Poslovni broj: 2 Gž-799/2018-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića, kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. R. M., OIB….., Ž., i 2. K. M., OIB….., Ž., koje zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik u S., protiv tuženice R. H., OIB:…., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj Pst-881/13 od 21. svibnja 2018., u sjednici održanoj 19. veljače 2020. 

 

p r e s u d i o j e

 

Žalba se uvažuje te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pst-881/13 od 21. svibnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji u odnosu na tuženika svaki za 1/2 dijela vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. nove izmjere 2591 (stare izmjere 4498/3), te čest. zem. nove izmjere 2769 (stare izmjere 4506, 4498) sve KO Ž., pa je tuženi dužan izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis gore označenog dijela vlasništva navedenih nekretnina na ime tužitelja, koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova Presuda u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude tuženica je izjavila pravodobnu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne odluke o parničnom trošku s prijedlogom da se žalba uvaži na način da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odluku.

 

Tužitelji su pravodobno podnijeli odgovor na žalbu kojim predlažu odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva svakog za 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. nove izmjere 2591 (stare izmjere 4498/3) i čest. zem. nove izmjere 2769 (stare izmjere 4506, 4498), sve k.o. Ž. te kondemnatorni zahtjev tužitelja da mu tuženica izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva navedenih nekretnina.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio te među strankama nije sporno:

 

- da su tužitelji 30. rujna 2011. sklopili Ugovor za kupnju nekretnine s I. K.., Ž. P., J. G. i M. K., a predmet tog ugovora su nekretnine označene kao čest. zem. 4498/3 (2591-novi broj), k.o. Ž., površine 340 m2 na kojoj je izgrađena obiteljska zgrada za stanovanje veličine 9 x 7 m vanjske mjere, gospodarska zgrada veličine 6 x 4 m, plus tri prostorije 3 x 3 m te čest. zem. 2769, k.o. Ž., površine 383 m2, koja se sastoji od voćnjaka 368 m2 i gos. zgrada 15 m2;

 

- da je kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama upisana R. H.;

 

- da su tužitelji u posjedu nekretnina od 2011., točnije od sklapanja prethodno navedenog ugovora;

 

- da su nekretnine bile u posjedu prednika tužitelja, točnije obitelji prodavatelja iz navedenog ugovora, od 1968.;

 

- da su njihovi prednici, obitelj J., bili u posjedu tih nekretnina preko 100 godina, dakle najkasnije od 1868.

 

Tuženica kao razlog pobijanja prvostupanjske presude navodi povredu odredaba ZPP-a, ali ne navodi u čemu se sastoji ta povreda, pa je stoga ovaj sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, odnosno da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Prvostupanjski je sud zaključio da su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina kako pravnim poslom tako i dosjelošću jer su nekretninu kupili od vlasnika računajući posjed prednika koji su bili u posjedu predmetne nekretnine za period duži od 100 godina. Temeljem takvog zaključka presudio je da su tužitelji vlasnici predmetnih nekretnina i naložio je tuženici da tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tih nekretnina.

 

Zbog zaključka prvostupanjskog suda da su tužitelji stekli pravo vlasništva kako pravnim poslom, tako i dosjelošću, presuda je u tom dijelu nerazumljiva.

 

Tužitelji u postupku tvrde da su vlasništvo stekli dosjelošću te sud upravo na te okolnosti i izvodi dokaze. Iz spisa proizlazi da tužitelji na temelju sklopljenog ugovora nisu zatražili, pa niti postigli upis prava vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišne knjige, a što je odredbom članka 119. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) predviđeni način stjecanja prava vlasništva na nekretninama kada se ono stječe temeljem pravnog posla. Dakle, na temelju pravnog posla nisu stekli vlasništvo predmetnih nekretnina.

 

Obzirom da tužitelji nisu na temelju pravnog posla stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina, a iz spisa proizlazi da između tužitelja i tuženice nije postojao nikakav obveznopravni odnos, tužitelji nisu ovlašteni od tuženice zahtijevati izdavanje tabularne isprave. Ukoliko bi se u postupku utvrdilo da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništvo predmetnih nekretnina, oni bi eventualno mogli tražiti da tuženica trpi upis njihovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Prvostupanjski sud presudio je da su tužitelji svaki za 1/2 dijela vlasnici nekretnine označene u novoj izmjeri kao kat. čest. 2591 (u staroj izmjeri 4498/3) te čest. zem. 2769 (u staroj izmjeri 4506,4498), sve k.o. Ž.. Dakle, prvostupanjski sud je tom presudom utvrdio pravo vlasništva tužitelja nad cijelim nekretninama označenima u novoj izmjeri kao kat. čest. 2591 i 2679, obje k.o. Ž..

 

Iz skice mjerenja (stranica spisa 29), koja je sastavni dio vještačenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B., proizlazi da su u sastav nekretnine označene u novoj izmjeri kao čest. zem. 2591, k.o. Ž. ušli dijelovi nekretnina označenih u staroj izmjeri kao čest. zem. 4498/3, 4498/1 i 4803, sve k.o. Ž..

 

Obzirom da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene u novoj izmjeri kao kat. čest. 2591, k.o. Ž., odnosno u staroj izmjeri čest. zem. 4498/3, k.o. Ž., nije jasno je li zahtjev tužitelja usmjeren na cijelu novoformiranu kat. čest. 2591, k.o. Ž. (koja se osim dijela nekretnine označene u staroj izmjeri kao čest. zem. 4498/3, k.o. Ž., sastoji još i od dijelova nekretnina označenih u staroj izmjeri kao čest. zem. 4498/1 i 4803, k.o. Ž.) ili na dio koji se odnosi na nekretninu označenu u staroj izmjeri kao čest. zem. 4498/3, k.o. Ž., a sve uzimajući u obzir da je iz skice mjerenja razvidno da te dvije čestice nisu istovjetne.

 

Iz provedenog vještačenja također je razvidno da je kat. čest. 2591, k.o. Ž. površine 421 m2. Nekretnina u staroj izmjeri označena kao čest. zem. 4498/1, k.o. Ž. bila je površine 1352 m2, a čest. zem. 4498/3, k.o. Ž. bila je površine 420 m2 te su obje bile upisane u zk. ul. 101, dok je nekretnina u staroj izmjeri označena kao čest. zem. 4803, k.o. Ž. upisana u zk. ul. 351, a u naravi je put.

 

Iz Ugovora za kupnju nekretnine (stranica spisa 8) proizlazi da su tužitelji kupili prema staroj izmjeri  čest. zem. 4498/3, k.o. Ž. površine 340 m2, a koja bi prema novoj izmjeri bila kat. čest. 2591, k.o. Ž.. Međutim, kao što je prethodno navedeno, iz isprava u spisu je razvidno da te dvije čestice nisu istovjetne. Također je razvidno da je površina nekretnine označene u staroj izmjeri kao 4498/3, k.o. Ž. bila 420 m2, dok su tužitelji navedenim ugovorom kupili samo površinu od 340 m2. Dakle, iz isprava u spisu proizlazi da su tužitelji kupili samo dio nekretnine označene u staroj izmjeri kao čest. zem. 4498/3, k.o. Ž.. Nadalje, dio nekretnine označen u staroj izmjeri kao čest. zem. 4498/3, k.o. Ž. ušao je u sastav nekretnine označene u novoj izmjeri kao čest. zem. 2743, k.o. Ž., a koja je u naravi put, dok je dio te nekretnine ušao i u sastav nekretnine označene u novoj izmjeri kao čest. zem. 2592, k.o. Ž..

 

Stoga je upitno koji su točno dio nekretnine označene u staroj izmjeri kao 4498/3, k.o. Ž. tužitelji ugovorom kupili, zatim u posjedu kojeg dijela te nekretnine su zaista i bili, kao i koji bi dio nekretnine označene u novoj izmjeri kao čest. zem. 2591, k.o. Ž. predstavljao taj dio, a obzirom da je i površina novoformirane kat. čest. 2591, k.o. Ž. veća od površine koju su tužitelji ugovorom kupili. Obzirom da su dijelovi nekretnine označene u novoj izmjeri kao kat. čest. 2591, k.o. Ž. i u staroj izmjeri čest. zem 4498/3, k.o. Ž. u naravi put, upitno je također i jesu li tužitelji uopće mogli dosjedati nekretninu koja je u naravi put.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio i da su tužitelji vlasnici nekretnine označene u novoj izmjeri kao kat. čest. 2769, k.o. Ž., a što bi u staroj izmjeri bile čest. zem. 4506 i 4498, obje k.o. Ž., dok iz skice mjerenja (stranica spisa 29) proizlazi da su u sastav nekretnine označene u novoj izmjeri kao kat. čest. 2769, k.o. Ž. ušli dijelovi nekretnina označenih u staroj izmjeri kao čest. zem. 4506, 4498/8 i 4498/4, sve k.o. Ž..

 

Stoga se presuda ne može ispitati jer je zahtjev tužitelja usmjeren na dvije nekretnine u staroj izmjeri, i to na cijelu nekretninu označenu u staroj izmjeri kao čest. zem. 4506, k.o. Ž. te na nekretninu označenu u staroj izmjeri kao čest. zem. 4498, k.o. Ž. koja uopće nije prikazana na skici mjerenja niti je ušla u sastav nekretnine označene u novoj izmjeri kao kat. čest. 2769, k.o. Ž.. 

 

Slijedom svega navedenoga, presuda se ne može ispitati jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Rezultati procesne građe ne daju osnovu zaključku da su tužitelji stekli vlasništvo na cijeloj nekretnini označenoj u novoj izmjeri kao 2591, k.o. Ž. niti da su stekli vlasništvo nekretnine označene u novoj izmjeri kao kat. čest. 2769, k.o. Ž., a koja bi se sastojala od nekretnina označenih u staroj izmjeri kao čest. zem. 4506 i 4498, k.o. Ž..

 

Tuženica u žalbi ističe da posjed tužitelja nije bio ni savjestan ni zakonit, dok je zaključak prvostupanjskog suda da je taj posjed i pošten i zakonit. Također navodi da se radi o nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, pa se u vrijeme dosjedanja ne računa vrijeme prije 8. listopada 1991., već bi za stjecanje prava vlasništva tih nekretnina dosjelošću potrebno vrijeme dosjedanja moralo proteći do 6. travnja 1941. U žalbi ističe da presuda E. suda za ljudska prava T. protiv R. H., a na koju se u obrazloženju presude poziva prvostupanjski sud, nije primjenjiva na ovu situaciju budući da je u ovom slučaju tužba podnesena 11. srpnja 2013., pa nikakva drugačija legitimna očekivanja, od onih koje je tužiteljima pružalo  pozitivno zakonodavstvo R. H., oni nisu mogli imati. Obzirom na navedeno, tuženica navodi da tužitelji nisu dokazali da se ispunilo vrijeme dosjedanja predviđeno ZV-om.

 

Ovdje valja navesti da prema pravnom shvaćanju V. suda R. H. broj …., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizici bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je U. sud R. H. naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

 

Stoga je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi jesu li ostvarene sve pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su predmet tužbe, odnosno na dijelovima tih nekretnina koje u tom slučaju trebaju biti točno označene. Dakle, potrebno je utvrditi je li posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten ili je barem pošten, primjenjujući pritom pravilo prema kojem je teret dokazivanja o nepoštenju posjednika na strani tuženice, te u skladu s time utvrditi i koje je vrijeme potrebno za sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu R. H., kao i je li to vrijeme proteklo.

 

Slijedom svega navedenoga, a obzirom da je ovaj sud utvrdio da je u prvostupanjskom postupku ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, prvostupanjsku je presudu temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

Dubrovnik, 19. veljače 2020.

 

Predsjednik vijeća:

 

Srđan Kuzmanić