Broj: Rev 1325/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, protiv protustranke Grada Vodnjana-Dignano, zastupane po punomoćnicima Ž. V. i G. P., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. V. i G. P., u P., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-397/11-2 od 20. lipnja 2011., kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-14299/10-3 od 5. studenoga 2010., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-397/11-2 od 20. lipnja 2011. i rješava:

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada Vodnjana-Dignano, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-14299/10-3 od 5. studenoga 2010.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da provede upis na temelju rješenja Z-14299/10-3 od 5. studenoga 2010. na nekretnini kčbr. 629/4 upisanoj u zk.ul. 5890 k.o. P. u korist Republike Hrvatske.

Odbija se zahtjev protustranke Grada Vodnjana-Dignano za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se protustranci nadoknaditi predlagateljici trošak sastava revizije u iznosu 625,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Puli-Poli broj Z-14299/10-3 od 5. studenoga 2010. dopuštena je u zk.ul. 5890 k.o. P. na kč.br. 629/4 maslinik, uknjižba prava vlasništva u korist Republike Hrvatske, sve na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Uvjerenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: 350-01/06-01/1399, Urbroj:2163-04-02-07-2 od 5. siječnja 2007., koji se nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda u predmetu Z-4704/08, te čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Rješenjem Županijskog suda u Puli-Poli broj Gž-397/11-2 od 20. lipnja 2011. prihvaćena je žalba protustranke i preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice Republike Hrvatske za uknjižbu prava vlasništva kao neosnovan te je naloženo predlagateljici nadoknaditi protustranci troškove u iznosu 1.018,75 kn.

Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku predlažući preinaku pobijanog rješenja odbijanjem žalbe protustranke i potvrđivanjem prvostupanjskog rješenja. Traži trošak sastava revizije u iznosu 1.000,00 kn.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), koja odredba se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanje važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji predlagateljica postavlja pitanje: „Primjenjuje li se odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretnine u društvenom vlasništvu, s pravom korištenja bivše općine, koje su se na dan 16. listopada 1990. i  23. srpnja 1991. prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe?“

Važnost postavljenog pitanja u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a, revident obrazlaže navodeći da o rješenju ovog pravnog pitanja ovisi odluka u drugim zemljišnoknjižnim predmetima u kojima je predloženo brisanje društvenog vlasništva na nekretninama sa istim statusom i namjenom prema prostornoplanskoj dokumentaciji.

U smislu prednjeg, zaključiti je da je podnesena revizija dopuštena.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kčbr. 629/4 upisanoj u zk.ul. 5890 k.o. P., ocijenivši da se u konkretnom slučaju ne radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91) pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za predloženi upis iz odredbe čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP), a niti da djeluje predmnijeva vlasništva iz odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP-a.

Osnovano predlagateljica u reviziji prigovara pravilnosti takvog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda, jer je utemeljeno na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa: 350-01/06-01/1399 od 5. siječnja 2007. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, 23. srpnja 1991., nalazila izvan granica građevinskog područja (unutar zone rekreacije) odnosno u zoni poljoprivrednog zemljišta.

S obzirom na navedeno, okolnost da iz prostorno planske dokumentacije proizlazi da je predmetna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti isto upućuje na zaključak da je sporna nekretnina: 1) vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila ili 2) građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“, broj 54/80) na koje se pozvao sud drugog stupnja.  Što znači da je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čl. 129. i 130. ZV, te čl. 362. st. 3. ZVDSP.

Zbog navedenog, odlučeno je kao u t. I izreke sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10).

Odluka o trošku revizijskog postupka sadržana u t. II izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 19. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12).

Zagreb, 8. ožujka 2016.