Poslovni broj: 8 Gž-197/2020-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u izvanparničnom predmetu protiv predlagateljice B. P., s prebivalištem u S. G., OIB: ….., sada u Psihijatrijskoj bolnici U., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., radi donošenja rješenja o premještaju neubrojive osobe u drugu psihijatrijsku ustanovu, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj R1-13/2020-3 od 4. veljače 2020., dana 19. veljače 2020.,

r i j e š i o j e

              Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice B. P. i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zadru, poslovni broj R1-13/2020-3 od 4. veljače 2020. u dijelu pod toč. 2. izreke.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem riješeno je:

"1. Predloženici B. P. po službenoj dužnosti postavlja se punomoćnik A. K., odvjetnik iz Z..

2. Odbacuje se prijedlog predlagateljice B. P. o premještanju u drugu psihijatrijsku ustanovu od 31. siječnja 2020., kao nedopušten."

Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. 2. izreke žalbu je izjavila predlagateljica putem punomoćnika navodeći da sukladno čl. 14. st. 1. toč. 16. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama ima pravo predlagati smještaj u drugu psihijatrijsku ustanovu. Radi navedenog prvostupanjski sud je neosnovano odbacio prijedlog od 31. siječnja 2020. o premještaju u drugu psihijatrijsku ustanovu i to Kliniku za psihijatriju V. ili Neuropsihijatrijsku bolnicu u P.. Štoviše pravo predlagateljice iz navedene odredbe ne normira pred kojom to institucijom ili ustanovom predlagateljica može podnijeti predmetni prijedlog te ostvariti isto pravo stoga u takvoj situaciji držimo da se predmetni prijedlog može podnijeti prvostupanjskom sudu. Nadalje, nije osnovano pozivanje prvostupanjskog suda na čl. 54. navedenog Zakona u odnosu na prijedlog predlagateljice. Naime, okolnost što zakonodavac normira situaciju da obrazloženi prijedlog ministra nadležnog za poslove zdravlja nadležni sud može donijeti rješenje o premještaju neubrojive osobe u drugu psihijatrijsku ustanovu ne znači da prijedlog za premještaj ne može nadležnom sudu podnijeti i predlagateljica. Uostalom zakonodavac nije izrijekom normirao predmetnu situaciju na način da se o premještaju može odlučiti jedino na prijedlog ministra nadležnog za poslove zdravlja, a da je tomu tako slijedi i iz činjenice što se u određenim slučajevima osobe smještaju u psihijatrijske ustanove na temelju odluke suda, a ne i ministra nadležnog za poslove zdravlja. Jednako tako svaka od posebnih zakonskih pretpostavki mora biti detaljno obrazložena, a što u ovom postupku nije slučaj, slijedom čega se pobijano rješenje ne može ispitati. Dakle, prvostupanjski sud je neosnovano odbacio predmetni prijedlog pri čemu nije niti proveo postupak ispitivanja predmetnog prijedloga u nazočnosti predlagateljice te po potrebi izveo i eventualne dokaze. Predlaže se ukinuti pobijano rješenje tako da se predlagateljici omogući premještaj u drugu psihijatrijsku ustanovu sukladno prijedlogu, a podredno pobijano rješenje vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju rješenja u pobijanom dijelu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) u svezi čl. 381. istog Zakona na koju sadržajno u žalbi ukazuje predlagateljica, budući da se isto može ispitati.

Ispitujući navedeno rješenje u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj R1-78/2019-3 od 11. prosinca 2019. B. P. određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, a zbog počinjenja protupravnih dijela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode i šest kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona uz primjenu čl. 24. istog Zakona i kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. u svezi čl. 24. Kaznenog zakona, te je upućena u Psihijatrijsku bolnicu U. na prisilni smještaj na rok od šest mjeseci počev od 23. prosinca 2019.

Predlagateljica je prijedlogom od 31. siječnja 2020. zatražila premještaj iz navedene ustanove u drugu psihijatrijsku ustanovu i to Kliniku za psihijatriju V. ili Neuropsihijatrijsku bolnicu u P. jer da bi joj blizina rodnog kraja i češća posjeta rodbine i prijatelja sigurno olakšala liječenje što bi joj stvorilo sigurnost i smirenost, dok da joj udaljenost stvara tjeskobu i nemir.

Pobijanim rješenjem u dijelu pod toč. 2. izreke odbačen je prijedlog predlagateljice kao nedopušten s pozivom na odredbu čl. 54. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14 - dalje ZZODS) uz obrazloženje da je predlagateljica u konkretnoj pravnoj stvari podnijela sudu prijedlog o premještaju neubrojive osobe u drugu psihijatrijsku ustanovu, a ne ministar nadležan za poslove zdravlja, pa kako je podnesen od neovlaštene osobe to je prijedlog predlagateljice odbačen kao nedopušten.

Točno je kako žalba tvrdi da su glavom III. navedenog Zakona propisana prava osobe s duševnim smetnjama koja glava sadrži katalog specifičnih prava osoba s duševnim smetnjama, pa je tako, između ostalih prava, čl. 14. st. 1. toč. 16. ZZODS propisano da osoba s duševnim smetnjama ima pravo predlagati premještaj u drugu psihijatrijsku ustanovu.

Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, također se uz navedenu odredbu imaju primijeniti i relevantne odredbe glave VII. koje odredbe se kao posebne primjenjuju kada je neubrojivoj osobi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ili liječenje na slobodi odredio sud u kaznenom postupku, a što je u konkretnom slučaj.

Naime, odredbom čl. 54. ZZODS određeno je da na obrazloženi prijedlog ministra nadležnog za poslove zdravlja, nadležni sud može donijeti rješenje o premještaju neubrojive osobe u drugu psihijatrijsku ustanovu.

Prema stavu ovog drugostupanjskog suda navedena odredba čl. 54. ZZODS ne isključuje pravo osobe s duševnim smetnjama da predlaže premještaj u drugu psihijatrijsku ustanovu s time što se prema sadržaju navedene odredbe prijedlog za premještaj u drugu psihijatrijsku ustanovu upućuje ministru nadležnom za poslove zdravlja koji ga uz svoje obrazloženje prosljeđuje nadležnom sudu na odlučivanje.

Kako je u konkretnom slučaju predlagateljica prijedlog podnijela sudu, pa je izostao obrazloženi prijedlog nadležnog ministra to je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je odbacio prijedlog predlagateljice kao nedopušten.

Budući da žalbeni razlozi predlagateljice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu pod toč. 2. izreke, valjalo je na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS u svezi čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i potvrditi rješenje u navedenom dijelu kako je to odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U preostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. 1. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 19. veljače 2020.

Sutkinja

Sanja Dujmović