Broj: Rev 207/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Građansko-upravni odjel, protiv protustranke Grada Vodnjana, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-35/11-2 od 4. srpnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-14282/10-3 od 5. studenoga 2010., u sjednici održanoj 9. ožujka 2016.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-35/11-2 od 4. srpnja 2011. i sudi:
Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada Vodnjana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-14282/10-3 od 5. studenoga 2010.
Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da provede upis na temelju rješenja Z-14282/10-3 od 5. studenoga 2010. na nekretnini kč. br. 630/7 upisanoj u zk. ul. 9783 k.o. P. u korist Republike Hrvatske.
Odbija se zahtjev protustranke Grada Vodnjana za naknadu troškova postupka.
II. Nalaže se protustranci naknaditi predlagateljici trošak sastava revizije u iznosu od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kč. br. 630/07 oranica, upisanoj u zk. ul. 9783 k.o. P. u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te Uvjerenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: 350-01/06-01-1399 , Urbroj. 2163-04-02-07-2 od 5. siječnja 2007., koji se nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda u predmetu Z-4704/08, te čl. 360 i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke Grada Vodnjana, te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva, te je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg zk. stanja, a ujedno je zk. odjelu Općinskog suda u Puli naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe. Također je naloženo predlagateljici da protustranci nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.018,75 kn u roku od 15 dana.
Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijano rješenje drugostupanjskog suda na način da se žalba protustranke Grada Vodnjana odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija predlagateljice je osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi st. 1. ovog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, mora određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji predlagateljica postavlja pitanje primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. ZV na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su se na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. prema prostorno planskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju čl. 362. st. 3. ZV. Pri tome se kao razlog važnosti navodi veliki broj nekretnina s istovjetnom utvrđenim statusom i namjenom prema plansko prostornoj dokumentaciji, a za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva, te brisati društveno vlasništvo.
Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kč. br. 630/7 oranica površine 1090 m2 upisanoj u zk. ul. 9783 k.o. P. zaključivši da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti. Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa: 350-01/06-01/1399, Urbroj. 2163-04-02-07-2 od 5. siječnja 2007. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91) 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.
Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja bi po svojem pravnom statusu imala obilježja poljoprivrednog zemljišta u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, već da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“, broj 54/80). Stoga se po shvaćanju suda drugoga stupnja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a niti odredbe čl. 129. i 130. ZV, a niti se primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZV.
Pravilno revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Naime, nije sporno da se nekretnina kč. br. 630/07 upisana u zk. ul. 9783 k.o. P. nalazila na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. izvan granica građevinskog područja, a i po upisanoj kulturi nekretnine u katastru vidljivo je da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Sama činjenica da je prostorno planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“, broj 54/80), na koje se pozvao sud drugog stupnja.
Kako nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čl. 129. i 130. ZV, te čl. 362. st. 3. ZV.
Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10) preinačiti pobijano rješenje suda drugoga stupnja, te odbiti žalbu Grada Vodnjana, potvrditi prvostupanjsko rješenje, te naložiti provedbu istoga u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev Grada Vodnjana za naknadu troškova postupka.
Obzirom da je predlagateljica u reviziji zahtijevala i naknadu troškova sastava revizije s kojom je u cijelosti uspjela, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je istoj priznati trošak sastava revizije sukladno Tbr. 19/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12) u iznosu od 1.000,00 kuna.
Zagreb, 9. ožujka 2016.
