Broj: Gž-1924/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Denis Pancirov-Parcen, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.d., K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik Ž.V., odvjetnik u S., protiv tuženika G.S., S., OIB: ..., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. broj IP-1244/05 od 3. lipnja 2015., u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2016.,

r i j e š i o    j e

              Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj IP-1244/05 od 3. lipnja 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik za cijelo nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu označenih kao čest. zem. ... površine 3883 m² i čest. zem. ..., površine 1397 m², sve zk. ul. br. ... k. o. K., uz ovlast tužitelja da  temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika. Istom presudom je odbijen i podredni tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži da izda tužitelju tabularnu ispravu podobnu za  prijenos prava vlasništva na nekretninama koje su označene kao čest. zem. ..., površine 3883 m² i čest. zem. ..., površine 1397 m², sve zk. ul. br. ... k. o. K. radi uknjižbe prava vlasništva predmetnih nekretnina na tužiteljevo ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nedovoljno i pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači tako da se prihvati bilo glavni bilo podredni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. ... površine 3883 m² i čest. zem. ..., površine 1397 m2, koje su upisane u zk. ul. br. ... k. o. K., uz ovlast tužitelja da temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika. Predmet spora je i podredni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na tužiteljevo ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika. Tužitelj svoje zahtjeve prema činjeničnoj osnovi istaknutoj u tužbi temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao isplatom naknade bivšim vlasnicima preko Općine Split, pravnog prednika tuženika, kroz postupak deposesije i putem dosjelosti jer koristi i posjeduje, ni od koga ometan, predmetne nekretnine od 1990. do podnošenja tužbe (tužba je podnesena 18. svibnja 2005.) te ih je unio i u svoj temeljni kapital. Kasnije u tijeku postupka tužitelj je u podnesku od 27. listopada 2014. (list 56. spisa) ustvrdio da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao i građenjem.

Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenom zahtjevu ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja te navodeći da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje predmetnih nekretnina dosjelošću. Tijekom postupka tuženik je, protiveći se tužbenom zahtjevu, na ročištu od 6. listopada 2010. (list 8. spisa) istaknuo da tužitelj nije dostavio sudu dokaz da je upravo on izvršio isplatu kupoprodajne cijene za navedene nekretnine. Obrazlažući istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja tuženik je naveo da tužitelj nije pravni sljednik RO "P.S. ", OOUR "V.S.", koja je temeljem Samoupravnog sporazuma o udruživanju u P.z. TTTS-a od 19. srpnja 1982. bila osnivač P.z. TTTS-a. Tuženik se usprotivio i podrednom tužbenom zahtjevu.

Prvostupanjski sud je odbio navedeni glavni i podredni tužbeni zahtjev jer je smatrao utvrđenim da tužitelj predmetne nekretnine nije stekao ni na temelju pravnog posla ni dosjelošću.

Naime, po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj nije stekao predmetne nekretnine na temelju pravnog posla jer P.z. TTTS-a, čiji je član bio i prednik tužitelja, nije s prednikom tuženika, koji je obavljao sve radnje u pogledu deposesije i isplate naknada prijašnjim vlasnicima, sklopila valjani pravni posao u pogledu stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, niti mu je platila naknadu za predmetno zemljište, zbog čega P.z. TTTS-a nije imalo valjan pravni temelj za prijenos prava vlasništva na tužitelja kao svoga člana. Pritom prvostupanjski sud zauzima stajalište da bi tuženik, da mu je naknada plaćena, izdao tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama za cijelo u zemljišnim knjigama.

Što se tiče stjecanja predmetnih nekretnina na temelju dosjelosti, tužitelj po ocjeni prvostupanjskog suda nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva tih nekretnina jer je znao da bi ih trebao steći temeljem deposesije odnosno pravnog posla.

Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti glavnog i podrednog tužbenog zahtjeva ne može se za sada sa sigurnošću prihvatiti.

Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je P.z. TTTS-a, čiji član je bio i pravni prednik tužitelja, bila u ugovornom odnosu s prednikom tuženika u pogledu deposesije zemljišta na predmetnom području na kojem se nalaze predmetne nekretnine, time da je prednik tuženika obavljao sve radnje u pogledu deposesije i isplate naknada ranijim vlasnicima, pa im je tako isplaćivao i ove naknade koje je u biti trebala platiti P.z. TTTS-a, koja je onda isplaćena sredstva refundirala predniku tuženika.

Naime, iz Ugovora A/1 o prethodnim radovima na pribavljanju građevinskog zemljišta za izgradnju–proširenje kompleksa "Trgovačkog transportnog terminala-Split" u Splitu-dio II faze koji je sklopljen između Izvršnog vijeća Skupštine općine Split i P.z. "Trgovačko transportni terminal-Split", kao investitora, dana 4. listopada 1988. proizlazi da su predmet tog ugovora prethodni radovi na rješavanju imovinskopravnih odnosa na zemljištu namijenjenom za izgradnju skladišnih objekata radne oznake 5 i 5a za potrebe RO "P." S. i RO "B." S. površine 47.735 m2 (članak I.  točka 4. Ugovora) i da se investitor obvezao platiti akontaciju troškova prethodnih radova u iznosu od 600.000.000,00 dinara najkasnije do 31. listopada 1998. (članci I. 5. i II. 1. Ugovora), dok se Izvršno vijeće Skupštine općine Split obvezalo odmah po izvršenju obveze plaćanja putem Zavoda za pripremu zemljišta pokrenuti imovinskopravne postupke za rješavanje poslova iz članka I.4. Ugovora.

Iz Ugovora A/2 o prethodnim radovima na pribavljanju građevinskog zemljišta za izgradnju-proširenje kompleksa "Trgovačkog transportnog terminala-Split" u Splitu-dio II faze, koji je sklopljen između Izvršnog vijeća Skupštine općine Split i P.z. "Trgovačko transportni terminal-Split", kao investitora, dana 31. listopada 1988., proizlazi da su predmet tog ugovora prethodni radovi na rješavanju imovinskopravnih odnosa na zemljištu namijenjenom za izgradnju skladišnih objekata radne oznake 5 i 5a za potrebe RO "P." S. i RO "B." Split površine 47.735 m2 (članak I. 4. Ugovora) i da se investitor obvezao platiti akontaciju troškova prethodnih radova u iznosu od 593.375.000,00 dinara najkasnije do 1. studenog 1998. (članci I. 5. i II. 1. Ugovora), dok se Izvršno vijeće Skupštine općine Splita obvezalo odmah po izvršenju obveze plaćanja putem Zavoda za pripremu zemljišta pokrenuti imovinskopravne postupke za rješavanje poslova iz članka I. 4. Ugovora.

Iz Ugovora o udruživanju sredstava i reguliranju međusobnih odnosa u pogledu financiranja pripreme građevinskog zemljišta za izgradnju skladišnog prostora DTP "P. " na TTTS-u, koji je sklopljen između P.z. TTTS-a i DTP "P." Split,  pravnog prednika tužitelja, dana 26. prosinca 1990. proizlazi da je odlukom Poslovnog odbora P.z. TTTS-a od 31. listopada 1990. DTP "P." dodijeljen prostor na markici 6 površine 7200 m2, za izgradnju skladišta (članak 1. Ugovora) i da se P.z. TTTS-a obvezala za potrebe DTP "P." obaviti sve pripremne radnje za deposesiju zemljišta na dodijeljenoj markici i izvršiti otkup zemljišta u roku od 60 dana, računajući od dana osiguranja potrebnih financijskih sredstava od strane DTP "P." (članak 2. ugovora), dok se DTP "P." obvezala osigurati potrebna sredstva za pripremu i otkup zemljišta u iznosu od 3.000.000,00 dinara prema ugovorenoj dinamici (članak 4. Ugovora), time da je ugovoreno da će se konačna cijena pripreme i uređenja građevinskog zemljišta utvrditi zajedno s troškovima izgradnje zajedničke infrastrukture u momentu izgradnje objekta u prosječnom iznosu za sve članice-korisnike I. faze TTTS-a (članak 5. Ugovora).

Iz potvrde izdane od TTTS-a d.o.o. od 20. ožujka 2001. proizlazi da je tužitelj prema Ugovoru o udruživanju sredstava i reguliranjem međusobnih odnosa u pogledu financiranja pripreme građevinskog zemljišta za izgradnju skladišnog prostora DTP "P." na TTTS-u od 26. prosinca 1999. isfinancirao građevinsko zemljište M6 ukupne površine 7200 m2, označenog kao čest. zem. ... i ... k. o. K., a koje je prikazano u položajnom nacrtu "G.S." broj 28/92 do 5. ožujka 1992. godine.

Iz iskaza svjedokinje M.B., zaposlenice tuženika, proizlazilo bi da je P.z. TTTS-a, kada je imala potrebu otkupa zemljišta na predmetnom području, kao investitor istupala prema predniku tuženika odnosno tuženiku te da bi tuženik zakazao raspravu, na kojoj su bili pozivani svi zainteresirani kao i vlasnici tog zemljišta, a onda se donosilo rješenje o deposesiji odnosno zaključile nagodbe te bi tuženik isplatio naknadu vlasnicima, a zatim bi tuženik ispuštao račun prema P.z. TTTS-a koja bi vratila ta sredstva tuženiku. Nadalje bi iz iskaza navedene svjedokinje proizlazilo da je zemljište koje koristi tužitelj djelomično plaćeno tuženiku od strane P.z. TTTS-a, a u jednom dijelu nije.

S obzirom na navedene činjenice i okolnosti o načinu uređivanja imovinskopravnih odnosa u vezi s oduzimanjem građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu iz posjeda prijašnjih vlasnika na predmetnom području i davanja na korištenje tog zemljišta novom korisniku između prednika tuženika odnosno tuženika kao ovlaštenika upravljanja neizgrađenim građevinskim zemljištem po odredbama tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/18, 108-pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90) i P.z. TTTS-a u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi:

- jesu li u pogledu spornog zemljišta donesena rješenja o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika,

- ako su donesena rješenja o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika je li prijašnjim vlasnicima plaćena naknada za oduzeto zemljište i tko je tu naknadu platio,

- je li nakon donošenja rješenja o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika doneseno rješenje o davanju na korištenje predmetnog zemljišta korisniku, odnosno u konkretnom slučaju investitoru P.z. TTTS-a, koja je istupala prema predniku tuženika odnosno tuženiku u ime svojih članova, među kojima je bio i pravni prednik tužitelja.

S tim u vezi, a s obzirom na tužiteljevu tvrdnju da je on u cijelosti uplatio naknadu za sporno zemljište te iskaz svjedokinje M.B. iz kojega bi proizlazilo da je sporno zemljište djelomično plaćeno tuženiku, trebalo je izvesti i predloženi dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li i u kojem opsegu tuženiku plaćena naknada za sporno zemljište.

Tek nakon utvrđenja prednjih činjenica moći će se ocijeniti je li osnovan tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, čija je vrijednost u postupku pretvorbe procijenjena u kapital prednika tužitelja, u zemljišnoj knjizi.

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj predmetne nekretnine nije stekao u vlasništvo na temelju dosjelosti, i to iz razloga što od tužiteljeva stupanja u posjed predmetnih nekretnina (1990.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (18. svibnja 2005.) nije proteklo vrijeme posjedovanja od 40 godina propisano odredbom članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

Tužitelj je tijekom postupka ustvrdio da je građenjem, dakle, na originaran način stekao vlasništvo predmetnih nekretnina. U obrazloženju prvostupanjske presude o toj pravnoj osnovi stjecanja prava vlasništva nema nikakvih razloga, zbog čega se u tom pogledu presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će raspraviti sva sporna pitanja na koje je upozorio ovaj sud u ovom ukidnom rješenju, pa će ocjenom provedenih dokaza u skladu s  odredbom članka 8. ZPP-a utvrditi činjenice odlučne i donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Splitu 10. ožujka 2016.