- 1 -              Rev 236/2016-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 236/2016-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u predmetu ovrhovoditelja D. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., protiv ovršenika S. D. d.d. iz S., H. radi izricanja sudskih penala, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžovr-735/15 od 21. srpnja 2015., kojim je odbijena žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-118/15 od 22. siječnja 2015., u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Podnesci ovrhovoditelja od 19. prosinca 2016. i 14. studenog 2018. (dopune revizije) odbacuju se kao nepravovremeni.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za izricanje sudskih penala.

 

              Drugostupanjskim rješenjem žalba ovrhovoditelja je odbijena i prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

 

              Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 - dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana, a dopune revizije su nepravovremene.

 

              Prvostupanjskim rješenje odbijen je prijedlog vjerovnika D. P. kao ovrhovoditelja da se dužniku kao ovršeniku S. D. d.d. odredi naknadni rok za objavljivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1060/06 od 22. prosinca 2006. kojom je tuženik (ovršenik) obvezan na naknadu štete plaćanjem iznosa od 20.000,00 kn, a ako ovršenik ne postupi na navedeni način da se izrekne da će ovršenik biti dužan za svaki dan zakašnjenja platiti mu iznos od 400,00 kn.

 

              Naime, prvostupanjski sud primjećuje da navedena odluka donesena u parničnom postupku, na koju se poziva ovrhovoditelj, „ne sadrži nalog koji bi ovršenika obvezivao da navedenu presudu objavi u svojim izdanjima“, već samo „nalog ovršenika za isplatu“, zbog čega ne postoje propisani razlozi za donošenje predloženog rješenja u smislu odredbe čl. 247. st. 1. OZ.

 

              Naime, prema odredbi čl. 247. st. 1. OZ, kada dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka toga roka.

 

              Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje iznoseći da obveza objavljivanja presude na temelju odredbe čl. 29. Zakona o javnom priopćavanju („Narodne novine“, broj 83/96 i dr. - dalje: ZJP) nije utvrđena presudom na koju se poziva ovrhovoditelj pa do zbog toga ne postoje razlozi za prihvaćanje prijedloga ovrhovoditelja u smislu čl. 247. st. 1. OZ.

 

              Iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1309/07 od 8. srpnja 2008. kojom je potvrđena presuda na koju se u svom prijedlogu poziva ovrhovoditelj, proizlazi da je tom presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 35.000,00 kn a iz razloga te presude vidljivo je da je žalba tužitelja podnesena i zbog toga što je tužbenim zahtjevom tužitelj tražio da se naloži tuženiku objaviti presudu, a prvostupanjski sud o tom zahtjevu nije odlučio.

 

              Drugostupanjski sud nije vratio prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske presude već je na te žalbene razloge odgovorio shvaćanjem da „tužitelj nema pravo objavom presude disponirati kao svojim tužbenim zahtjevom, stoga nema propusta suda prvog stupnja što u izreci probijane presude nije odlučio i o tom zahtjevu tužitelja“, imajući u vidu odredbu čl. 29. ZJP, a u izreci presude o žalbi, u tom dijelu, nije odlučio.

 

              Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

              „Da li je ovršni sud u ovršnom postupku u kojem ovrhovoditelj temeljem ovršne isprave, pravomoćne presude parničnog suda, a zbog činjenica da medijski nakladnik osnovnom odredbe čl. 29. ZJP-a u mediju kojem je nakladnik ex lege nije objavio pravomoćnu sudsku presudu kojom je obvezan na naknadu štete, dužan odrediti traženu ovrhu izricanjem sudskih penala zbog neizvršenja činidbe unatoč i usprkos činjenici da ovršeniku u svojstvu tuženika takva činidba nije naložena pravomoćnom presudom donijetom u parnici kao ovršnom ispravom?“

 

              Pravno shvaćanje suprotno shvaćanju koje su zauzeli nižestupanjski sudovi u ovom predmetu izneseno je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4973/14 od 22. ožujka 2016., pa ovaj revizijski sud zaključuje da je revizija iz odredbe čl. 12. st. 1. OZ u vezi s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, dopuštena.

 

Međutim, revizija nije osnovana jer se o predmetnom zahtjevu odlučuje na temelju odredbe čl. 247. st. 1. OZ a prema toj odredbi kao što je već navedeno, kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom sud će u ovršnom postupku na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu i u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali) počevši od isteka toga roka.

 

U konkretnom slučaju u pravomoćnoj presudi na koju se ovrhovoditelj poziva nije utvrđena obveza objavljivanja pravomoćne presude od strane tuženika pa su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da ne postoji pravni temelj za prihvaćanje zahtjeva ovrhovoditelja u smislu odredbe čl. 247. st. 1. OZ.

 

Zbog izloženog ne mogu se prihvatiti suprotna razlaganja tužitelja u reviziji, te je revizija odbijena na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ.

 

              Podnesci od 19. prosinca 2016. i 14. studenog 2018. (dopuna revizije) nisu pravovremeni jer je rok za podnošenje revizije 30 dana od dana dostave drugostupanjske odluke (čl. 382. st. 4. ZPP).

 

              Ovrhovoditelj je primio drugostupanjsko rješenje 13. listopada 2015., dakle, navedeni podnesci su predani sudu po proteku roka od 30 dana pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ riješeno kao pod II. izreke.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.

 

 

 

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

 

 

Na temelju odredbe čl. 128. st. 3. Zakona o parničnom postupku iznosim ovo odvojeno mišljenje.

 

Rješenjem ovog suda od 19. veljače 2020. poslovni broj Rev-236/16. odbijena je revizija ovrhovoditelja D. P.

 

              Naime, u parničnom postupku u kojem je donesena presuda na temelju koje ovrhovoditelj traži objavljivanje presude i izricanje sudskih penala izneseno je shvaćanje da obveza nakladnika da objavi presudu koju je na temelju Zakona o javnom priopćavanju donio sud nastaje po zakonu (čl. 29. Zakona o javnom priopćavanju), te da nije osnovano tražiti da se ta obveza utvrdi istom presudom.

 

U ovom postupku (radi objavljivanja presude i izricanja sudskih penala prema odredbi čl. 247. Ovršnog zakona) zauzeto je shvaćanje prema kojem prijedlog ovrhovoditelja nije osnovan jer obveza nakladnika nije utvrđena presudom.

 

Dakle, radi se o nedosljednoj primjeni prava u istom pravnom sustavu, a u toj nedosljednosti nestalo je pravo ovrhovoditelja na objavljivanje presude i izricanje penala, što smatram ustavnopravno neprihvatljivim zbog očite povrede prava na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) te zbog protivnosti načelu vladavine prava (čl. 3. Ustava Republike Hrvatske).

 

Zbog izloženih razloga smatram da je reviziju tužitelja trebalo prihvatiti i odluke nižestupanjskih sudova ukinuti.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.