- 1 -              Revt 560/2017-2

Broj: Revt 560/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. b. d.d., OIB: ..., S., Lj., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. d.d. u stečaju, OIB: ..., B. M., kojeg zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u B. M., radi utvrđenja osnovanosti osporenog potraživanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9663/2014-5 od 30. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-20/13-13 od 23. listopada 2014., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 80.455.016,42 kn, kao tražbine drugog (općeg) isplatnog reda viših isplatnih redova, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 503.125,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 2. i 338 st. 4. ZPP, a to zbog toga što o osnovanosti zahtjeva nije odlučivao u okviru razloga osporavanja tražbine u stečajnom postupku, konkretno pitanja zastare i osnovanosti obračuna kamata.

              Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim  zaključivši da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U takvoj situaciji revizijske tvrdnje o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP vezano na opseg osporavanja nisu o odlučnoj činjenici, niti je eventualna pogrešna primjena odredbi čl. 187. st. 2. i 338. st. 4. ZPP utjecala ili mogla utjecati na donošenje pravilne i zakonite presude.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj iznoseći tvrdnju o nedostatnom i proturječnom obrazloženju nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je utvrđeno sljedništvo Lj. b. – O. b. Z., odnosno Lj. b., Glavna filijala Z., jer nižestupanjske presude u tom dijelu imaju jasne, dostatne i neproturječne razloge te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

Predmet spora je utvrđenje postojanja tražbine iz ukupno sedam ugovora o kreditu koje je s prednikom tuženika bila sklopila Lj. b. – O. b. Z., odnosno Lj. b., Glavna filijala Z.

U revizijskom stadiju postupka je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran za vođenje ovog spora.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku s obzirom na odredbu čl. 22. b. st. 1. citiranog Ustavnog zakona o dopuni ustavnog zakona za provedbu Temeljne povelje o samostalnosti i neovisnosti Republike Slovenije („Uradni list Republike Slovenije“ 41/I od 27. srpnja 1994., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

Odredbom čl. 22 b. Ustavnog zakona koje se odnose na Lj. b. d.d. Lj. propisano je:

„Lj. b. d.d. Lj. i K. b. M. d.d. M. prenose poslovanje i imovinu novim bankama osnovanim po odredbama ovog Ustavnog zakona.

Iznimno od odredbe prethodnog stavka, Lj. b. d.d. Lj. i K. b. M. d.d. M. zadržavaju:

- sveukupne potencijalne obveze s naslova solidarne odgovornosti NFS i druge potencijalne obveze iz odnosa s NBJ i bivše SFRJ u onom dijelu u kojem su dužnici u drugim republikama bivše SFRJ,

- odgovarajući dio potencijalnih potraživanja iz tih osnova,

- sveukupne obveze za devize na deviznim računima i deviznim štednim knjižicama za koje Republika Slovenija nije preuzela jamstvo u čl. 19. ovog Ustavnog zakona,

- obveze prema NBJ i one obveze drugih dužnika za koje je jamstvo dala bivša SFRJ, a sredstva su koristili krajnji korisnici u drugim republikama bivše SFRJ,

- pripadajuća potraživanja iz tih osnova.

Lj. b. d.d. Lj. zadržava odnos prava prema sadašnjim podružnicama i kćerima Lj. b. d.d. Lj. sa sjedištima u drugim republikama na području bivše SFRJ, s tim da zadržava i odgovarajući dio potraživanja prema NBJ s osnova deviznih štednih uloga.“

Odredbom čl. 22. d. Ustavnog zakona propisano je: „Nove banke preuzimaju svu ostalu aktivu, zajedno s preostalim potraživanjima i obvezama banaka iz čl. 22. b. ovog Ustavnog zakona.

Nove banke iz prethodnog stavka preuzimaju također:

- dio potraživanja prema NBJ s osnova isplaćenih deviznih štednih uloga štedišama u Republici Sloveniji,

- dio potencijalnih obveza prema drugim dužnicima NFS za krajnje korisnike sa sjedištem u Republici Sloveniji i koji u skladu sa sporazumom s drugim inozemnim komercijalnim bankama postaju neposredne obveze novih banaka.“

S obzirom na ovako stipulirane odredbe Ustavnog zakona Republike Slovenije pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da je ovdje sporno potraživanje tužitelja preneseno na novu Lj. b. d.d. Lj. Naime, odredbom čl. 22. b. st. 1. Ustavnog zakona generalno je navedeno da se na novoosnovane banke prenosi imovina Lj. b. d.d. Lj. odnosno K. b. M. d.d. iz M.. Potraživanje koje je ovdje predmet spora (temeljem ugovora o kreditu) čini imovinu stare banke koja je stupanjem na snagu Ustavnog zakona postala imovina novoosnovane banke.

Točno je da tužitelj kao pravna osoba i dalje egzistira te je točno da su određene obveze i potraživanja iz čl. 22. b. st. 2. Ustavnog zakona i dalje ostale na staroj banci, ali se ne radi o potraživanju koje je ovdje predmet spora. Odredbe čl. 22. b. st. 2. alineja 1.-5. Ustavnog zakona odnose se na obveze i potraživanja u odnosu s NBJ i SFRJ, te na obveze na deviznim računima i štednim knjižicama za koje Republika Slovenija nije preuzela jamstvo temeljem čl. 19. Ustavnog zakona. Također, odredba čl. 22. b. st. 3. Ustavnog zakona se ne može tumačiti da bi stara banka zadržala potraživanja iz obveznopravnih odnosa temeljem ugovora o kreditu, kao što je ovdje slučaj.

Dakle, i prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda sporno potraživanje je temeljem odredbe čl. 22. b. st. 1. Ustavnog zakona prešlo na novu Lj. b. d.d., slijedom čega je osnovan prigovor da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Navodi tužitelja u reviziji da prijenos sporne tražbine nije izvršen na novu Lj. b. d.d. Lj. temeljem čl. 22. č. st. 8. Ustavnog zakona nisu odlučni za zaključak o aktivnoj legitimaciji tužitelja u ovome sporu. Sama činjenica stvarnog prijenosa imovine u bilanci nove banke nije odlučna da bi utjecala na prijenos imovine koji se vrši temeljem samog Ustavnog zakona.

Također nisu odlučni navodi tužitelja u reviziji koji se odnose na tvrdnju da sudovi Republike Hrvatske ne mogu tumačiti primjenu stranog prava. U konkretnom slučaju odredba Ustavnog zakona je jasna i sudovi Republike Hrvatske je primjenjuju direktno temeljem odredbe čl. 13. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 88/01 – dalje: ZRSZ). Kod toga je potrebno napomenuti da se pripadnost pravne osobe određuje prema pravu države po kojem je osnovana, a temeljem čl. 17. st. 1. ZRSZ.

S obzirom da nisu osnovani revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 18. veljače 2020.