Poslovni broj: 11 Pr-44/17

Republika Hrvatska Općinski sud Dubrovnik
Dr. Ante Starčevića 23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja
N. V., OIB: …, M., I. d. …, kojeg zastupa punomoćnik
Ž. K., odvjetnik u D., protiv tuženice R. H., OIB:
…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u D., G.-
u, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2020. u
prisutnosti punomoćnika tužitelja i više državnoodvjetničke savjetnice, 18. veljače 2020.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju s osnova manje
isplaćenih plaća za razdoblje od 1. listopada 2001. do 31. svibnja 2003. iznos od 49.651,83
kuna bruto sa zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 2.449,68 kuna od 16. studenog 2001., - na iznos od 2.449,68 kuna od 16. prosinca 2001.,

- na iznos od 2.449,68 kuna od 16. siječnja 2002., - na iznos od 2.449,68 kuna od 16. veljače 2002., - na iznos od 2.449,68 kuna od 16. ožujka 2002., - na iznos od 2.449,68 kuna od 16. travnja 2002., - na iznos od 2.490,82 kuna od 16. svibnja 2002., - na iznos od 2.490,82 kuna od 16. lipnja 2002., - na iznos od 2.490,82 kuna od 16. srpnja 2002.,

- na iznos od 2.490,82 kuna od 16. kolovoza 2002., - na iznos od 2.490,82 kuna od 16. rujna 2002.,

- na iznos od 2.490,82 kuna od 16. listopada 2002., - na iznos od 2.490,82 kuna od 16. studenog 2002., - na iznos od 2.490,82 kuna od 16. prosinca 2002.,

- na iznos od 2.490,82 kuna od 16. siječnja 2003., - na iznos od 2.490,82 kuna od 16. veljače 2003., - na iznos od 2.490,81 kuna od 16. ožujka 2003., - na iznos od 2.490,82 kuna od 16. travnja 2003.,

- na iznos od 2.531,96 kuna od 16. svibnja 2003. i - na iznos od 2.531,96 kuna od 16. lipnja 2003.

bruto po stopi koja do 30. lipnja 2002. iznosi 18 % godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31.
prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po
kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja
je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet
postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj

2 Poslovni broj: 11 Pr-44/17

kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženici u roku od 8 (osam) dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u
iznosu od 16.125,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2020. do isplate po
stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj …. tvrdi da je od ….
zaposlenik M.-a, Centra , u D., pa da je
stoga imao pravo jednom godišnje na novčanu naknadu za nabavku građanskog odijela te
odjeće i obuće, no kako mu tuženica nije za 1999., 2000., 2001. i 2002. isplatila ovu naknadu
zahtijeva isplatu iste u iznosu od 2.000,00 kuna za svaku navedenu godinu sa zateznom
kamatom tekućom od 1. srpnja tekuće godine do isplate. Nadalje, tvrdi da je nakon što je 1.
siječnja 2001. stupio na snagu Zakon … kojim je u značajnoj mjeri izmijenjen
dotadašnji organizacijski sustav postojećih službi unutar M.-a, tuženica, odnosno V.
, propustila donijeti propise koje je po ovom zakonu bila dužna donijeti radi propisivanja
zvanja i položaja zaposlenika bivšeg SZUP-a te klasificiranja platnih razreda i vrijednosti
koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta na koje se raspoređuju, pa da je on zbog
navedenog i to sve do stupanja na snagu Zakona o sigurnosnim službama RH i donošenja
Uredbe o unutarnjem redu Protuobavještajne agencije, dakle do 1. lipnja 2003., svaki mjesec
do 1. lipnja 2003. trpio štetu u iznosu od 3.343,19 kuna te stoga sada zahtijeva da mu tuženica
isplati ovaj iznos za svaki mjesec od listopada 2001. do svibnja 2003., sa zateznom kamatom
tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 10.-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Uz
navedeno zahtijeva i nadoknadu troškova ovog postupka.

Tuženica u odgovoru na tužbu prigovara zastari potraživanja isplate naknade za civilna
odjela, uz činjenicu da je Odluka o visini i načinu utvrđivanja novčane naknade za nabavku
građanskog odijela i obuće ovlaštenih osoba SZUPa- i policajcima kriminalističke policije
stavljena izvan snage od 1. siječnja 2000. pa nema osnove za isplatu iste jer joj visina nije
utvrđena. na razliku plaće tvrdi da je SZUP stupanjem na snagu Zakona o policiji od 1.
siječnja 2001. prestao biti ustrojstvena jedinica MUP-a radi čega se poslovi zaštite ustavom
utvrđenog poretka nisu više mogli smatrati policijskim poslovima pa da stoga podzakosnki
propisi kojima je uređen radno pravni status djelatnika MUP-a nije mogao regulirati i status
zaposlenika SZUP-a. Nadalje, tvrdi da su zaposlenici bivših sigurnosnih službi stupanjem na
snagu Zakona o sigurnosnim službama RH od 1. travnja 2002. nastavili s radom na poslovima
radnih mjesta na kojima su bili zatečeni i zadržali plaću i dodatke na plaću do donošenja
rješenja o rasporedu na poslove utvrđene pravilnicima o unutarnjem redu sigurnosnih službi,
što je uključivalo i zaposlenike POA-e. Pojašnjava da su zaposlenicima POA-e u trenutku
stupanja na snagu Zakona o sigurnosnim službama i dalje isplaćivane plaće temeljem propisa
koji su u međuvremenu prestali važiti i po prijašnjim rješenjima o plaći, a to stoga je je njihov
staut ostao nedefiniran nakon stupanja na snagu Zakona o policiji. Slijedom navedenog,
smatra da su tužiteljici priznata prava koja joj pripadaju, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev i
naložiti tužitelju da joj nadoknadi trošak ovog postupka.

3 Poslovni broj: 11 Pr-44/17

Temeljem provedenog postupka, ovaj sud je presudom od 24. svibnja 2005. prihvatio
tužbene zahtjeve tužitelja, osim u dijelu u kojem je isti zahtijevao isplatu iznos od 2.000,00
kuna na ime neisplaćene naknade za nabavku građanskog odijela te odjeće i obuće za 1999.,
dok je ujedno naložio tuženici da tužitelju nadoknadi troškove postupka.

Odlučujući o žalbi protiv prvostupanjske presude ovog suda u dijelu kojim su
prihvaćeni tužbeni zahtjevi i odlučeno o trošku postupka, Županijski sud je
presudom od 22. prosinca 2005. pod poslovnim brojem … preinačio presudu ovog
suda na način da je odbio zahtjev za isplatu naknade za nabavku odijela te odjeće i obuće za

2002. godinu kao i zahtjev za isplatu manje isplaćenih plaća i odredio da svaka strana snosi
svoje troškove postupka. Istom odlukom je potvrđena presuda ovog suda u dijelu u kojem je
prihvaćena isplata naknade za 2000. i 2001. godinu.

Po uloženoj ustavnoj tužbi, Ustavni sud je odlukom od 8. srpnja 2009. ukinuo
presudu Županijskog suda u dijelu u kojem je preinačio presudu ovog suda i
predmet vratio istom sud na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku, Županijski sud je presudom …

. pod poslovnim brojem … potvrdio presudu ovog suda u dijelu u kojem je
naloženo tuženici platiti 666,68 kuna za nabavku civilnog odijela od 2002., kao i u dijelu u
kojem je naloženo tužiteljici za razdoblje od studenog 2001. do lipnja 2003. isplatiti razliku
plaće u iznosu od 3.343,19 kuna mjesečno, sve za zateznim kamatama. Istom presudom je
preinačena odluka ovog suda na način da je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.333,32
kuna za nabavku civilnog odijela za 2002. godinu. Presudom drugostupanjskog suda je ujedno
preinačena odluka ovog suda u pogledu visine zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja

2008. do isplate na način da je ista određena sukladno novim odredbama materijalnog prava
koje su u međuvremenu stupile na snagu. Konačno, naloženo je tuženici nadoknaditi troškove
postupka tužitelju u iznosu od 4.118,00 kuna.

Odlučujući o reviziji protiv presude Županijskog suda od …., Vrhovni sud je rješenjem od …. poslovni broj … ukinuo
drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratio na ponovno suđenje u pogledu
zahtjeva za isplatu razlike plaće, a u vezi s istim i odluke o trošku postupka. Zaključak je
revizijskog suda da se i na tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivao Zakon o unutarnjim
poslovima pa da stoga nema razloga u pogledu obračuna plaće praviti razliku između njega i
ostalih službenika i namještenika MUP-a, jer i nema propisa prema kojima bi se obračunavala
plaća posebni za njega. Uputa je da se na tužitelja u pogledu prava, obveza, odgovornosti i
načina utvrđivanja plaća primjenjuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima
(¨narodne novine¨ broj 27/01), Uredba o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u
državnoj službi (¨narodne novine¨ broj 37/01) i Uredba o plaćama policijskih službenika
(¨narodne novine¨ broj 39/01), a predmet je vraćen na ponovno suđenje jer zbog pogrešne
primjene materijalnog prava nisu utvrđene odlučne činjenice.

U ponovljenom postupku tuženica tvrdi da je tužitelj u spornom razdoblju nastaio
raditi na radnom mjestu F218- operativni službenik u Centru za zaštitu ustavnog poretka u
Dubrovniku za koje je radno mjesto bila propisana VSS i zvanje ¨viši nadzornik¨. Obzirom se
sukladno čl. 21. st. 1c Uredbe o uvjetima za stjecanje zvanja, promaknuća i rasporeda na
radna mjesta te o funkcionalnim oznakama radnih mjesta policijskih službenika ovo zvanje
prevodilo u zvanje ¨glavni policijski inspektor¨, a kako se za ovo radno mjesto ne zahtjeva
VSS, smatra da se na radno mjesto tužitelja mogu primijeniti samo mjerila iz popisa radnih

4 Poslovni broj: 11 Pr-44/17

mjesta VSS i to pod točkom 14 - ¨samostalni policijski inspektor. Ukazuje da se tužitelj
nikako ne bi mogao rasporediti s radnog mjesta područne ustrojstvene jedinice SZUPa- u
D. na radno mjesto u sjedištu MUP-a RH u Z. jer bi se time dovela u pitanje i
druga materijalna prava koja bi tužitelj ostvarivao s takvog rasporeda, uz činjenica da tuženica
očito nije imala interes za takav premještaj.

Tužitelju u ponovljenom postupku ukazuje da je osnova potraživanja dokazana i
potvrđena od strane revizijskog suda dok smatra da se za izračun plaće, obzirom na poslove i
radno iskustvo tužitelja, treba primijeniti točku 6. popisa radnih mjesta VSS – policijski
službenik za kriminalističku obradu – policijski savjetnik, sve s pripadajućim dodacima.

Tijekom glavne rasprave pročitana je preslika radne knjižice tužitelja, zahtjev za mirno
rješenje spora, obračuni plaće, očitovanje Sigurnosno-obavještajne agencije od 4. srpnja 2017.
rješenja MUP-a od 22. veljače 1999., 24. veljače 1999. i 9. ožujka 2001., rješenje
Protuobavještajne agencije od 1. lipnja 2003. te karticu poreza na dohodak od nesamostalnog
rada, a provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M.
Š..

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi razlike plaće koja mu
je isplaćena i plaće koju mu je tuženica trebala isplatiti u vezi s poslovima radnog mjesta koje
je obavljao u razdoblju od listopada 2001. do svibnja 2003.

Ocjenom navedenih dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11; dalje: ZPP), utvrđeno je da je
tužbeni zahtjev osnovan.

Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik MUP-a
RH, Centra službe za zaštitu ustavnog poretka, podružnica u D. te da je utuženom
razdoblju obavljao poslove radnog mjesta F…- operativni službenik u Centru u D. te shodno istom primio plaću.

Sporna je visina plaće na koju je tužitelj imao pravo u utuženom razdoblju, odnosno
način obračuna iste u vezi s nespornom činjenicom da tužiteljevo radno mjesto u utuženom
razdoblju nije bilo klasificirano kao takvo niti su za isto postojali propisani koeficijenti za
obračun plaće.

Obzirom za radno mjesto tužitelja u utuženom razdoblju uopće nisu postojala mjerila
temeljem kojih bi se odredila plaća istog, ocjena je ovog suda da tužitelju pripada primjerena
plaća koja se sukladno čl. 88. st. 4. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 38/95, 54/95, 64/95,
17/01, 82/01, dalje u tekstu: ZR). smatra plaćom koja se redovito plaća za jednaki rad, a ako
takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaćom koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju kojim je predmet
vraćen na ponovno suđenje, tužitelju pripada plaća koja se temelji na odgovarajućoj primjeni
Zakona o državnim službenicima i namještenicima (¨Narodne novine¨ broj 27/01), Uredbe o
nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u državnoj službi (¨Narodne novine¨ broj 37/01) i
Uredbe o plaćama policijskih službenika (¨Narodne novine¨ broj 39/01).

Obzirom niti jednim propisom nije uređeno radno mjesto operativni službenik u
Centru u D., zaključak je ovog suda da poslovima ovog
radnog mjesta po uvjetima za zaposlenje te opisu poslova, kao i radnom iskustvu tužitelja,

5 Poslovni broj: 11 Pr-44/17

sadržajno najbliže radno mjesto policijski službenik za kriminalističku obradu – policijski savjetnik.

Naime, nema osnove da bi se na radno mjesto tužitelja analogno primijenila plaća
propisana čl. 4. Uredbe o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u državnoj službi
(¨Narodne novine¨ broj 37/01) za radno mjesto samostalni policijski inspektor, kako to tvrdi
tuženica, obzirom je za ovo radno mjesto sukladno čl. 5. toč. 1. propisano da zaposlenik ima
Visoku stručnu spremu i položene odgovarajuće ispite neovisno o trajanju staža, pa je
potpuno nelogično da bi se na tužitelja koji je imao preko 10 godina staža primijenilo radno
mjesto koje je kao takvo početno radno mjesto s kojeg se napreduje na tri ¨viša¨ radna mjesta
upravo uz dodatne uvjete da je zaposlenik u prethodnom zvanju proveo najmanje 5 godina i
da je u vremenu potrebnom za promicanje ocjenjivan najmanje ocjenom »dobar«, a koje
uvjete tužitelj nesporno ispunjava.

Upravo suprotno, niti jedno o radnih mjesta propisanih ovom uredbom sadržajno ne
odgovara poslovima radnog mjesta koje je tužitelj obavljao, upravo jer se sadržajno radi o
poslovima koji su kao takvi vezani za obradu informacija koje po prirodi službe u kojoj je
tužitelj radio imaju svrhu prikupljanja radi prosljeđivanja nadležnim tijelima zbog zaštite
općih nacionalnih interesa RH te kao takvi ne pretpostavljaju izravno djelovanje kao u slučaju
obavljanja policijski poslova niti pretpostavljaju javnost djelovanja, dapače po prirodi stvari
se radi o službi čije djelovanje nije javno te koja ima svrhu prikupljanja podataka koji kao
takvi imaju savjetodavnu ulogu u postupanju tijela državne vlasti najviše razine radi zaštite
temeljenih interesa države.

Kada se načela postupanja tijela i službe u kojoj je tužitelj radio dovedu u vezu s
Uredbom o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u državnoj službi (¨Narodne novine¨
broj 37/01) i Uredbom o plaćama policijskih službenika (¨Narodne novine¨ broj 39/01),
ocjenjuje se da bi poslovi koje je tužitelj obavljao sadržajno bili najbliži poslovima radnog
mjesta ¨policijski službenik za kriminalističku obradu – policijski savjetnik¨ kao poslova za
koje se zahtjeva visoka stručna sprema, dakle ista sprema kao za radno mjesto na koje je
tužitelj bio raspoređen, a koji su poslovi po prirodi stvari upravo poslovi prikupljanja
informacija neovisno o konkretnim službenim prijavama i koji služe da daljnje procjene o
postupanju u okviru zaštite ustavnog poretka, za razliku od zvanja inspektora čiji poslovi su
prvenstveno vezani za individualni progon.

Slijedom navedenog, a kako je vještak financijske struke izradio izračun razlike plaće
sukladno zadatku suda i temeljem obračuna plaće tužitelja u vezi s mjerodavnim
koeficijentima, a na koji izračun stranke nisu imale prigovora u smislu stručnosti i točnosti
obračuna, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji je kao takav postavljen u vezi s
nalazom vještaka za radno mjesto ¨policijski službenik za kriminalističku obradu – policijski
savjetnik¨ s koeficijentom 1,62, dodatkom 20,00 i dodatkom na zvanje od 15,40 %. (list 103
do 107 spisa).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155.
ZPP-a, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne
novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje:OT) pa je tužitelju priznat trošak sastava
izvansudskog zahtjeva u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 8. t. 1. u vezi tbr. 42. OT-a), sastav
tužbe u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 7. t. 1. u vezi tbr. 42. OT-a), zastupanje na ročištima na
kojima se 10. svibnja 2015., 7.11.2017. i 20.1.2020. raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od

3.750,00 kuna (Tbr. 9 t. 1 OT_a u vezi s tbr. 42 OT-a), te troška zastupanja na ročištu

19.9.2017. koje je odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 625,00 kuna (tbr. 9. toč. 5. OT-a u
vezi tbr. 42. OT-a), kao i troška sastava ustavne tužbe u iznosu od 6.250,00 kuna (tbr. 27. toč.

1. OT-a u vezi tbr. 42. OT-a), time trošak zastupanja u iznosu od 13.125,00 kuna. Uz

6 Poslovni broj: 11 Pr-44/17

navedeno, tužitelj ima pravo na nadoknadu troška plaćenog predujma vještačenja u iznosu od

3.000,00 kuna, što skupa sa troškom zastupanja daje trošak od 16.125,00 kuna.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. svibnja 2015. i podneska od

7.11.2017. jer su isti predani na ročištima glavne rasprave za koje je istom priznat trošak
zastupanja pa navedeni trošak nije bio potreban za uspjeh u sporu. Nije mu priznat niti trošak
ovršnog postupka obzirom se radi o trošku koji je nastao u drugom postupku i u kojem se o
istom odlučuje.

Zatezna kamata koja teče na dosuđeni iznos glavnice i troška je određena primjenom
čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (¨Narodne novine¨ broj 153/04) i čl. 29. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 78/15).

Dubrovnik, 18. veljače 2020.

Sutkinja

Marija Bušković, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka presude.
Žalba se podnosi Županijskom sudu u Dubrovniku, putem ovog suda, u tri istovjetna
primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. ODO D., G.

3.. Poreznoj – po pravomoćnosti presude