- 1 -              Revr 737/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 737/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. (OIB: ...) iz P., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane (OIB: ...), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1838/2016-2 od 4. travnja 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pr-51/15 od 29. travnja 2016., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o j e :

 

I.              U dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu 37.841,22 kn s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od 1. listopada 2009. do 22. veljače 2012. ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1838/2016-2 od 4. travnja 2017. i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pr-51/15 od 29. travnja 2016., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka nastalih u povodu revizije odlučit će sud u ponovljenom postupku u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Tuženica Republika Hrvatska dužna je tužitelju Z. M. iz P., OIB: ..., isplatiti za razdoblje od 22. veljače 2009. godine pa do 22. veljače 2012. godine potraživanja s osnove razlike plaće za dospjele a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaća za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima u ukupnom bruto iznosu od 127.767,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče:

- na bruto iznos od 8.843,65 kn počam od 15. travnja 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 25.610,49 kn počam od 15. srpnja 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 34.771,92 kn počam od 15. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 20.699,94 kn počam od 15. rujna 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 6.862,99 kn počam od 15. listopada 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 10.167,39 kn počam od 15. studenoga 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 4.260,36 kn počam od 15. prosinca 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 1.146,01 kn počam od 15. ožujka 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 3.986,60 kn počam od 15. travnja 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 3.274,03 kn počam od 15. svibnja 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 1.041,93 kn počam od 15. srpnja 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 5.007,79 kn počam od 15. rujna 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 2.094,12 kn počam od 15. prosinca 2011.g. do isplate,

u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženica Republika Hrvatska dužna je tužitelju Z. M. iz P., OIB: ..., isplatiti za razdoblje od 22. veljače 2009. godine pa do 22. veljače 2012. godine naknadu troškova putovanja u ukupnom iznosu od 32.120,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče:

- na iznos od 440,00 kn počam od 15. ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. travnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. svibnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. srpnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. rujna 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. listopada 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. studenoga 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. prosinca 2009.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. siječnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. veljače 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. ožujka 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. travnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. svibnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. lipnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. srpnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. kolovoza 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. rujna 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. studenoga 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. lipnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. srpnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. studenoga 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. prosinca 2011.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. siječnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 880,00 kn počam od 15. ožujka 2012.g. do isplate,

sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

III. Tuženica Republika Hrvatska dužna je tužitelju Z. M. naknaditi parnični trošak u iznosu od 23.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Žalba tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se uvažava pa se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pr-51/2015 od 29. travnja 2016.:

- potvrđuje u dijelu točke I izreke za iznos 3.383,99 kn s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od 15. travnja 2009. do isplate;

- preinačuje u dijelu točke I izreke za razdoblje od 1. listopada 2009. do 22. veljače 2012. za iznos 37.841,22 kn s pripadajućim kamatama tako da se sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženica Republika Hrvatska dužna je tužitelju Z. M. iz P., OIB: ..., isplatiti za razdoblje od 22. veljače 2009. godine pa do 22. veljače 2012. godine potraživanja s osnove razlike plaće za dospjele a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaća za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima u ukupnom bruto iznosu od 37.841,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče:

 

- na bruto iznos od 6.862,99 kn počam od 15. listopada 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 10.167,39 kn počam od 15. studenoga 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 4.260,36 kn počam od 15. prosinca 2009.g. do isplate,

- na bruto iznos od 1.146,01 kn počam od 15. ožujka 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 3.986,60 kn počam od 15. travnja 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 3.274,03 kn počam od 15. svibnja 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 1.041,93 kn počam od 15. srpnja 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 5.007,79 kn počam od 15. rujna 2011.g. do isplate,

- na bruto iznos od 2.094,12 kn počam od 15. prosinca 2011.g. do isplate,

u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Pr-51/2015 od 29. travnja 2016. u dijelu točke I izreke za iznos od 5.459,66 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2009.g. do isplate, za iznos od 25.610,49 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2009.g. do isplate, za iznos od 34.771,92 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2009.g. do isplate, za iznos od 20.699,94 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2009.g. do isplate i u točki III izreke u odnosu na parnični trošak i u tom dijelu predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 37.841,22 kn s pripadajućim kamatama, koji se odnosi na razdoblje od 1. listopada 2009. do 22. veljače 2012., tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je prihvatiti reviziju te preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove. Reviziju je pravovremeno dopunio podnescima od 9. lipnja 2017. i 21. lipnja 2017.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

U povodu revizije podnesene protiv drugostupanjske presude revizijski sud, pozivom na odredbu čl. 392.a st. 2. ZPP, ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, obavljao na terenu u U. u sklopu dežurstva i stražarske službe u razdoblju od 1. listopada 2009. do 22. veljače 2012.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj djelatna vojna osoba u kojemu za sporno razdoblje nije obračunat niti isplaćen prekovremeni rad, a iz priloženih isprava proizlazi da je tužitelj radio prekovremeno pa je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznicima koju potražuje za 24 satno radno vrijeme. Prema obrazloženju presude tužitelj ima pravo na zatraženu naknadu uz primjenu Zakona o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate („Narodne novine“, broj 50/08, 14/08 i 118/09 - dalje: Pravilnik/09) Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09,61711,82/12 i 73/13 – dalje: ZR), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 – dalje: Odluka/09) kao i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 i 123/09 – dalje: KU).

 

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za isplatu dospjelih neisplaćenih dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom nedjeljom te blagdanima i neradnim danima za razdoblje nakon 1. listopada 2009. i to za ukupan bruto iznos od 37.841,22 kn sa zateznim kamatama. Obrazloženje drugostupanjske presude se temelji na shvaćanju da tužitelj nema pravo na isplatu novčanog iznosa na ime povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom te praznicima, primjenom odredbe KU-a za razdoblje nakon 1. listopada 2009. kada su stupili na snagu Pravilnik/09 i Odluka/09 kao posebni propisi kojima je uređeno pitanje tih naknada za djelatne vojne osobe.

 

Tužitelj je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je naznačio materijalnopravno pitanje koje glasi:

 

„Da li tužitelj, odnosno djelatna vojna osoba u konkretnom slučaju ima pravo na isplatu dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanima i neradnim danima za vrijeme rada, tj. za dane provedene na TERENU sukladno odredbama Kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima i za vremensko razdoblje nakon 1. listopada 2009. ili ne, a u situaciji Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) i Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09) nije regulirano pitanje dodataka i visine dodataka na za vrijeme rada na terenu, već samo za stražarsku službu i dežurstva?“

 

Kao razloge važnosti postavljenom pitanju tužitelj se u reviziji poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova, primjerice Županijskog suda u Karlovcu u presudi poslovni broj Gž-41/2014 od veljače 2015. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1416/14 od 7. veljače 2017., u kojoj je izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci.

 

U reviziji je navedeno da se pitanje odnosi na primjenu odredaba materijalnog prava i to:

 

- čl. 14. i čl. 97. st. 7. Zakona o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07, 88/09, 124/09),

 

- čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 i 123/09).

 

Vijeće Vrhovnog suda je ispitalo dopuštenost revizije te je utvrdilo da podnesena izvanredna revizija udovoljava uvjetima dopuštenosti propisanim odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

Naime, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Tužitelj je određeno naznačio materijalnopravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, naznačeno pitanje je važno za rješenje ovoga spora, a pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Naime, kako to osnovano ističe tužitelj o naznačenom pitanju, u istovjetnoj situaciji (boravka i rada na terenu nakon 1. listopada 2009.), ovaj sud se izjasnio u odluci broj Revr-1416/14 od 7. veljače 2017. u kojoj je izraženo shvaćanje u odnosu na primjenu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, a u vezi s pravom djelatnih vojnih osoba raspoređenih na rad na terenu za razdoblje nakon 1. listopada 2009. koje shvaćanje glasi:

 

„U odnosu na terenski rad, koji je tužitelj obavljao i prije i nakon 1. listopada 2009. ukazuje se da za razdoblje nakon 1. listopada 2009. terenski rad, za razliku od dežurstva i stražarske službe, koji se kao posebni oblici rada ne smatraju prekovremenim radom (točke V. do VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika - Narodne novine broj 118/09, dalje: Odluka/09), nije određen kao poseban oblik rada, pa se na terenski rad imaju primijeniti odredbe točke XII. Odluke/09, odnosno za sve sate rada odrađene na terenu preko redovnog rada tužitelju se obračunavaju kao prekovremeni sati rada.“

 

Istovjetno shvaćanje izraženo je i u odluci ovog suda poslovni broj Revr-838/17 od 10. srpnja 2018.

 

Slijedom navedenog pobijana presuda u ovom predmetu donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, obavljao na terenu u U. u sklopu dežurstva i stražarske službe u razdoblju nakon 1. listopada 2009.

 

Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili utvrditi odlučne okolnosti za pravilnu primjenu materijalnog prava, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP trebalo ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sudovi će postupajući u smislu naprijed navedenog donijeti novu zakonitu presudu.

 

U odnosu na odluku o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ovaj sud je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavio da se o troškovima postupka nastalih u povodu revizije odluči u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.