- 1 -              Rev 3282/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3282/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz B., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice D. L. iz B., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-68/13-2 od 26. ožujka 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2463/06 od 1. listopada 2012., u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-68/13-2 od 26. ožujka 2013. u točki 2. izreke kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2463/06 od 1. listopada 2012. u dijelu pod točkama I. i II. izreke, kao i odluka o troškovima postupka i za navedeno sudi:

 

              Odbija se žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2463/06 od 1. listopada 2012. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

              II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

              III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 4.687,50 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik 7/10, a tužena 3/10 dijela kuće i zemljišta upisanog u zk.ul.br. 2332 k.o. B. sagrađeno na katastarskoj čestici 498/107 i 498/108 k.o. B.

II. U preostalom dijelu preko dosuđenog suvlasničkog udjela od 7/10 dijela kuće i zemljišta upisanog u zk.ul.br. 2332 k.o. B. sagrađeno na katastarskoj čestici 498/107 i 498/108 k.o. B. iz točke I. izreke presude, a do zatraženog suvlasničkog udjela od 4/5 dijela odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

III. Tužena je dužna tužitelju isplatiti iznos od 4.125,00 kuna na ime polovice vrijednosti otuđenih pokretnina.

IV. U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 4.125,00 kuna iz točke III. izreke presude na ime polovice vrijednosti otuđenih pokretnina, a do zatraženog iznosa od 33.500,00 kuna odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

V. Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 35.624,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

              Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

              „1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice D. L. te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2463/06 od 01. listopada 2012. godine u dijelu pod toč. III. izreke.

 

              2. Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda poslovni broj P-2463/06 od 01. listopada 2012. godine u dijelu pod toč. I., II. i V. izreke na način da se sudi:

 

- Utvrđuje se da je tužitelj M. L. suvlasnik za 3/5 dijela a tuženica D. L. za 2/5 dijela čest. zem. 498/107 i 498/108 k.o. B., u naravi kuća i zemljište upisane u zk. ul. 2332, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja M. L. odbija kao neosnovan.

- Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

 

              Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda (toč. 2. izreke), tužitelj je podnio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Prvenstveno, pozivom na odredbu čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispr., 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Nadalje, revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argumentum a contrario) odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, slijedom čega ovaj sud nije razmatrao navode koji se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

              Konačno, u postupku pred sudom drugog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, naime, iz obrazloženja drugostupanjske presude razvidno je da je u svom obrazloženju sud drugog stupnja razmatrao bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice u skladu s odredbom čl. 252. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/98 - dalje: ObZ/98), odnosno imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice iz odredbe čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 - dalje: ZBPO).

              Sud drugog stupnja, obzirom na utvrđenje da je dio kuće koja je predmetom spora izgrađen sredstvima koje su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, u vrijeme kad se na te odnose primjenjivao ObZ/98, zaključio je, da se odredbe tog Zakona primjenjuju na cijeli pravni odnos stjecanja bračne stečevine, dakle i na odnose u vrijeme kada je na snazi bio ZBPO. Stoga je na cijelo razdoblje, kada su stranke stjecale imovinu primijenio odredbu čl. 253. st. 1. ObZ, koja propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a što stranke u ovom postupku, nesporno nisu učinile.

 

              Međutim, u pravu je tužitelj, da je za razliku od suda prvog stupnja, sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, odredbom čl. 363. st. 2. ObZ propisano je da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima. Stoga se ta odredba odnosi i na imovinu stečenu do dana primjene Obz, odnosno do 1. srpnja 1999., a što je u skladu s jednim od temeljenih načela pravnog poretka - zaštiti stečenih prava. Zbog toga, i u konkretnom slučaju, na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao početka primjene ObZ, primjenjuju se odredbe ranijeg ZBPO, kojima se u čl. 277. određuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine, njihova zajednička imovina, u kojoj se suvlasnički dio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, kako je to pravilno na utvrđeno činjenično stanje primijenio sud prvog stupnja.

 

              Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti presudu suda drugog stupnja u pobijanom dijelu i odbiti žalbu tuženice u cijelosti.

 

              Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici, s obzirom na postignuti uspjeh, čak i nakon preinačenja, valjalo je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP.

 

Međutim, obzirom da je tužitelj uspio s revizijom to mu je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP valjalo dosuditi cjelokupni trošak sastava revizije.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.