- 1 - Rev 1486/2015-8
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice W. J. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica B. I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2775/14-3 od 7. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10683/07-35 od 28. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2020.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2775/14-3 od 7. siječnja 2015. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10683/07-35 od 28. veljače 2014. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Sud usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je W. J. K., iz Z., OIB: … vlasnica niže opisane nekretnine:
- odgovarajući suvlasnički dio nekretnine – kuća br. A. B. i dvorište, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade sagrađene na zk.č.br. 2383/7, površine 927 m2 (po novoj izmjeri k.č.br. 6208/2 k.o. C.), upisane u zk.ul.br. 24301 k.o. G. Z., neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi poslovni prostor na šestom katu zgrade, površine 228,38 m2, a koje pravo vlasništva je tuženik G. Z. dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 52.500,00 kn, sa kamatama tekućim od 28. veljače 2014. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda prvostupanjskog suda.
Protiv presude drugostupanjskog suda tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu.
U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.
Revizija je osnovana.
U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ista suvlasnica odgovarajućeg dijela nekretnine i to kuće br. A. B. i dvorište, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade sagrađene na zk.č.br. 2383/7, površine 927 m2, upisane u zk.ul.br. 24301 k.o. G. Z., neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi poslovni prostor na šestom katu zgrade, površine 228,38 m2.
U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:
- da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,
- da je tužiteljica poslovni prostor kupila od E. d.o.o., Z.,na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. siječnja 1998.
- da je predmetnim poslovnim prostorom prethodno raspolagao „G. d.d.“, Z. i G. V. G., tako da je tužiteljica preko svojih prednika u kvalificiranom posjedu poslovnog prostora 40 godina.
Na osnovu izloženih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi pozivom na odredbu čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 - dalje: ZV) izvode zaključak da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju redovne dosjelosti za koju je potrebno vrijeme dosjelosti od 10 godina jer je od 8. listopada 1991. do 15. studenog 2007. kao dana podnošenja tužbe proteklo 16 godina.
Međutim, odluke nižestupanjskih sudova ne sadrže razloge o tome je li tužiteljica pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću na navedenom poslovnom prostoru putem pravnih prednika ispunila do 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu ZV. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list SFRJ, broj: 10/65., 57/65., „Narodne novine“, broj: 52/73., 46/90., 91/96. – dalje: ZVDZ) vlasništvo nad posebnim dijelom zgrade (etažno vlasništvo) kao samostalni objekt prava vlasništva za vrijeme važenja tog zakona moglo se steći po svim pravnim osnovama na kojima se moglo steći nekretnina pa tako i dosjelošću. Ako je predmetni prostor (u to vrijeme etažno vlasništvo) bio u privatnom vlasništvu na njim se pravo vlasništva moglo steći dosjelošću prije 8. listopada 1991., međutim ako je bio u društvenom vlasništvu, to vlasništvo se nije moglo steći dosjelošću do 8. listopada 1991., već je dosjedanje moglo teći tek od navedenog datuma.
Pri tome valja istaknuti da prema shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-56/19-2 od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.
Zahtjev je postavljen na utvrđenje stečenog prava vlasništva pa ako isto nije stečeno po jednom od pravnih osnova koje je predviđao ZVDZ i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ, broj: 6/80., 36/90., „Narodne novine“, broj: 53/91. i 91/96. do 91/96. – dalje: ZOVO) do 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu ZV (čl. 396. ZV-a), tada se isto može steći samo prema valjanom pravnom osnovu i načinu stjecanja kako ga predviđaju odredbe ZV-a o etažnom vlasništvu (čl. 66. do 99. ZV-a).
Isto tako, po pitanju pasivne legitimacije, u nastavljenom postupku treba voditi računa da odredba čl. 370. st. 3. i 4. ZV-a dolazi do primjene samo kad je riječ o pretpostavkama u kojima je moguće povezivanje već stečenog etažnog vlasništva (prava raspolaganja) na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu sa suvlasništvom. Kako je prethodno već navedeno, a suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, do uspostave etažnog vlasništva može doći samo u pretpostavkama iz odredbi čl. 66. do 99. ZV-a.
Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbi čl. 394. st. 1. ZPP-a i čl. 395. st. 2. ZPP-a, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka nastalih u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP-a.
