- 1 -              Rev 2299/2015-2

Broj: Rev 2299/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. d.d. L., kojeg zastupa punomoćnik Š. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. Š. iz P., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-687/2014-2 od 11. lipnja 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Povrv-282/12-28 od 29. siječnja 2014., u sjednici održanoj 19. veljače 2020.

p r e s u d i o   j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. održano je na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika J. B. iz R. poslovni broj Ovrv-935/12 od 1. kolovoza 2012. u dijelu platnog naloga kojim se nalaže tuženiku Ž. Š., vlasniku obrta „A.“ da plati tužitelju Z. d.d. T. iznos od 1.754,74 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2011. do isplate, tuženiku je naloženo platiti trošak ovršnog postupka u iznosu od 635,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 2. kolovoza 2012. te je tuženik dužan platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.050,00 kn, u roku od 15 dana. Pod toč. II. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate od 3 postotna poena kao neosnovan.

Drugostupanjskom presudom pod toč. I. djelomično je uvažena žalba tuženika i pobijana prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu dosuđujućeg dijela (toč. I. izreke) kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. B. iz R. poslovni broj: Ovr-935/12 od 1. kolovoza 2012. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati kunsku protuvrijednost od 877,37 EUR-a te trošak ovršnog postupka u iznosu od 317,99 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom te je preinačena u preostalom dijelu dosuđujućeg dijela, kojim je navedeni platni nalog održan na snazi za daljnji iznos glavne tražbine u kunskoj protuvrijednosti od 877,37 EUR-a te za daljnji iznos troškova ovršnog postupka od 317,99 kn, tako da se u navedenom dijelu citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika ukida. Pod toč. II. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.431,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) zbog razloga navedenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a, te predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu uz naknadu troškova za sastav revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je regresni zahtjev osiguravajućeg društva prema tuženiku, čije je vozilo sudjelovalo u štetnom događaju koji se dogodio 14. kolovoza 2011. na trajektu „K.“ na trajektnoj liniji T.-B., prilikom iskrcaja vozila s trajekta u luci u B., a zahtjev se odnosi na iznos koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku povodom štetnog događaja, kao štetu koju je osiguranik tužitelja pretrpio popravljanjem oštećenja na vozilu.

Prvostupanjski sud je utvrdio da vozač kombi vozila s prikolicom M. Š. (zaposlenik tuženika) nije postupio po odredbama čl. 43. i 44. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11), jer se vozač prije kretanja vozila morao uvjeriti da se kretanje vozila može obaviti bez štete za okolna vozila i putnike, a što vozač kombi vozila s prikolicom nije napravio, već je na znak mornara s palube krenuo bez da je provjerio lijevu stranu kombi vozila, da je to učinio, da bi uočio putnicu osobnog automobila koja je imala otvorena vrata i koja je stavljala dijete u vozilo. Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije prigovarao visini štete niti doprinosu osiguranika tužitelja, a odgovornost tuženika kao poslodavca (tuženik je vlasnik obrta „A.“ kombi vozila s prikolicom-minibusa) temelji na odredbama članka 1061. i 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO).

Drugostupanjski sud utvrđuje da je između stranaka sporna odgovornost za nastalu štetu, te ocjenjuje na temelju provedenih dokaza i zaključuje da je tužitelj dokazao da su u trenutku kretanja vozila tuženika na osobnom automobilu osiguranika tužitelja već bila otvorena stražnja vrata te da utvrđena dinamika prometne nezgode upućuje na podijeljenu krivnju sudionika i to u jednakim omjerima. Slijedom toga, drugostupanjski sud je djelomično potvrdio, a djelomično preinačio prvostupanjsku presudu.

Neosnovani su navodi revidenta da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, odnosno da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer je drugostupanjski sud donio odluku temeljem odredbe čl. 373. a ZPP-a.

Drugostupanjski sud je pravilno zaključio o podijeljenoj krivnji sudionika prometne nezgode, jer je bitne činjenice utvrdio i ocijenio temeljem isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, što mu omogućuje odredba čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP-a. Stoga nije u pravu tuženik kada ističe tu bitnu povredu.

Zbog navedenog u svemu je pravilno primijenjena odredba čl. 1072. st. 2. ZOO pa se revizijski navodi u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava ukazuju neosnovanima.

Zbog svega ranije navedenoga, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu te temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. veljače 2020.