Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 312/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 312/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. S. iz G., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. L. d.o.o. Z., OIB: ... , kojeg zastupa D. A., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj -7721/15-3 od 22. studenoga 2016., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4231/08 od 17. srpnja 2015., u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 376.332,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem za osam postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem za osam postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 58.930,00 kn.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14  – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i nije proturječna razlozima o odlučnim činjenicama sadržanim u obrazloženju presuda, a zbog kojih je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog oduzimanja košare koja se nalazila na bageru ocijenio neosnovanim.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj osporava i ocjenu dokaza koju su dali nižestupanjski sudovi, dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj prirodi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora u revizijskog postupka jest zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je, prema njegovim tvrdnjama, nastala zbog protupravnog oduzimanja košare u vlasništvu tužitelja koja se nalazila na bageru marke K. ... odvezenom sa gradilišta.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom u bitnome je utvrđeno:

 

- da su predugovorom od 17. svibnja 2005. E. S. (otac tužitelja) kao kupac i K.-H. d.o.o. kao prodavač ugovorili prodaju bagera marke K. ... s raznim pripadcima, a među njima i košare („korpe“) za kamen od 1500 mm, za cijenu 118.000,00 EUR,

- da su nakon toga E. S. kao primatelj leasinga i V. L. d.o.o. kao davatelj leasinga 6. lipnja 2005. sklopili ugovor o financijskom leasingu u kojem je predmet leasinga bio građevinski stroj – bager marke K. ... vrijedan 143.960,00 EUR s PDV, a 118.000,00 EUR bez PDV, a u tom ugovoru pripadci, uključujući košare („korpe“), nisu opisani,

- da je trgovac K.- H. d.o.o. koji je davatelju leasinga V. L. prodao stroj za primatelja leasinga, dostavio davatelju leasinga račun 13. lipnja 2005.,

- da je uz izdatnicu 29/05 15. lipnja 2005. K. H. predao E. S. bager ... , serijskog broja ... , i košaru („korpu“) R. od 1200 mm, serijskog broja ... ,

- da je 16. lipnja 2005. uz izdatnicu 31/05 K.-H. predao E. S. još i košaru („korpu“) R. od 1500 mm serijskog broja ... ,

- da je izdatnica 58/05 od 11. kolovoza 2005. nastala naknadno zbog servisa košare („korpe“),

- da E. S. nije uredno  plaćao ugovorene mjesečne obroke leasinga,

- da je tuženik raskinuo ugovor o leasingu te je 26. listopada 2007. s radilišta auto ceste R. Z. kod D. odvezao bager marke K. ... zajedno s košarom („korpom“) od 1200 mm serijskog broja ... koja je u tom trenutku bila montirana na stroj, i na taj način E. S. oduzeo posjed bagera i korpe;

- da je tuženik nakon toga taj bager i košaru („korpu“) otuđio trećoj osobi,

- da tužitelj nije dokazao da bi sporna košara („korpa“) od 1200 mm ... koju je tuženik odnio s gradilišta bila njegovo vlasništvo.

 

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima  („Narodne novine“ br. 35/05, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

Budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi košara („korpa“) koja je u trenutku oduzimanja bagera primatelju leasinga, kao posljedice raskida ugovora o leasingu zbog neplaćanja dužnih obroka, bila montirana na oduzeti bager bila vlasništvo tužitelja, prema ocjeni revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sud zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog oduzimanja predmetne košare ocijenili neosnovanim. Naime, kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da bi oduzeta košara bila njegovo vlasništvo, zaključeno je da tužitelj nije dokazao da bi mu oduzimanjem predmetne košare („korpe“) nastala šteta jer nije došlo do umanjenja imovine tužitelja, a niti do sprječavanja njezina povećanja (izmakle koristi).

 

Slijedom navedenog, prema ocjeni revizijskog suda u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Neosnovano tužitelj u reviziji navodi kako je predmetni zahtjev trebalo ocijeniti primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, dalje: ZVDSP) Ovo zbog toga što je činjenična osnova tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju naknada štete nastale zbog, prema tvrdnjama tužitelja, protupravnog oduzimanja njegove košare s opisanog bagera, i izmakla korist zbog nemogućnosti korištenja iste košare. U skladu s odredbom čl. 186. st 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, ali je vezan činjeničnom osnovom tužbenog zahtjeva. S obzirom na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, a to je naknada štete, sudovi su predmetni tužbeni zahtjev pravilno i ocjenjivali primjenom relevantnih zakonskih odredbe koje se odnose na naknadu štete.

 

Tužitelj i u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava i ocjenu dokaza koju su dali nižestupanjski sudovi, dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Budući da je riječ o činjeničnim prigovorima, takve prigovore revizijski sud ne može ocjenjivati jer se revizija protiv drugostupanjske presude ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (odredba čl. 385. st. 1. ZPP).

 

Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 166. st. 1. I čl. 155. st. 1. ZPP budući da podnošenje odgovora na reviziju u konkretnom slučaju nije bilo potrebno za vođenje parnice.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu