Poslovni broj: Gž-1616/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1616/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u izvanparničnom predmetu predlagateljice K. L. K. (OIB: ...) iz S.,  zastupane po punomoćnici M. J. odvjetnici iz S., protiv protustranke I. G. (OIB: ...) iz S., zastupanoga po punomoćniku M. V. odvjetniku iz S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja poslovni broj: R1-720/2016 od 19. listopada 2018. Općinskog suda u Splitu, 18. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: R1-720/2016 od 19. listopada 2018.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvoga stupnja razvrgnuto je suvlasništvo na nekretnini stranaka – stanu u S., u površini od 63,69 m² smještenom u zgradi izgrađenoj na k. č. 1314/5 upisane u zk. ul. 14310 k. o. S., pobliže označenom u izreci rješenja, tako da se ima izvršiti civilna dioba odnosno prodaja na javnoj dražbi te tako dobivena vrijednost podijeliti predlagateljici i protustranci svakom u 1/2 dijela. Protustranci je naloženo nadoknaditi predlagateljici troškove postupka u iznosu od 1.487,52 kune u roku od 15 dana.

 

Pravodobnom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija protustranka iz svih žalbenih razloga smatrajući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a osobito zbog toga što nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, što se posebno odnosi na razloge neprihvaćanja prijedloga protustranke za diobu isplatom na način da on isplati predlagateljici za njezin suvlasnički dio budući da je na nekretnini upisano založno pravo u korist Z. b. d. d. na temelju ugovora o kreditu od 31. prosinca 2003. na iznos od 47.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti a korisnik tog kredita je samo predlagateljica. Smatra da bi se takvom isplatom zaštitila njegova imovina jer bi iz sredstava koja bi isplatio predlagateljici ona mogla isplatiti ostatak vrijednosti kredita nakon čega bi se brisalo založno pravo i time otklonila moguća buduća šteta po imovinu protustranke. Osim toga, ističe kako se prodajom na javnoj dražbi omogućuje sudjelovanje i trećim osobama pa tako i Z. b. d. d. koja bi u odnosu na druge sudionike uključujući i protustranku bila u povoljnijem položaju zbog činjenice da u svoju korist ima upisano založno pravo na stanu. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet postupka je zahtjev predlagateljice K. L. K. radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine – stana u S. površine 63,69 m² na kojemu su ona i protustranka I. G. suvlasnici u jednakim dijelovima.

 

Prvostupanjskim je rješenjem određeno sudsko civilno razvrgnuće, dakle razvrgnuće koje će se provesti prodajom stana na javnoj dražbi te dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima – svakom suvlasniku 1/2 dijela utržene vrijednosti, s obrazloženjem kako je u konkretnom slučaju moguća jedino civilna dioba stana.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito pa žalba protustranke slijedom toga neosnovana.

 

    Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer se prvostupanjsko rješenje, unatoč nekim nedostacima u obrazloženju, može ispitati, a ako bi se i radilo o takvoj bitnoj povredi ostvarene su pretpostavke za primjenu odredbe članka 373.a u vezi sa člankom 381. ZPP.

 

Žalba nije osnovana ni u pogledu drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na odlučne činjenice koje je uzeo u obzir i one koje proizlaze iz stanja spisa.

 

U konkretnom je slučaju predmet razvrgnuća jedna nekretnina – stan površine 63,69 m² u S. a stranke su suvlasnici svaki u 1/2 dijela.

 

Radi se o geometrijski nedjeljivoj nekretnini a stranke se nisu sporazumjele o diobi isplatom niti koja od njih, pa tako ni protustranka, tvrdi da postoji pravo na razvrgnuće isplatom na temelju pravnoga posla ili zakona, što nije ni sporno.

 

Osim toga, protustranka nije dokazala postojanje osobito ozbiljnog razloga za razvrgnuće isplatom sukladno odredbi članka 51. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZVDSP).

 

Okolnost što je na nekretnini upisano založno pravo u korist banke radi osiguranja vrijednosti kredita u iznosu od 47.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti i nuzgredica ne predstavlja razlog zbog kojega bi protustranka imala pravo na razvrgnuće isplatom, pa ni u slučaju da je korisnik kredita isključivo predlagateljica odnosno da je protustranka samo založni dužnik.

Ta bi okolnost eventualno (ako bi kreditna obveza ubrzo trebala prestati) mogla biti razlog za prigovor protustranke da je razvrgnuće zatraženo u nevrijeme (članak 47. stavak 2. ZVDSP), međutim protustranka se i ne protivi zahtjevu za razvrgnuće, već smatra da joj pripada pravo na diobu isplatom.

 

Prvostupanjski je sud stoga pravilno primijenio sve odredbe materijalnoga prava koje uređuju sudsko razvrgnuće suvlasništva nekretnina a sadržane su u člancima 50. i 51. ZVDSP.

 

Nedostatak obrazloženja u pogledu (ne)postojanja ozbiljnog razloga na strani protustranke (kao uostalom ni na strani predlagateljice) za razvrgnuće isplatom nema za posljedicu nepravilnost i nezakonitost prvostupanjskog rješenja jer se iz stanja spisa posve jasno može zaključiti da protustranka nije učinila vjerojatnim postojanje takvoga razloga pa se prvostupanjsko rješenje može potvrditi i primjenom odredbe članka 373.a u vezi sa člankom 381. ZPP.

 

Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba članka 380. točke 2. u vezi sa člancima 381., 368. i 373.a ZPP, valjalo je odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pa time odlučiti kao u izreci.

 

 

U Puli – Pola 18. veljače 2020.

 

 

Sudac

 

Marija Sošić, v. r.