Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 3782/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. (OIB: ...) iz Z., kojeg zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1324/2017-3 od 28. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-500/2010 od 3. veljače 2017., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 366.747,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove dospjelih, a neisplaćenih plaća u razdoblju od 15. veljače 2004. pa nadalje, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 11.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen (točka II. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Pozivajući se u reviziji na bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj sadržajno ukazuje na relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 220. st. 2. ZPP, time što navodi da je tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine plaće koja bi mu pripadala, odbijeni pred prvostupanjskim sudom, a što drugostupanjski sud nije sankcionirao, već u tom smjeru odbio žalbeni navod kao neosnovan.
Na navedeni način nije počinjena relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje.
Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da su neosnovani žalbeni navodi o bitnim povredama parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom jer isti nije izveo sve dokazne prijedloge tužitelja te je valjano to obrazložio. Naime, pred drugostupanjskim sudom (jednako kao i pred prvostupanjskim sudom) je ocijenjeno da dokazni prijedlog tužitelja koji je bio predložen na okolnost visine plaće koju je tužitelj primao kod drugog poslodavca kod kojeg je bio zaposlen u odnosu na plaću koju bi primao kod tuženika da je bio vraćen na rad, nije bio značaja za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, s obzirom da je zaključeno da je tužitelj nepodnošenjem prijedloga za ovrhu izgubio pravo povratka na rad, pa slijedom toga i pravo na naknadu plaće sukladno odredbi čl. 238. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03 – dalje: OZ).
Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj u reviziji velikim dijelom navoda zapravo iznosi činjenice, preocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda. Takvi navodi tužitelja izneseni u reviziji predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stupnju postupka i ovaj sud ih nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Razmatrajući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.
Budući da ovaj sud prihvaća razloge drugostupanjske presude to se na njih poziva, time da će se ti razlozi drugostupanjske presude objaviti na internetskim stranicama.
Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
Jasenka Žabčić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.