- 1 -              I Kž-Us 16/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 16/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama opt. A. B. i opt. G. A., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. studenog 2019. broj K-Us-35/2017, u sjednici održanoj 19. veljače 2020. godine,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. A. B. i opt. G. A..

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Splitu je rješenjem od 25. studenog 2019. broj K-Us-35/2017 na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.– dalje u tekstu ZKP/08.-17.) odbio kao neosnovan prijedlog obrane opt. A. B. i opt. G. A. da se iz sudskog spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje optički medij s rezultatima provođenja posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu iz čl. 332. st. 1. toč. 1. ZKP/08.-17. na nadziranom telefonu opt. A. B. broj 091 2867 998 i nadziranom telefonu opt. G. A. (list 1240A) broj 091 9276 598 navedenim u optužnici Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-337/16 od 25. travnja 2017. kao i dokazi navedeni pod točkama 3.-87. i 89.-206. navedene optužnice, a sve kako je to označeno u izreci pobijanog rješenja.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela opt. A. B. osobno, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati prijedlog o izdvajanju dokaza“.

 

Opt. A. B. žali se i po branitelju, odvjetniku J. F., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači rješenje na način da se izdvoji dokaz pod rednim brojem 28. Zapisnik PN USKOK, SSKOK Split, broj 511.01.79-K-21/16 od 3. studenog 2016. o pretrazi doma i drugih prostora-ureda i sudnice broj 5. Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu kojima se koristi A. B. (list 574-579), te da se izdvoje posebne dokazne radnje, podredno da ukine rješenje“.

 

Žali se i opt. G. A., po branitelju, odvjetniku T. K., zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijano rješenje preinači na način da kao nezakonite izdvoji iz spisa predmeta dokaze koji se navode u optužnici USKOK-a broj K-US-337/16 pod točkama 3-206., podredno da rješenje ukine i vrati raspravnom vijeću na ponovno odlučivanje uz uputu da pribavi spise USKOK-a broj POV-19/16, MUP-a 511-01-79-OGR-3175/16 i 511-01-82/1-12-OGR-2/63-US-16, te spise Općinskog suda u Zadru u kojima je prije 29. siječnja 2016. stranka bio D. B. i izvrši u njih uvid, nakon čega da donese zakonitu odluku“.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-19) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

S obzirom da se žalbe opt. A. B. međusobno nadopunjuju iste su razmatrane kao jedna žalba.

 

Žalbe optuženica nisu osnovane.

 

Optuženica A. B. navodi da je pobijanim rješenjem počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka glede navoda na stranici 18. odlomak 6. pobijanog rješenja gdje se navodi da je bilo razloga koji su doveli u sumnju zakonitost provedenih dokaznih radnji, ali se u daljnjem obrazloženju ne daju valjani razlozi za to, očito upirući na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.-19.

 

Međutim kada se navedeni odlomak stavi u kontekst cjelokupnog obrazloženja pobijanog rješenja jasno je da se zapravo radi o grešci u pisanju gdje je trebalo stajati da nije bilo razloga koji bi doveli u sumnju zakonitost postupka provođenja posebne dokazne radnje, a koja greška nije takve naravi da se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati.

 

Nadalje, opt. A. B. i opt. G. A. u žalbama osporavaju zakonitost rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu iz čl. 332. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.- dalje: ZKP/08.-14) protiv optuženica i to iz razloga jer u vrijeme izdavanja naloga suca istrage nisu postojale osnove sumnje da bi one počinile kaznena djela zbog kojih su te posebne dokazne radnje određene. Ovo stoga što je u trenutku izdavanja naloga lako bilo provjerljivo da nisu istiniti navodi zaštićenog izvora na temelju kojih navoda je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta predložio, a sudac istrage nalogom odredio provođenje posebnih dokaznih radnji protiv optuženica.

 

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima te da nije bilo razloga koji bi doveli u sumnju zakonitost postupka provođenja posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja komunikacije koje su preko svojih mobitela obavljale optuženice.

 

Naime, iz naloga suca istrage broj Kir-t-Us-3/16 od 6. srpnja 2016. proizlazi da je navedeni nalog izdan u skladu s čl. 332. st. 1. ZKP/08.-14. s obzirom da je izdan na temelju pisanog obrazloženog zahtjeva državnog odvjetnika, a u istom je detaljno obrazloženo postojanje osnova sumnje da bi optuženice počinile kaznena djela iz kataloga navedenog u čl. 334. ZKP/08.-14. kao i iz kojih se razloga izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način odnosno da bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće.

 

Sudac istrage detaljno je obrazložio da osnove sumnje da bi optuženice počinile kaznena djela iz kataloga navedenog u čl. 334. ZKP/08.-14. proizlaze iz navoda zaštićenog izvora vezano kako za D. B. tako i za to da sutkinja A. B. već duže vrijeme za G. A. obavlja prekoredne uknjižbe u zemljišne knjige te sastavlja razne tužbe, žalbe, požurnice i druge podneske koje zatim kao sutkinja Stalne službe u Benkovcu sama uvažava, a koji navodi su potkrijepljeni i analizom telekomunikacijskog prometa telefonskih brojeva koje koriste D. B. i G. A..

 

Slijedom navedenog bez značaja su žalbeni navodi optuženica da provedenim posebnim dokaznim radnjama nije dokazana istinitost tvrdnji zaštićenog izvora da bi D. B. za A. B. davao mito i to preko G. A., a da navedeno osporavaju i činjenice da su u trenutku navodne komunikacije između D. B., G. A. i A. B. svi predmeti koje je vezano za D. B. A. B. imala u radu već bili riješeni.

 

Naime, u trenutku izdavanja naloga suca istrage postojao je dovoljan stupanj osnova sumnje da su optuženice počinile kaznena djela iz čl. 334. ZKP/08.-14., a činjenica da određeni navodi na temelju kojih se zaključilo o postojanju tih osnova sumnje kasnije nisu dokazani provedenim posebnim dokaznim radnjama ne utječu na pravilnost naloga suca istrage kao niti na zakonitost rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji. Osim toga daljnje provjere o stanju predmeta za koje optuženice sada tvrde da su ih bili dužni poduzeti kako Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta tako i sud, mogle su upozoriti prvenstveno opt. A. B. i onemogućiti prikupljanje daljnjih dokaza posebnim dokaznim radnjama.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na utvrđenje osnova sumnje u trenutku izdavanja naloga suca istrage, za procjenu zakonitosti rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji bez značaja su daljnji navodi kako prvostupanjskog suda tako i žalbi optuženica vezano za D. B..

 

S obzirom da je nalog suca istrage, kako je to već gore navedeno, detaljno obrazložen u skladu s čl. 332. st. 1. i čl. 335. st. 1. ZKP/08.-14. bez značaja su i navodi žalbe opt. A. B. o promjeni stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske nakon presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetima Dragojević i Matanović protiv Hrvatske.

 

Nadalje, opt. A. B. osporava i zakonitost pretrage ureda i sudnice br. 5 Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu koje je ona koristila. Ovo stoga što je navedenoj pretrazi kao predstavnik državnog tijela, odnosno Općinskog suda u Zadru, bio prisutan sudac Općinskog suda u Zadru I. M. za kojeg se u pobijanom rješenju navodi da je ovlašten službenom bilješkom predsjednice suda A. M. od 3. studenog 2016. što je netočno jer je predsjednica suda već toga jutra bila službeno odsutna te nije niti bila u zgradi suda pa tu bilješku i nije mogla sačiniti. Stoga je predložila pribaviti predmet sudske uprave Općinskog suda u Zadru kako bi se utvrdilo tko je potpisao tu službenu bilješku, međutim, taj prijedlog je odbijen bez obrazloženja.

 

Protivno žalbenim navodima iz pobijanog rješenja ne proizlazi da je predsjednica Općinskog suda u Zadru A. M. kao predstavnika suda radi prisustvovanja navedenoj pretrazi ovlastila suca I. M. službenom bilješkom od 3. studenog 2016., već je navedena činjenica utvrđena službenom zabilješkom od 3. studenog 2016. (l.s 583.) koju je sastavio policijski službenik J. Ž. kojem je nalogom o pretrazi suca istrage broj Kir-t-Us-11/16 povjereno izvršenje tog naloga. Iz navedene službene zabilješke proizlazi da je policijski službenik prije provođenja pretrage na temelju razgovora sa sutkinjom Općinskog suda u Zadru A. B. i policijskim službenikom D. M. kojem je predsjednik Županijskog suda u Zadru B. B. rekao da je u dogovoru s predsjednicom Općinskog suda u Zadru kao predstavnik suda određen I. M., utvrdio da je kao ovlaštena osoba Općinskog suda u Zadru za prisustvo prilikom pretrage određen upravo sudac I. M..

 

Nadalje, opt. A. B. u žalbi navodi kako je njena sudnica cijelog dana bila otvorena i dostupna širokom krugu ljudi što nije smjela biti jer nije javna prostorija, a što prvostupanjski sud ne obrazlaže u pobijanom rješenju. Osim toga da su predmeti tijekom dana nošeni iz zemljišnika u njenu referadu i to bez ikakvih potvrda, a na koje okolnosti je predložila saslušanje svjedoka što je prvostupanjski sud odbio bez obrazloženja.

 

Navedene okolnosti bez značaja su na zakonitost provedene pretrage. Naime, iz zapisnika o pretrazi proizlazi da je pretraga ureda i sudnice br. 5. Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu obavljena 3. studenog 2016. od 15:20 do 17:50 sati, na temelju naloga suca istrage, da je pretrazi bila prisutna opt. A. B. uz branitelja, uručen joj je nalog o pretrazi i pouka o pravima, pretragu je proveo policijski službenik određen nalogom suca istrage, prilikom pretrage je bio prisutan i predstavnik Općinskog suda u Zadru, sudac I. M. te su u pretrazi oduzeti i predmeti navedeni zapisnikom o pretrazi. Iz navedenog proizlazi da je pretraga obavljena u skladu s odredbama ZKP/08.-14., kako općim odredbama o pretrazi tako i odredbama koje reguliraju pretragu doma i drugih prostora, slijedom čega rezultati provedene pretrage ne predstavljaju nezakonite dokaze. Okolnosti na koje se poziva opt. A. B. mogu se razmatrati prilikom ocjene dokaza pribavljenih navedenom pretragom, ali ne utječu na zakonitost odnosno nezakonitost pribavljenih dokaza.

 

Stoga neosnovano opt. A. B. u žalbi navodi i da se radi o nezakonitim dokazima iz čl. 250. ZKP/08.-14. jer je pretraga obavljena bez pisanog naloga i pouke o pravima, da ne postoji pouka o pravima osumnjičenoj u smislu čl. 243. st. 2. ZKP/08.-14. te da opt. A. B. nije bila nazočna pretrazi, a posebno neosnovano optuženica u žalbi navodi da je pretraga započela u 7:30 sati 3. studenog 2016.

 

Slijedom navedenog kako rezultati provedenih posebnih dokaznih radnji, kao ni dokazi pribavljeni pretragom sudnice opt. A. B. nisu nezakoniti dokazi, nisu nezakoniti dokazi niti ostali dokazi za koje se iz njih saznalo.

 

Iz navedenih razloga žalbe optuženica nisu prihvaćene, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalbe optuženica su na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odbijene kao neosnovane.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.