- 1 -              Rev-x 250/2018-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 250/2018-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz C., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica iz V., protiv I. tuženice A. S. i II. tuženika I. S., oboje iz A., koje zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica iz V., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-309/16-4 od 23. studenoga 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima poslovni broj P-311/15-179 od 4. svibnja 2016., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini što su tuženici dužni priznati te izdati tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 16.771,88 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je prihvaćena kao osnovana te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Protiv drugostupanjske presude stranke su podnijele revizije pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Tužitelj predlaže da ovaj sud preinači pobijanu odluku na način da prihvati tužbeni zahtjev. Tuženici predlažu da ovaj sud pobijanu presudu u odnosu na troškove postupka preinači na način da se naloži tužitelju da tuženicima isplati troškove parničnog postupka uvećanog za sastav revizije i sudske pristojbe.

 

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju tuženika te je predložio da se revizija tuženika odbaci kao nedopuštena.

 

Odgovor tuženika na reviziju tužitelja nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je neosnovana, dok je revizija tuženika nedopuštena.

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a toga Zakona.

 

Budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP revizija tužitelja razmatrana je kao redovna revizija.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. st. 1. ZPP).

 

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je vlasništvo stečeno posjedovanjem nekretnine zajedno s prednicima od 1964.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao zakonskog i oporučnog nasljednika iza pok. prednika F. B. s utvrđenjem da je pok. F. B. bio u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine od 1964. sve do svoje smrti, da su nakon smrti F. B. nekretninu nastavili posjedovati M. B. i A. B. kao davatelji uzdržavanja za koju nekretninu je pok. F. B. kao primatelj uzdržavanja sklopio 1997. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da su na strani tužiteljevog pravnog prednika (pok. F. B.) ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, s obzirom na neprekinuti posjed od 1964. pozivom na pravno pravilo 1468 bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 373. a. st. 3. ZPP zaključivši da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP utvrdivši da su M. B. i A. B. neprekidno u posjednu predmetne nekretnine nakon smrti pok. F. B., a što je proturječno stanju spisa i obrazloženju prvostupanjske odluke da je na strani tužitelja koji je preuzeo postupak ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, s obzirom na utvrđenje da tužitelj nije u posjedu predmetne nekretnine, već su to neprekidno M. B. i A. B. koji su kao davatelji uzdržavanja brinuli o F. B. kao primatelju uzdržavanja.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

U ovom slučaju nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji sadržajno revident u reviziji ističe.

 

Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova da je F. B. 1997. otuđio nekretninu te da tužitelj nikada nije bio posjednik predmetne nekretnine pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da na strani tužitelja nisu ispunjenje potrebne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP.

 

              S obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. F. B. (list 144. spisa) utvrđeno da je tužitelj kao zakonski i oporučni nasljednik naslijedio iza tužitelja samo prava iz predmeta Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-645/10, neosnovano tužitelj u reviziji ističe da je kao zakonski nasljednik pok. F. B. stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću te da ima pravo na podnošenje tužbe radi utvrđenja prava vlasništva stečenog dosjelošću putem svog pravnog prednika pok. F. B.

 

Dakle, tužitelj neosnovano tvrdi da je on u odnosu na predmetnu nekretninu posredan posjednik preko svog pravnog prednika pok. F. B., već su to, kako proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, u odnosu na predmetnu nekretninu M. B. i A. B. davatelji uzdržavanja s kojima je pok. F. B. kao primatelj uzdržavanja sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

 

Revizijski navodi kojima se osporava pravilnost takvog utvrđenja nisu od odlučnog značaja, jer se radi o činjeničnom utvrđenju, a utvrđivanje činjeničnog stanja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, budući se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

 

Sukladno čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti ispunjene kumulativno.

 

S obzirom na to da tuženici reviziju podnose na temelju čl. 382. st. 2. ZPP samo protiv odluke o troškovima postupka s pitanjem: „Da li tuženi u ovom slučaju, s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen i da su vodili spor s prednikom tužitelja jedanaest godina imaju pravo na isplatu troškova postupka kojih ih pripada temeljem zakona?“ ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP revizija tuženika protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.