- 1 -              Rev-x 464/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 464/2015-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja B. B. iz Z., II-tužitelja Ž. F. iz Z., III-tužiteljice B. Z. iz Z., IV-tužiteljice D. S. iz O. G., V-tužitelja B. Z. iz V., VI-tužitelja Z. T. iz K., VII-tužitelja D. Š. iz S., P., VIII-tužiteljice D. Š. iz S., P., i IX-tužiteljice J. T. iz V.-R., svi zastupani po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. B. T." d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i. B. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4713/10-3 od 4. ožujka 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3643/04 od 25. studenog 2009., u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija I-tužitelja B. B., II-tužitelja Ž. F., III-tužiteljice B. Z., IV-tužiteljice D. S., V-tužitelja B. Z., VI-tužitelja Z. T., VII-tužitelja D. Š., VIII-tužiteljice D. Š. i IX-tužiteljice J. T., odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku D. B.-C. T. d.o.o. solidarno isplatiti tužiteljima B. B., Ž. F., B. Z., D. S., B. Z., T. Z., D. Š., D. Š. i J. T. iznos od 287.269,82 kn s kamatom tekućom od 25. studenoga 2009. pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 22.866,63 kn, a sve u roku od 15 dana.

 

II.              Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos u vremenu od 26. travnja 2004. pa do 24. studenoga 2009. te sa zahtjevom za isplatom iznosa od 172.127,13 kn s pripadajućom kamatom, kao neosnovanim."

 

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"Utvrđuje se da je tužba VII tužitelja D. G. u ovoj pravnoj stvari povučena."

 

Rješenjem suda prvog stupnja od 4. lipnja 2010. određena je prethodna mjera temeljem nepravomoćne presude suda prvog stupnja poslovni broj P-3643/04 od 25. studenoga 2009. radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja, predbilježbom založnog prava u korist predlagatelja, tj. tužitelja na nekretninama protivnika osiguranja, oznaka pobliže navedenih u izreci rješenja.

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"I.              Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3643/04 od 25. studenog 2009. u stavku I. izreke i sudi:

 

Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži naložiti tuženiku D. B. T." d.o.o. solidarno isplatiti tužiteljima B. B., Ž. F., B. Z., D. S., Z. B., Z. T., D. Š., D. Š. i J. T. iznos od 287.269,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2009. pa do isplate, kao i da im nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

 

II.              Odbija se žalba prvo do devetotužitelja kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u stavku II. izreke.

 

III.              Nalaže se prvo do devetotužiteljima nadoknaditi tuženiku D. B. T." d.o.o. parnični trošak u iznosu od 43.416,00 kn u roku od 15 dana.

 

IV.              Nalaže se prvo do devetotužiteljima nadoknaditi tuženiku D. B. T." d.o.o. trošak sastava žalbe u iznosu od 7.625,00 kn u roku od 15 dana."

 

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"I.              Uvažava se žalba tuženika D. B. T." d.o.o. i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3643/04 od 4. lipnja 2010.

 

II.              Nalaže se prvo do devetotužiteljima nadoknaditi tuženiku D. B. T." d.o.o. trošak sastava žalbe u iznosu od 6.150,00 kn u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja tužitelji su podnijeli reviziju zbog svih zakonom propisanih razloga. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak. Traže trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuju da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 186. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je drugostupanjski sud propustio utvrditi da je šteta za tužitelje već nastala u vidu umanjenja vrijednosti nekretnine na kojoj traže uklanjanje nedostataka, zbog čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

 

Na navode tužitelja valja odgovoriti da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne, nedvosmislene i neproturječne razloge zbog kojih tužitelji kao suvlasnici stambene zgrade, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, nemaju pravo na potraživanje novčanog iznosa s naslova nedostataka na predmetnoj stambenoj zgradi od tuženika za radove koje tek treba izvesti radi uklanjanja nedostataka na zgradi te ne postoje razlozi koji bi onemogućavali ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude. S tim u vezi u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. ZPP jer tužitelji, iako sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, nisu ni zahtijevali naknadu štete nastale zbog nedostataka na građevini, već samo isplatu vrijednosti radova koje tuženik tek treba izvršiti kako bi uklonio nedostatke na građevini.

 

Nadalje, navode tužitelja kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke o odlučnim činjenicama od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, suvlasnika zajedničkih dijelova stambene zgrade u Z., ..., za isplatom iznosa u visini pobliže navedenoj u izreci presude suda prvog stupnja, s naslova vrijednosti radova kojima bi se otklonili nedostaci na stambenoj zgradi za koje tužitelji tvrde da su nastali tijekom 2003. godine, a stanove su u predmetnoj zgradi kupili od tuženika tijekom 2000. i 2001. godine.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

 

- da su se tužitelji kao suvlasnici zajedničkih dijelova zgrade u Z., ..., u zakonskom roku obratili tuženiku s obavijesti i zahtjevom za otklanjanje nedostataka na zgradi koje su uočili na predmetnoj nekretnini početkom zime 2003. godine,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi da se nedostaci na građevini mogu podijeliti u dvije osnovne skupine i to nedostaci vezani za neusklađenost neizvedenosti stanja građevine s glavnim projektom za koji je izdana građevinska dozvola i nedostaci kao posljedica nestručne ili površne izvedbe građevinsko-obrtničkih radova te da su posljedica nedostatka prve grupe radova u dijelu koji se odnosi na solidnost građevine, nekvalitetan način pokrova krova i odvodnja krovne vode, zbog čega dolazi do zastoja u odvodnji krovne vode, dok je druga grupa radova posljedica nestručnog načina izvedbe.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatom vrijednosti radova kojima bi se otklonili nedostaci na građevini, a koji utječu na solidnost građevine te je naložio tuženiku da tužiteljima solidarno isplati iznos od 278.269,82 kuna u smislu odredbe čl. 644. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) s pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na vrijednost radova (uklanjanja dvorišne građevine, asfaltnih površina, ostalih troškova s osnova neizvedenih radova, hidrantne mreže, hidroizolacije kao i trošak naknade za nemogućnost izvedbe parkirnih mjesta i trošak građenja garaže) u visini od 172.127,13 kuna jer da navedena vrijednost radova nije ni u kakvoj vezi s solidnosti građevine, niti utječe na nju.

 

Sud drugog stupnja prihvatio je žalbu tuženika kao osnovanu te je na temelju odredbe čl. 373 toč. 3. ZPP preinačio presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu ocjenjujući da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljima pripada naknada u visini od 278.269,82 kuna s naslova vrijednosti radova kojom bi se otklonili nedostaci na građevini, a koji se odnose na solidnost građevine. Sud drugog stupnja smatra da u konkretnom slučaju treba imati na umu odredbu čl. 620. ZOO-a prema kojoj kada izvršeni posao ima nedostatak zbog kojih djelo nije neupotrebljivo, odnosno kada posao nije izvršen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručilac je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni (st. 1.), da naručilac može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka (st. 2.) te da ukoliko izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručilac može po svom izboru izvršiti otklanjanje nedostataka na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (st. 3.). Kako su tužitelji u konkretnom slučaju tuženiku kao izvođaču radova odredili primjereni rok za otklanjanje nedostataka, a u kojem roku tuženik kao izvođač nije otklonio nedostatke, to su tužitelji kao naručitelji mogli postaviti novčani zahtjev u iznosu troškova uklanjanja nedostataka ukoliko su sami otklonili nedostatke, a svakako ne prije toga, zbog čega tužitelji nemaju pravo na potraživanje novčanog iznosa za radove koje tek treba izvesti radi uklanjanja nedostataka. Stoga je drugostupanjski sud u dosuđujućem dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, a s tim u vezi odbio je i žalbu tužitelja u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za isplatu iznosa od 172.127,13 kuna s naslova vrijednosti radova koje se odnose na uklanjanje nedostataka koji ne utječu na solidnost građevine.

 

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, dok prema st. 2. navedene zakonske odredbe u slučaju iz st. 1. ovog čl., revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude koja će se na temelju st. 2. istog čl. objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.