- 1 -              I Kž 79/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 79/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. E. M., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 14. siječnja 2020. broj K-37/2019, u sjednici održanoj 19. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se žalba opt. E. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. E. M. zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 34. KZ/11., opisanog pod toč. 1) izreke presude, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11., opisanog pod toč. 2) izreke presude, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

Istom presudom je prvostupanjski sud na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11. opozvao uvjetnu osudu izrečenu opt. E. M. presudom Općinskog suda u Zadru od 17. rujna 2018. broj K-567/18, koja je postala pravomoćna 3. listopada 2018., i uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te ga je na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunao vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. rujna 2019. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11. opt. E. M. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine (čl. 69. st. 3. KZ/11.).

 

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno, bez navođenja žalbenih osnova i posebnog prijedloga, i po branitelju, odvjetniku J. M., zbog „svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da „II. stupanjski sud žalbu uvaži, a) pobijanu presudu ukine ili b) preinači presudu u korist okrivljenika.“. Budući da se obje žalbe sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iako optuženik žalbu podnosi zbog „svih žalbenih razloga“, on se u suštini žali zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri.

 

Suprotno navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti koje, u skladu s odredbama članka 47. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne.

 

Naime, prvostupanjski sud je optuženiku, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno olakotnim cijenio nedvojbeno i jasno priznanje oba kaznena djela na koji način je doprinio bržem utvrđenju činjenica i okončanju kaznenog postupka, iskreno kajanje, primjereno držanje i stav pred sudom, smanjenu ubrojivost, izraženu kritičnost spram svog inkriminiranog postupanja, kao i želju i spremnost da ubuduće ne dolazi u sukob sa zakonom i da se izliječi od ovisnosti od alkohola, te mu je ispravno otegotnim cijenio dotadašnju osuđivanost, također zbog kaznenih djela protiv imovine, kao i činjenicu da je predmetna kaznena djela počinio u roku kušnje određenom presudom Općinskog suda u Zadru od 17. rujna 2018. broj K-567/18, pravomoćnom 3. listopada 2018., kojom je zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od četiri godine. Nakon toga je prvostupanjski sud optuženiku za svako od predmetnih kaznenih djela za koja ga je proglasio krivim utvrdio kazne zatvora u visini propisanih zakonskih minimuma.

 

Te kazne kao ispravno odmjerene prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, a okolnosti koje žalitelj ističe da je osoba mlađe životne dobi, da radi ovisnosti o alkoholu ima poremećaj osobnosti, epilepsiju i organske promjene mozga, te činjenici da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, da su kaznena djela ostala u pokušaju i da je izostala imovinska šteta, ne opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

Kraj takvog stanja stvari, jer su sve olakotne i otegotne okolnosti po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene i vrednovane, a nakon što je prvostupanjski sud optuženiku opozvao uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 17. rujna 2018. broj K-567/18, pravilno mu je na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca. Tu jedinstvenu kaznu zatvora kao pravilno izrečenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud smatrajući da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

Pritom je neosnovano pozivanje optuženika na potpisanu izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka iz čl. 360. st. 3. ZKP/08. do kojeg nije došlo. Naime, u smislu odredbe čl. 362. st. 1. ZKP/08., stranke mogu odustati od izjave sve do donošenja presude kao u konkretnom slučaju, nakon čega se izjava i svi ostali podaci koji se na nju odnose u skladu s odredbom čl. 362. st. 2. ZKP/08. izdvajaju rješenjem iz spisa (što je u konkretnom slučaju i učinjeno rješenjem optužnog vijeća od 11. prosinca 2019.) i predaju sucu istrage te se ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

 

Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

Jednako tako, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku na temelju čl. 69. st. 1. i 3. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja jedinstvene kazne zatvora, a najdulje tri godine, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra D. L. da su kaznena djela počinjena pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a postoji opasnost da će zbog te ovisnosti optuženik u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

 

Stoga nije prihvaćena niti žalba optuženika zbog odluke o sigurnosnoj mjeri.

 

Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 19. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.