Poslovni broj Kž-11/2019-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-11/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Edvine Draguzet Suevich kao predsjednice vijeća, te Sene Midžić Putigna i Dorijane Dolenec Kujundžić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Tanje Lorencin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i okrivljenika Ž. M., podnesenoj putem braniteljice V. R., odvjetnice iz Z., na presudu Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-475/2015-75 od 16. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i okrivljenika Ž. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-475/2015-75 od 16. listopada 2018. okrivljeni Ž. M. oglašen je krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv imovine i to pod točkom 1. kaznenog djela krađe u pokušaju iz čl. 228. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11, a pod točkom 2. kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 3. u svezi sa st. 1. i čl. 52. KZ/11.

 

              Temeljem odredbe čl. 228. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo pod točkom 1. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, temeljem odredbe čl. 228. st. 3. KZ/11 mu je za kazneno djelo pod točkom 2. utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, te je temeljem odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

 

             

 

Sud je odredio da je temeljem odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 u daljnjem tekstu ZKP/08) okrivljenik dužan na ime imovinskopravnih zahtjeva isplatiti oštećenici B. P. iznos od 6.600,00 kuna, te oštećeniku R. L. iznos od 61.875,00 kuna, dok su u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva i to oštećenica B. P. u iznosu od 23.400,00 kuna i oštećenik R. L. u iznosu od 7.875,00 kuna upućeni u parnicu.

 

              Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 sud je odredio da se okrivljenik oslobađa  u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 7. ZKP/08, dok je dužan oštećenici B. P. naknaditi troškove kaznenog postupka.

 

Protiv ove presude pravodobne žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru i okrivljeni Ž. M. putem braniteljice V. R., odvjetnice iz Z..

 

Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru žalbu podnosi zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači na način da se okrivljenika osudi na strožu kaznu zatvora.

 

Okrivljenik putem braniteljice V. R., odvjetnice iz Z. žalbu podnosi iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijanu presudu ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se istu preinači.

 

Odgovor na žalbu tužitelja podnio je okrivljeni Ž. M. putem braniteljice V. R., odvjetnice iz Z. u kojem navodi da tu žalbu smatra neosnovanom i predlaže da ju se odbije.

 

              Ovaj sud je temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavio spis na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola koje je vratilo spis.

 

              Nije osnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i okrivljenika Ž. M..

             

              Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, obzirom da su u pobijanoj presudi dani jasni i neproturječni razlozi u pogledu svih odlučnih činjenica, a ne postoji niti proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

 

              Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u razlozima presude točno prenio sadržaj obrane okrivljenika, kao i očitovanja okrivljenika o krivnji.

 

Zaključak prvostupanjskog suda da je u tijeku postupka obranom okrivljenika dovedena u pitanje okrivljenikova ubrojivost tempore criminis proizlazi iz okolnosti da je obrana okrivljenika predložila vještačenje okrivljenikove ubrojivosti, a koji prijedlog je sud povezao sa obranom okrivljenika da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio u lošem stanju.

 

             

 

Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 obzirom da sud nije suprotno odredbi čl. 411. st. 4. ZKP/08 osuđujuću presudu u odnosu na točku 1. temeljio isključivo niti u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka Z. B. danom pred policijskim istražiteljem 26. ožujka 2015.

 

              Naime, sud je presudu u pogledu kaznenog djela pod točkom 1. temeljio na iskazu svjedoka Z. B. kontradiktorno ispitanog na raspravi 25. listopada 2017.

 

              Naime, taj je svjedok ispitan u tijeku rasprave ponovio u bitnim dijelovima svoj iskaz dan pred policijskim istražiteljem, pa tako je prepoznao okrivljenika kao počinitelja, sjećao se da je zatekao nakon odlaska okrivljenika ladicu komode u dnevnom boravku otvorenom, kao i poslova koje su članovi obitelji obavljali u ljetnoj kuhinji u dvorištu, te se i prisjetio ostalih detalja koje je naveo prilikom ispitivanja pred istražiteljem.              

 

              Nadalje, obrani okrivljenika je omogućeno da ispita tog svjedoka, osim u tijeku te rasprave, i na slijedećim raspravama, ali se obrana okrivljenika suglasila kako sa čitanjem iskaza svjedoka danog na raspravi 25. listopada 2017, tako i pred policijskim istražiteljem.

 

Stoga obrana okrivljenika kojoj je omogućeno da ispita svjedoka Z. B. u tijeku rasprave, a koje pravo je iskoristila u tijeku rasprave 25. listopada 2017. dok se tog prava odrekla davanjem suglasnosti za čitanjem oba iskaza tog svjedoka u tijeku rasprave 12. listopada 2018., pa se time i odrekla prava da ponovno ispita kontradiktorno tog svjedoka u tijeku rasprave, neosnovano ističe da bi joj bilo povrijeđeno pravo obrane uslijed nepravilne primjene koje od zakonskih odredbi, a što bi bilo od utjecaja na presudu.

 

              U žalbi okrivljenika ističe se i žalbena osnova povrede kaznenog prava koja se obrazlaže navodima o pogrešnom utvrđenju činjenica od strane prvostupanjskog suda u pogledu okolnosti zbog kojih je kazneno djelo krađe opisano pod točkom 1. ostalo u pokušaju, pa se takvim žalbenim navodima obrazlaže žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Ovaj sud je još temeljem odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu, te je našao da nisu počinjene povrede kaznenog postupka navedene u točci 1. te zakonske odredbe, niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen Kazneni zakon.

 

Okrivljenik obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu kaznenog djela pod točkom 1. prvostupanjske presude navodima da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik nije dovršio počinjenje tog djela zato što bi primijetio nailazak oštećenika Z. B., jer da je okrivljenik dragovoljno odustao od počinjenja tog djela.

 

Suprotno ovakvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud cijenio iskaz oštećenika Z. B. u cijelosti, a naročito okolnost da je taj svjedok opisao da se nalazio zajedno sa članovima svoje obitelji u dvorištu obiteljske kuće, te da je na kući prozor sa kojeg se vidi dio dvorišta u kojem se oštećenik nalazio, kao i da se kretao svojim dvorištem kada je zamijetio otvorena ulazna vrata kuće i na izlasku iz kuće zatekao okrivljenika.

 

 

 

 

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik vidio kroz prozor kuće s pogledom na dvorište da se oštećenik približava ulaznim vratima kuće i stoga odlučio izaći iz kuće, iako je već otvorio ladicu komode radi pronalaska vrijednih stvari, pa da se ne radi o dragovoljnom odustanku okrivljenika od počinjenja kaznenog djela, jer je prestao tražiti vrijedne stvari koje bi otuđio zbog straha da će biti zatečen u počinjenju kaznenog djela.

 

Stoga je pravilno prvostupanjski sud temeljem pravilne ocjene svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti utvrdio da je okrivljenik pokušao počiniti kazneno djelo krađe na način da je ušao u unutrašnjost kuće u vlasništvu Z. B., da je u dnevnom boravku u namjeri da otuđi vrjednije predmete otvorio i ladicu komode, ali da kazneno djelo nije dovršio zbog nailaska vlasnika Z. B. koji je primijetio otvorena ulazna vrata kuće.

 

Stoga nije osnovana žalba okrivljenika iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nisu osnovane niti žalbe tužitelja i okrivljenika zbog odluke o kazni.

 

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti od značaja za kažnjavanje, te je tako pravilno utvrdio i cijenio kao olakotne okolnosti okrivljenikovo korektno držanje pred sudom, te njegove teške imovinske prilike, dok mu je kao otegotno cijenio višestruku osuđivanost za različita kaznena djela, a prvenstveno za kaznena djela protiv imovine, kao i okolnost da je kaznena djela za koja je oglašen krivim ovom presudom počinio nakon višestrukih osuda i na duže kazne zatvora za ista i istovrsna kaznena djela.

 

Pravilno prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima okrivljenika nije kao olakotno okrivljeniku cijenio da je otac dvoje djece, obzirom da su okrivljenikova djeca punoljetne osobe, kao ni protek vremena od počinjenja kaznenih djela, obzirom na podatke o okrivljenikovoj višestrukoj osuđivanosti za ista i istovrsna kaznena djela, kako prije tako i nakon počinjenja ovih kaznenih djela.

 

Također, pravilno je prvostupanjski sud i cijenio sve okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik oglašen krivim, pa tako i upornost u činjenju istih, kao i istovjetnih kaznenih djela, te okolnost da je djelom pod točkom 2. pribavio sebi dvjema odvojenim kaznenopravnim radnjama u razdoblju od šest dana imovinsku korist veću od 67.000,00 kuna, time da je izvjesno vrijednost otuđenog zlatnog nakita u vlasništvu B. P. bila znatno veća od iznosa od 6.600,00 kuna za koji iznos okrivljenik taj nakit prodao.

 

Stoga obzirom na sve prije navedene i pravilno po sudu prvog stupnja utvrđene okolnosti od značaja za kažnjavanje, kao i sve okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik oglašen krivim, kazne zatvora i to u trajanju od osam mjeseci za kazneno djelo krađe u pokušaju iz čl. 228. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11 i dvije godine i šest mjeseci za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 3. KZ/11, te jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine na koju je osuđen prvostupanjskog presudom su primjerene da se ostvari svrha kažnjavanja propisana zakonom.

 

 

 

 

 

Stoga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 valjalo je odbiti žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i okrivljenika kao neosnovane, te potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je to učinjeno temeljem čl. 482. ZKP/08 u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

 

U Puli – Pola, 18. veljače 2020.