- 1 -              Revt 401/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 401/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Travelink Investmens d.o.o., Zagreb, Medulićeva 14, OIB: 16310027998, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, protiv tuženika-protutužitelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10, radi naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3169/2015-2 od 8. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5150/07 od 24. veljače 2015., ispravljena rješenjem tog suda od 5. veljače 2018., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Tuženiku-protutužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5150/07 od 24. veljače 2015. ispravljene rješenjem tog suda broj P-5150/07 od 5. veljače 2018. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos 256.255.237,70 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, kao i odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja u dijelu kojim je traženo da se protutuženiku naloži isplatiti mu kunsku protuvrijednost iznosa 8.144,78 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, dok je prihvaćanjem dijela protutužbenog zahtjeva naloženo tužitelju kao protuženiku isplatiti tuženiku kao protutužitelju kunsku protuvrijednost iznosa 518.424,47 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama počev od 1. travnja 2005. do isplate, te je ujedno naloženo tužitelju kao protutuženiku isplatiti tuženiku kao protutužitelju na ime troškova postupka iznos 1.146.625,00 kn.

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3169/2015-2 od 8. studenoga 2017. potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, a prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja, tužitelj-protutuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši  njezino preinačenje prihvaćanjem njegovog tužbenog zahtjeva, a odbijanjem protutužbenog zahtjeva protutužitelja, uz naknadu mu troškova postupka, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tužitelja-protutuženika.

 

Tuženik-protutužitelj je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbacivanje kao nedopušteno, odnosno njezino odbijanje kao neosnovano.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući po reviziji tužitelja-protutuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 1. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) primjenjuje na ovaj spor, ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Drugostupanjski sud je obrazlažući razloge svoje presude kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu kako u dijelu kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja tako i u dijelu kojim je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja, izložio zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze te propise na kojima je utemeljio svoju presudu, sve sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, te na temelju rezultata provedenog postupka i ocjene izvedenih dokaza, sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, a protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu kojim ga je prihvatio osnovanim, u kojem pravcu je dao valjane razloge, pri čemu "nespretni" izričaj drugostupanjskog suda na 12 strani stavak 3 drugostupanjske presude na koji revident ukazuje u reviziji, ipak ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane presude niti budi sumnju u navodnu pristranost drugostupanjskog suda u odlučivanju u ovom predmetu, na što revident aludira, pokušavajući time dovesti u pitanje zakonitost pobijane presude. Ovo stoga što razlozi iz pobijane presude, a kojima je drugostupanjski sud obrazložio svoju odluku su valjani i razumljivo obrazloženi.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati, a to pak znači da ta presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju revident ukazuje.

 

S tim u vezi treba podsjetiti revidenta da prema odredbi čl. 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je sud postupajući u skladu s citiranom odredbom, ocjenom dokaza utvrdio dokazanim činjenice, a iz kojih ne proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja, odnosno proizlazi osnovanost protutužbenog zahtjeva protutužitelja, i tu svoju ocjenu utemeljio na određenim zakonskim odredbama, ocijeniti je da pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude kako s procesnopravnog tako i materijalnopravnog aspekta, vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Predmet spora, a povodom zahtjeva tužitelja Travelink Investmens d.o.o. je onaj za isplatu iznosa 256.255.237,70 kn kojeg od tuženika Zagrebačke banke d.d. potražuje na ime izmakle koristi u vidu razlike vrijednosti koju je nekretnina (Hotel Holiday) imala u vrijeme podnošenja tužbe (146.597.720,00 kn) od one određene kao kupovnina (53.422.623,74 kn), te izmakle koristi koju bi tužitelj bio ostvario vođenjem Hotela Holiday u razdoblju deset godina (163.080.141,40 kn). Odnosno predmet spora povodom protutužbenog zahtjeva Zagrebačke banke d.d. kao protutužitelja je onaj za isplatu kunske protuvrijednosti 518.424,47 EUR-a kojeg od protutuženika Travelink Investmens d.o.o. potražuje vezano za 3.000.000,00 kn isplaćenih u ime tužitelja društvu Hotel Holiday d.d. u stečaju na ime pologa za sudjelovanje u postupku prodaje te isplaćenih 110.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na ime predviđenih troškova i naplate bankarskih provizija.

 

Polazeći od rezultata provedenog postupka i činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužitelj odlučio sudjelovati u kupnji imovine stečajnog dužnika Hotel Holiday d.d. u stečaju, a čija prodaja kao cjelina je objavljena u oglasu o prodaji u "Narodnim novinama", broj 123/04 od 1. rujna 2004., te u tu svrhu tužitelj izradio investicijski program te stupio u kontakt sa tuženikom radi financiranja projekta kupnje te nekretnine nakon čega

 

- da su stranke definirale osnovne uvjete međusobne suradnje oko financiranja projekta kupnje Hotela Holiday d.d. u stečaju tako

 

- da će tuženik kreditirati tužitelja iznosom 10.000.000,00 EUR-a s rokom povrata tih sredstava u dvije godine od dana puštanja kredita, time

 

- da će se prvi dio kredita u iznosu 3.000.000,00 kn isplatiti na račun namjenski oročenog depozita tužitelja – depozit za prodaju imovine u stečajnom postupku, te u slučaju

 

- da tužitelj bude izabran kao najpovoljniji ponuditelj će iz odobrenog kredita izvršiti isplatu cijene, a ostatak kredita uključujući i iznos namjenskog oročenog depozita isplatiti na račun tužitelja,

 

- da će korištenje kredita biti izvršeno na temelju pisanog zahtjeva tužitelja za izdavanje ponudbene garancije i oročenog adekvatnog dijela kredita, pisanog zahtjeva za puštanje kredita u opticaj, kupoprodajnog ugovora i zahtjeva za puštanje kredita na račun tužitelja, a

 

- da su kao instrumenti osiguranja tog kredita predviđeni jedna bianco vlastita mjenica i garancija Raiffeisen Zentralbank Ősterreich AG (dalje: RZB) za iznos glavnice sa kamatama i troškovima naplativim na prvi poziv, a u skladu s kojim dogovorom

 

- da su stranke 21. listopada 2004. sklopile ugovor o dugoročnom kreditu sa valutnom klauzulom na temelju kojeg

 

- da je tuženik 21. listopada 2004. po nalogu tužitelja izdao u korist Hotel Holiday d.d. u stečaju garanciju za ozbiljnost ponude u visini 3.000.000,00 kn,

 

- da je tužitelj odabran kao najpovoljniji ponuditelj te je 19. studenoga 2004. sklopljen osnovni ugovor o prodaji imovine Hotel Holiday d.o.o. sa dva dodatka, a što je Trgovački sud u Zagrebu potvrdio rješenjem broj St-493/02 od 19. studenoga 2004., a

 

- da je prema tom ugovoru tužitelj trebao uplatiti kupovninu od 56.000.002,00 kn u roku 48 sati od dana potpisivanja tog ugovora na račun prodavatelja, nakon čega

 

- da je tužitelj 24. studenoga 2004. zatražio od tuženika isplatu 350.000,00 EUR-a za tekuće troškove transakcije i 56.000.002,00 kn na ime kupovnine, a koji zahtjev je tuženik primio 26. studenoga 2004.,

 

- da garancija RZB koju je tužitelj dostavio tuženiku kao instrument osiguranja 10.000.000,00 kn odobrenih ugovorom o dugoročnom kreditom sa valutnom klauzulom je tuženik ocijenio neadekvatnom za osiguranje tuženikovog potraživanja za taj ugovor o kreditu, o čemu je izvijestio tužitelja 25. studenoga 2004., a koji nedostatak u garanciji tužitelj nije otklonio do 30. siječnja 2005., a do kada je bio produljen rok do kojeg je tužitelj trebao uplatiti kupovnu cijenu za kupnju imovine stečajnog dužnika Hotel Holiday d.o.o. u stečaju, kao cjeline, zbog čega

 

- da tuženik nije izvršio uplatu zatraženih 350.000,00 EUR-a na ime troškova transakcije te 56.000.002,00 kn na ime kupovnine, tako da tužitelj nije realizirao kupnju nekretnine iz ugovora o prodaji imovine Hotela Holiday d.d. u stečaju,

 

- da je na zahtjev stečajnog upravitelja Hotela Holiday d.d. u stečaju naplaćen od tuženika iznos 3.000.000,00 kn na ime naplate jamstva za ozbiljnost ponude, a na temelju garancije broj 4004005369 kao i da je tuženik isplatio tužitelju 110.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na ime troškova naplate bankarske provizije, a sve suglasno ugovoru o dugoročnom kreditu sa valutnom klauzulom od 21. listopada 2004.,

 

nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja, a prihvatili protutužbeni zahtjev tuženika uz izraženo pravno shvaćanje da na strani tuženika u okolnostima konkretnog slučaja nema odgovornosti za navodnu štetu tužitelju zbog nerealizirane kupnje predmetne nekretnine, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) odnosno da je protutuženik u obvezi isplatiti protutužitelju novčane iznose, a koje mu je ovaj prethodno stavio na raspolaganje sve polazeći od čl. 6. ugovora sklopljenog među njima te u smislu odredbe čl. 307. st. 1. ZOO-a.

 

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u pobijanoj drugostupanjskoj presudi glede revizijskih navoda, stranke se upućuju na razloge iznesene u toj presudi, sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, s time da će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove presude objaviti i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3169/15-2 od 8. studenoga 2017.

 

Tuženiku-protutužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju tužitelja-protutuženika jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tužitelja-protutuženika.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.