- 1 -              Rev 659/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 659/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. F. iz Švedske, S., koju zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u P., protiv tuženice N. F. iz P., koju zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., radi utvrđenja bračne stečevine i utvrđenja ostavinske imovine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola br. Gž-1390/15-2 od 10. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču - Parenzo br. P-475/12-22 od 30. ožujka 2015., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana u pogledu merituma spora.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena glede odluke o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da su nekretnine k.č.br. ... iz zk. ul. ... k.o. D., u naravi kuća i dvorište površine 653 m2 i k.č.br. ... iza zk. ul. ... k.o. P. u naravi kuća i dvorište površine 579 m2, 5. etaža, ... s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom u potkrovlju zgrade, ukupne površine 98 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označe sa ..., kojemu pripada i parkirališno mjesto u planu posebnih dijelova sa ..., te 9. etaža: ... s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa drvarnicom u dijelu podruma zgrade, površine 6,12 m2, u planu posebnih dijelova označena sa ..., predstavljale bračnu stečevinu pok. F. F. i tužene, svakog u 1/2 dijela, te da su iste ostavinska imovina u 1/2 dijela iza pok. F. F., rođenog ..., a umrlog ..., a isto tako odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (toč. 1.). Tužiteljica je obvezana tuženoj nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 14.375,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice odbijen (toč. 2.).

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i u cijelosti je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravovremeno podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o troškovima postupka. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužiteljice u cijelosti usvoji, podredno da se pobijana presuda ukine, kao i presuda suda prvoga stupnja, te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana glede merituma spora, dok ista nije dopuštena glede odluke o troškovima postupka.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

- da je tuženica bila u braku sa sada pok. F. F., ocem tužiteljice, od ..., pa do njegove smrti ...,

 

- da su za vrijeme trajanja braka kupljene sporne nekretnine, te da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasnica istih,

 

- da se iza pok. F. F. nije vodio ostavinski postupak,

 

- da se sada pok. F. F. bavio raznim trgovačkim djelatnostima i doprinosio uzdržavanju obitelji,

 

- da je tuženica rješenjem o nasljeđivanju br. O-32/89 od 24. studenoga 1989. naslijedila iza svoje pokojne majke M. S., zajedno sa svojom sestrom A. M., na jednake dijelove 1/3 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. ... k.o. P., k.č.br. ..., ..., ..., ..., ... i ...,

 

- da su tuženica i njezina sestra Ugovorom o prodaji nekretnine od 11. ožujka 2004. prodale k.č.br. ... i ... k.o. P. za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 289.150,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, od čega je tužiteljici pripao iznos od 144.575,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti,

 

- da su tuženica i njezina sestra Ugovorom o prodaji nekretnine od 17. rujna 2003. prodale nekretninu k.č.br. ... k.o. P. za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 263.445,00 EUR, od čega je tužiteljici isplaćen iznos od 131.722,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti,

 

- da je tuženica po obje prodaje primila ukupno 276.297,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti,

 

- da je tuženica kupila 13. travnja 2005. k.č.br. ... k.o. D. za iznos od 45.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, time da su na dan sklapanja ugovora bili izgrađeni temelji te vanjski i unutarnji zidovi, bez stropne ploče i krovišta, sve prema pravomoćnoj građevinskoj dozvoli,

 

- da je tuženica kupila 16. lipnja 2005. stan i drvarnicu u k.o. P. za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

 

Nižestupanjski sudovi na temelju gore navedenih činjenica utvrđuju da sporne nekretnine predstavljaju posebnu imovinu tuženice, budući je ista nekretnine koje je naslijedila po svojoj majci prodala 2003. i 2004., te je nakon toga 2005. kupila sporne nekretnine, te da radi toga iste ne predstavljaju bračnu stečevinu sada pok. F. F. i tuženice, niti 1/2 dijela spornih nekretnina predstavlja ostavinsku imovinu pok. F. F.

 

Prije svega treba naglasiti da tužiteljica reviziju podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog toga razloga revizija se uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te isti proizlaze iz provedenih dokaza.

 

Tužiteljica isto tako ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 220. i čl. 221.a ZPP. Naime, iz sadržaja same revizije vidljivo je da tužiteljica iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, različitu od ocjene koju je dao sud prvoga stupnja. Sama činjenica da tužiteljica nije zadovoljna provedenom ocjenom dokaza, ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.

 

Treba prije svega istaći da je prema odredbi čl. 8. ZPP ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud. Kod toga prema navedenoj odredbi prvostupanjski sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno utvrđuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je proveo ocjenu dokaza u skladu sa citiranom zakonskom odredbom. Jednako tako pravilno su primijenjene i odredbe čl. 220. i čl. 221.a ZPP. Naime, na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje činjenice koje su relevantne za donošenje odluke, pri čemu je isključivo ocjena suda koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Jednako tako pravilno je primijenjena odredba koja govori o teretu dokazivanja.

 

U reviziji tužiteljica osporava zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženica novac dobiven od prodaje svoje naslijeđene imovine upotrijebila za kupnju spornih nekretnina, tvrdeći da nije dokaz koneksitet između naslijeđene imovine i stjecanja spornih nekretnina. Međutim, suprotno tome prvostupanjski sud utvrđuje da obzirom na sadržaj samih ugovora proizlazi jasni zaključak da je tuženici isplaćeno ukupno 276.297,50 EUR u protuvrijednosti u kunama. S obzirom na činjenicu da je tuženica svoju naslijeđenu imovinu, zajedno sa svojom sestrom, prodala 2003. i 2004., a da je sporne nekretnine kupila u travnju i lipnju 2005., osnovan je zaključak nižestupanjskih sudova da je upravo novcem koji je dobiven prodajom posebne imovine došlo do kupnje spornih nekretnina i da radi toga sporne nekretnine predstavljaju posebnu imovinu tuženice.

 

Kako tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu primarno zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se revizija uopće ne može podnijeti, obzirom na činjenice koje su utvrđene od strane nižestupanjskih sudova pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice odbijen.

 

Obzirom na navedeno nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti glede merituma spora na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Tužiteljica pobija i odluku o troškovima postupka. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

 

Stoga glede odluke o troškovima postupka revizija nije dopuštena, pa je valjalo istu odbaciti na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.