- 1 -              Revr 944/2017-2

 

 

 

 

Broj: Revr 944/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U.-C. iz V., zastupane po punomoćniku A. G., odvjetniku u S. B., protiv tuženice škole V. V., zastupane po punomoćnici B. T., odvjetnici u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1389/17-2 od 19. rujna 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-13/2017-12 od 25. srpnja 2017., u sjednici održanoj 19. veljače 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke tuženice od 10. siječnja 2017. kojom se odbija zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, utvrđenje da je odluka tuženice od 19. prosinca 2016. o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom odlukom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 28. veljače 2001. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužiteljice nije prestao, raskid ugovora o radu sklopljenog 28. veljače 2001. na poslovima stručnog učitelja praktične nastave-frizera s danom zaključenja glavne rasprave, zahtjev s ime naknade štete u iznosu od 31.000,00 kn sa zateznim kamatama, te isplatu neisplaćenih plaća koje će do dana presuđenja dospjeti za isplatu sa zakonskim zateznim kamatama. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.995,00 kn sa zateznom kamatom na taj iznos. Naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.025,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Drugostupanjskom presudom u točki I. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda. U točki II. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a)  podnijela je tužiteljica zbog razloga  navedenih u članku 385. stavku 1. točkama 1. do 3. ZPP-a odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku te u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Traži trošak za sastav revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema članku 392. a stavku 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog postupka je utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluka tuženice i to odluke od 10. siječnja 2017. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava i odluke o izvanrednom otkazu od 19. prosinca 2016. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, sudski raskid ugovora o radu, naknada štete u iznosu od 31.000,00 kn, te isplata neisplaćenih plaća.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica sa tuženicom zasnovala ugovor o radu na neodređeno vrijeme 28. veljače 2001. za obavljanje poslova stručnog učitelja praktične nastave-frizer te da joj je tuženica odlukom od 19. prosinca 2016. otkazala ugovor o radu zbog povrede iz radnog odnosa (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) iz razloga što je poslodavac 11. studenoga 2016. zaprimio od Županijskog suda u Vukovaru presudu K-24/09 od 4. listopada 2010. kojom je tužiteljica proglašena krivom što je u vremenu od 12. listopada 2004. do 11. svibnja 2006. kao povjerenik Nezavisnog sindikata u srednjim školama pribavila nepripadnu imovinsku dobit u ukupnoj vrijednosti od 148.955,81 kn, čime je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti-zlouporaba položaja i ovlasti te joj je izrečena kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude. Osnovanost predmetnog otkaza nižestupanjski sudovi su utvrdili na način da javna služba koju je tužiteljica obavljala kod tuženika nije spojiva s pribavljanjem nepripadne imovinske dobiti, te predstavlja važan razlog zbog kojeg radni odnos tužiteljice kod tuženika više nije moguć, jer tužiteljica ne može uživati povjerenje svog poslodavca, djece i roditelja.

 

Člankom 106. stavkom 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 126/2012, 152/2014, dalje: ZOOS) propisano je da ako osoba u radnom odnosu u školskoj ustanovi bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz stavka 1. tog članka, školska ustanova kao poslodavac otkazat će ugovor o radu.

 

Sporno je u revizijskom postupku je li se ZOOS može primijeniti kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR-a), posebice je li postupanje tuženice kao poslodavca bilo u protivnosti s odredbom članka 38. ZR-a kojim je propisano da se za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ne može otkazati ugovor o radu.

 

Tužiteljičina privremena nesposobnost za rad nije bila predmetom raspravljanja pred nižestupanjskim sudovima, niti se kod primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o otkazu ugovora o radu nižestupanjski sudovi polazili od rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao osnove za odluku o otkazu.

 

Suprotno navodima revizije, nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili odredbu članka 220. stavka 2. ZPP-a kojom je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi nalaze da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu na temelju ranije citirane odredbe članka 106. ZOOS-a, pa je stoga drugostupanjski sud pravilno ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. ZPP-a, kada je odbio dokazne prijedloge tužiteljice koji se odnose na saslušavanje svjedoka i pribavu podataka od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nisu odlučni u ovom predmetu. Navedena bitna povreda na koju se ukazuje revizijom nije počinjena niti pred sudom drugog stupnja.

 

Neosnovani su navodi tužiteljice da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je drugostupanjska presuda posve jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi niti razlozima presude te sadrži razloge zbog kojih je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju tužiteljica u reviziji uostalom niti ne obrazlaže.

 

Neosnovani su navodi revidentice da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to članak 106. ZOOS, a temeljem kojeg je otkazan ugovor o radu tužiteljici. Navedenom odredbom propisano je da će poslodavac otkazati ugovor o radu ukoliko radnik za vrijeme trajanja radnog odnosa bude pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv službene dužnosti, a što je kod tužiteljice bio slučaj.

 

Pri tome valja revidentici naznačiti da činjenica što je pravomoćno osuđena za kazneno djelo u obavljanju poslova sindikalne povjerenice sindikata zaposlenika u školama-Podružnica ... škole V. ne znači da se na nju ta odredba ne može primijeniti. To iz razloga što je ona u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila sindikalni povjerenik škole V. i stručni učitelj praktične nastave-frizer, a koji sindikat svakako obuhvaća u svojoj biti i po prirodi stvari obavljanje poslova učitelja jer je zbog toga i osnovan.

 

Zbog navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, temeljem članka 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

 

U odnosu na troškove postupka, podnesenu reviziju valjalo je odbaciti, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda broj Su-IV-19/2015-15 zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015., na temelju kojeg pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.