- 1 -              Rev 2773/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2773/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo P. i partneri j.t.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B.-B., odvjetnik u Z., protiv tuženice N. H. iz S., OIB: …, sada Z., koju zastupaju punomoćnici M. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-24/15-9 od 6. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-443/13-19 od 24. listopada 2014. ispravljena rješenjem istog poslovnog broja od 11. studenog 2014., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-24/15-9 od 6. travnja 2016. odbija se kao neosnovana.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Samoboru presudom poslovni broj P-443/13-19 od 24. listopada 2014. ispravljenom rješenjem istog poslovnog broja od 11. studenog 2014. pod točkom I. izreke naložio je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.468.875,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2013. do isplate po stopi kako je to pobliže opisano u toči I. izreke sve u roku od 15 dana, dok je pod točkom II. izreke odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 54.562,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2013. do isplate. Nadalje, pod točkom III. izreke naložio je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 99.423,00 kuna s kamatama tekućim od 24. listopada 2014. od isplate u roku od 15 dana.

 

Županijski sud u Velikoj Gorici presudom poslovni broj: Gž-24/15-9 od 6. travnja 2016. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem od 11. studenog 2014. u točki I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.343.875,00 kuna sa zateznim kamatama te u točki III. izreke kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 73.683,44 kuna sa zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 125.000,00 kuna sa zateznim kamatama na taj iznos te u točki III. izreke, kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 25.739,56 kuna sa zateznim kamatama na taj iznos te je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 125.000,00 kuna i parničnog troška u iznosu od 25.739,56 kuna sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Protiv točke I. drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iz revizije te je podnio zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima kojima revidentica opisno ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud i učinio.

 

Tako u odnosu na revizijski navod tvrdi da se drugostupanjski sud nije očitovao na žalbeni navod da je tuženica isplatila određene iznose tužitelju, drugostupanjski sud se očitovao u prvom pasusu na stranici 4 svoje odluke (odnosno da je taj navod suprotan navodima same žalbe), dok se u odnosu na revizijski navod da se drugostupanjski sud nije očitovao na žalbeni navod da tužitelj nikada nije tuženici izdao račun pa da potraživanje nije dospjelo drugostupanjski sud očitovao na stranici 3 odluke gdje je prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda koji je utvrdio da je otkazom punomoći dospjela tražbina tužitelja. Jednako tako drugostupanjski sud se očitovao i na žalbeni navod da je sud u parničnim postupcima gdje je zastupala odvjetnica P. već odlučeno o parničnim troškovima što je vidljivo iz zadnjeg pasusa na stranici 4 drugostupanjske presude.

 

Revidentica je sadržajno istaknula i prigovor postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 1. ZPP smatrajući da je sud pogrešno odbio dokazni prijedlog saslušanja stranaka.

 

Drugostupanjsku odluku je sukladno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. moguće pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP samo ako je ona učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Budući da takva povreda nije učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, jer ju može počiniti samo prvostupanjski sud, revidentica takvu povredu ne može isticati u reviziji, a drugostupanjski sud je obrazložio zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za saslušanje stranaka.

 

U dijelu revizijskih navoda kojima tuženica u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja (vezano za postojanje usmenog dogovara stranaka i njegovog sadržaja te vršenja uplata), valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.468.875,00 kuna na ime pružene, a neplaćene odvjetničke usluge za zastupanje tuženice u parničnim predmetima koji su se vodili kod Općinskog suda u Samoboru posl. br. P-1069/11 i P-347/11.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da su N. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu tužitelja i tuženica sklopili ugovor (o zastupanju) tuženice,

 

- da je na temelju punomoći odvjetnica poduzela točno određene parnične radnje u predmetima Općinskog suda u Samoboru posl. br. P-1069/11 i P-347/11,

 

- da stranke nisu sklopile pisani ugovor kojim bi drugačije uredile međusobni obveznopravni odnos u vezi s plaćanjem nagrade odvjetniku,

 

- da je poduzimanjem radnji u navedenim postupcima tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu,

 

- da je odvjetnica otkazala predmetnu punomoć tuženici,

 

- da je otkazom punomoći dospjela tražbina tužitelja po osnovi isplate naknade za zastupanje u navedenim parničnim predmetima.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) i čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 - dalje: ZO) te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09 – dalje: Tarifa/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 – dalje: Tarifa/12) naložili isplatu izvršenih, a neplaćenih odvjetničkih troškova zaključujući da odvjetnica koja je obavila radnje u parničnom postupku ima pravo na naknadu za svoj rad sukladno odredbama Tarife. Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu koji se odnosi na trošak podnesaka koje sud nije smatrao nužnim za vođenje postupka.

 

Revidentica je reviziju podnijela i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužiteljica vidi u tome što smatra da tužitelj ima pravo na naknadu troškova kako je to ugovoreno između tužitelja i tuženice neovisno o otkazu punomoći te smatra da je pogrešan zaključak suda da je raskidom ugovora o nalogu raskinut ugovor i u dijelu koji se odnosi na način plaćanja. Nadalje, revidentica smatra i da troškovi nisu dosuđeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer da tužitelj u skladu s važećom Tarifom ima pravo na trošak sastavljanja najviše 4 podnesaka (Tbr. 8/1).

 

Punomoć je vrsta ugovora o nalogu kojom se sukladno odredbi čl. 763. st. 1. ZOO nalogoprimca ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca.

 

Sukladno odredbi čl. 773. st. 1. ZOO nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga s kamatom od dana kada su učinjeni, a prema čl. 776. st. 1. ZOO ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

 

Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je odvjetnica iz tužiteljevog odvjetničkog društva na temelju punomoći poduzimala određene pravne radnje u predmetima posl. br. P-1069/11 i P-347/11 kod Općinskog suda u Samoboru za tuženicu te da je odvjetnica otkazala punomoć tuženici.

 

Budući da je odvjetnica otkazala punomoć za zastupanje tuženici, otkazom punomoći dospjela je i tražbina na ime troškova zastupanja za radnje koje je punomoćnica poduzela za tuženicu u parničnim predmetima.

 

U situaciji kada tuženica nije dokazala postojanje usmenog dogovora o drugačijem načinu plaćanja troškova zastupanja, tužitelj ima pravo na obračun troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Vezano za revizijski navod da dogovor stranaka da se troškovi naplate po okončanju postupka, ne isključuje mogućnost da tuženica tužitelju i prije okončanja postupka isplati određene iznose na ime zastupanja valja reći da tuženica takve navode nije dokazala, a ovaj sud je vezan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova.

 

Iz drugostupanjske odluke proizlazi da je tužitelju u predmetu P-347/11 dosuđen trošak zastupanja i to za odgovor na tužbu i još 3 obrazložena podneska po Tbr. 8/1. (podnesci od 2. svibnja 2011., 6. prosinca 2011. i 21. svibnja 2012.), dok je u predmetu P-1069/11 tužitelju dosuđen samo trošak sastava odgovora na tužbu (ostalo se odnosi na zastupanje na ročištima) iz čega proizlazi da je neosnovan revizijski navod tuženice da sud nije dosudio troškove u skladu s Tarifom prema kojoj po Tbr. 8/1 odvjetnik ima pravo na trošak sastavljanja samo 4 obrazložena podneska. Neosnovan je i revizijski navod da se ne bi radilo o nužnim podnescima budući da se u tim podnescima punomoćnica očitovala na navode suprotne strane te je predlagala izvođenje određenih dokaza.

 

Zbog navedenog, ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.