužiteljičin izostanak s posla opravdanim.

              Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo slijedom čega je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 19. veljače 2020.