1              Poslovni broj Gž-612/2020-3

Poslovni broj Gž-612/2020-3

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Alena Perhata, predsjednika vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača V. T., OIB: …, I., odlučujući o žalbi vjerovnika, Republike Hrvatske,  OIB:52632438587, zastupane po ODO-u u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 13 Sp-1831/2019-8 od 02. prosinca 2019., 19. veljače 2020.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 13 Sp-1831/2019-8 od 02. prosinca  2019.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača i potrošač je oslobođen od obveza iz osnova za plaćanje i u odnosu na vjerovnike navedene u izreci rješenja, između ostaloga i ovdje žalitelja kao vjerovnika.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19 - dalje ZPP) u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15. i 104/17. - dalje SZ) u vezi s člankom 23. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15. i 67/18. - dalje ZSP).

U žalbi u bitnome tvrdi da u popis imovine potrošača ulaze primanja po osnovi radnog odnosa i njegove novčane tražbine. Tvrdi da je potrošač u 2019. ostvario prihode i plaću u iznosu od 48.834,38 kn kao i prigodne nagrade do propisanog iznosa 1.853,77 kn, dar za djecu i doplatak, odnosno da je tijekom čitave godine primao prosječnu plaću od 4.069,53 kn i da taj iznos ne predstavlja minimalnu plaću. Stoga zaključuje da je postoji mogućnost namirenja predmetne tražbine.

              Predlaže uvaženje žalbe.

              Žalba nije osnovana.

Pazeći po službenoj dužnosti i po uopćenom prigovoru žalitelja na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbe članka 10. SZ-a te članka 23. ZSP-a, ovaj je sud utvrdio da ne postoje te bitne povrede postupka.

Pobijano rješenje nije proturječno i sud prvog stupnja pravilno je  oslobodio potrošača  od citiranih tražbina Republike Hrvatske jer se osnove plaćanja od kojih se oslobađa ovdje potrošač odnose na tražbine tog vjerovnika (Republika Hrvatska je podnijela zahtjev za izravnu naplatu).

Treba kazati da Ministarstvo1 kao ni Ministarstvo2 nisu stranke postupka u smislu odredbe članka 77. stavak 1. ZPP-a već to može biti samo država, Republika Hrvatska. Stoga iako je sud uz Republiku Hrvatsku naveo i Ministarstvo2 budući da se oslobođenje od obveza odnosi na tražbinu  Republike Hrvatske to ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

Pravilno je prvostupanjski sud na temelju podataka iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje utvrdio da su za otvaranje i zaključenje jednostavnog postupka stečaja potrošača bile ispunjene pretpostavke propisane odredbama ZSP-a, jer je na dan otvaranja ovog postupka bilo evidentirano više neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice, osim toga razdoblje u kojem je potrošač imao tako evidentirane neizvršene osnove za plaćanje neprekinuto je trajalo duže od tri godine (članak 79. a stavak 1. i 2. ZSP-a). Izvršio je po službenoj dužnosti i provjeru u podatke koje mu je dostavila FINA i vanjsku provjeru ZIS-a i tom provjerom je utvrdio da potrošač nema imovine.

Sud prvog stupnja utvrdio da je potrošač ostvaruje novčani dohodak s osnove plaće i druga primanja i da su svi računi potrošača, osim zaštićenog, u blokadi, a kako sredstva na zaštićenom računu predstavljaju imovini koja nije ovršiva i ta imenovina ne može se unovčiti kao stečajna masa u smislu odredbe članka 60. ZSP-a u vezi s člankom 172. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17: dalje-OZ), protivno žalbenim navodima, pravilno je utvrdio da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

Osim toga žalitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdio ni dokazao (po pozivu suda nije osporio imovinu potrošača u smislu odredbe članka 79. f stavak 1. točka 3. ZPP-a) da potrošač ima imovinu iz koje bi se namirila tražbina vjerovnika, odnosno da je raspolagao svojom imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, a teret dokaza te tvrdnje bio bi na njemu (u konkretnoj situaciji kada iz provjere koju je pravilno izvršio sud prvog stupnja to ne proizlazi).

Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbama članka10. SZ-a i člankom 23. ZSP-a, valjalo odbiti žalbu žalitelja i odlučiti kao u izreci.

U Rijeci 19. veljače 2020.

Predsjednik vijeća:

Alen Perhat