- 1 -              I Kž 93/2020-4

Broj: I Kž 93/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. L., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi s čl. 33. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 16. siječnja 2020. broj Ik I-985/2019-9, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba zatvorenika N. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. L. s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od sedam godina i deset mjeseci po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Osijeku od 8. rujna 2016. broj Kv-36/2016.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „povrede materijalnog prava“, s prijedlogom „da sud poništi doneseno rješenje, da mi odobri uvjetni otpust i ako smatra za potrebno izrekne mjere suglasnosti (javljanja potrebnim institucijama).“.

Spis je, sukladno čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi s čl. 495. i čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, cijeneći okolnosti iz čl. 59. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126./19. – dalje: KZ/11.) prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika N. L., unatoč mišljenju Kaznionice u L. da mu se odobri uvjetni otpust s obzirom na uredan tijek izvršavanja kazne i zatvorenikovo aktivno sudjelovanje u svim segmentima programa izvršavanja kazne (kaznu izdržava u otvorenom odjelu Kaznionice, u potpunosti se pridržava odredbi kućnog reda, kontinuirano je radno angažiran i uredno koristi izvankaznioničke pogodnosti), s čime se suglasio i državni odvjetnik, te unatoč izvješću Probacijskog ureda O. o osiguranom postpenalnom prihvatu, pravilno utvrdio da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Naime, unatoč iskazanoj kritičnosti prema ranijem životnom stilu i kaznenim djelima koja je počinio, zatvorenik je u razdoblju od 2006. do 2011. u pet navrata pravomoćno osuđen, od čega jednom na bezuvjetnu kaznu zatvora, a u preostala četiri navrata uvjetnim osudama od kojih je jedna opozvana, što upućuje na zaključak da ranije osude nisu imale odvraćajući učinak na njega i zbog čega je vjerojatnost kriminalnog povrata umanjena, ali se ne može isključiti. Kada se uz navedeno ima u vidu i relativno velik ostatak neizdržanog dijela kazne (gotovo godinu dana i šest mjeseci), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti njegovog prijedloga za uvjetni otpust, jer navedene okolnosti ne ukazuju, u smislu odredbe čl. 59. st. 1. KZ/11., da zatvorenik neće na slobodi nastaviti činiti kaznena djela.

Stoga žalbenim prigovorima žalitelja da je ovakvom odlukom prvostupanjskog suda diskriminiran u odnosu na zatvorenike čije su reference lošije od njegovih, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog, kako žalba zatvorenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. veljače 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.