- 1 -              Rev 2937/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2937/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica V. D. iz P., OIB: ... i M. M. iz V., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u P., protiv tuženika D. Z. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3801/14-2 od 27. srpnja 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1283/13-10 od 14. listopada 2014., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tužiteljica odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužiteljice vlasnice k.č. br. 141 zgr. u naravi zgrada površine 154 m2, upisane u zk. ul. 2975 k.o. M., svaka s udjelom od 1/4 na tuženikovom dijelu od 1/2 nekretnine, pa je tuženik dužan dozvoliti im upis prava vlasništva svakoj u 1/2 dijela i izdati im valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis tog prava u zemljišnim knjigama, u protivnom takvu ispravu zamijeniti će presuda, te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 19.375,00 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužiteljice vlasnice k.č. br. 141 zgr. u naravi zgrada u površini 154 m2, upisane u zk. ul. 2975 k.o. M. i to svaka s udjelom od 1/4 na tuženikovom dijelu od 1/2 nekretnine pa je tuženik dužan dozvoliti im upis prava vlasništva i izdati im tabularnu ispravu podobnu za upis toga prava u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu presuda. Ujedno je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 35.137,50 kuna dok je odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljice podnose reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pitanja koje smatraju važnim radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlažu da se prihvati revizija tužiteljica ukine presuda drugostupanjskog suda te se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova postupka kao i troškova revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b tog zakona.

 

Kako je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP to je u ovom predmetu dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija).

 

Stoga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP ispitivao pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljica na utvrđenje da su vlasnice svaka u 1/4 dijela na udjelu tuženika od 1/2 dijela nekretnine k.č. br. 141 zgr. u naravi zgrada površine 154 m2, upisane u zk. ul. 2975 k.o. M., nalaganje tuženiku upis prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave podobne za upis u zemljišnoj knjizi.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je ugovorom o darovanju od 29. kolovoza 1986. prednica stranaka, njihova majka N. Z., darovala tuženiku, svom sinu D. Z., 1/2 dijela k.č. br. 141 u naravi zgrada upisana u zk. ul. 2383 k.o. M., a u ugovoru je navedeno da je njena volja da dar bude u naravi garsonijera veličine 28 m2, koja predstavlja samostalnu građevinsku cjelinu dograđenu s desne strane postojeće zgrade, na kojoj su do trenutka darovanja bili izvedeni grubi građevinski radovi, dok će završne fine radove svojim sredstvima izvesti daroprimac Z. D., pri čemu se dar ne uračunava daroprimcu u njegov nasljedni dio,

 

- da je tuženik na temelju tog ugovora upisao svoje suvlasništvo u zemljišnoj knjizi,

 

- da je ugovorom o darovanju od 14. travnja 2004. tuženik D. Z. darovao prednici stranaka N. Z. 1/2 k.č. br. 141. zgrada upisana u zk. ul. 2975 k.o. M., ali taj ugovor nije proveden u zemljišnoj knjizi,

 

- da su tužiteljice, koje su sestre tuženikove, znale za ugovor o darovanju, kojim je majka tuženiku darovala 1/2 kuće,

 

- da je ostaviteljica N. Z. sastavila 11. siječnja 1996. kod Općinskog suda u Puli sudsku oporuku kojom je sinu D. Z. ostavila stan u P., na IV katu lijevo, upisanu u knjizi položenih ugovora, te novi dio kuće u M., u naravi garsonijeru koja se sastoji od sobe, kupaonice i balkona, koja predstavlja zasebnu stambenu i građevinsku cjelinu odvojenu od starog dijela kuće, te je navela da ima i dvije kćerke koje sada nije obuhvatila oporukom, jer ima još imovine koju sada nije rasporedila, pa njene kćerke neće biti zakinute u svom nasljednom dijelu ili zakonskom nužnom dijelu,

 

- da je oporukom od 18. svibnja 2005., sastavljenom vlastoručno, oporučiteljica N. Z. ostavila tužiteljicama k.č. 141 k.o. M., u naravi kuća i štala, te gradilište ispred kuće k.č. 1075/4, a tuženiku ostavila je k.č. 1075/1 zvanu "guvno", sve upisane u k.o. M. te ostalu zemlju ostavila je na jednake dijelove po 1/3, kao i prilaznu parcelu prema imanju njene polusestre k.č. 1065/3 k.o. M.,

 

- da tužiteljice kao nasljednice nisu pobijale svoju izjavu o prihvatu nasljedstva.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da činjenica da N. Z. nije tražila upis darovnog ugovora u zemljišnu knjigu ne sprječava tužiteljice kao njene oporučne nasljednice da dokazuju izvanknjižno vlasništvo, a sprječava utvrđenje da postoji naknadno pronađena imovina koje predstavlja ostavinu i na kojoj su tužiteljice utvrđene suvlasnicima sukladno oporuci i rješenju o nasljeđivanju.

 

Međutim, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud ocjenjuje da je zaključak i ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešan, jer ne proizlazi iz utvrđenih činjenica kao ni činjenica koje proizlaze iz ostavinskog spisa koje je prvostupanjski sud propustio utvrditi i ocijeniti u vezi s ostalim činjenicama pa preinačuje prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP i odbija tužbeni zahtjev.

 

Naime drugostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica, a naročito činjenica da među strankama u ostavinskom postupku nije bilo sporno postojanje dviju oporuka, jer su ih u svojim nasljedničkim izjavama priznale kao istinite i pravovaljane i prihvatile nasljedstvo koje im pripada na temelju oporuka i na temelju zakona, (a jednom od tih oporuka, onom od 11. siječnja 1996. oporučiteljica je ostavila tuženiku novi dio kuće koji je u naravi garsonijera, a čiji udio u cijeloj nekretnini je određen darovnim ugovorom, dok su oporukom iz 2005. tužiteljice dobile na jednake dijelove ostali dio zgrade, odnosno staru kuću), ocjenjuje da ne postoji pravni temelj za stjecanje prava vlasništva tužiteljica i na dijelu predmetne nekretnine koja po ugovoru i neosporenoj oporuci pripada tuženika, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

 

Dakle, drugostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje da je u ostavinskom postupku utvrđena ostavina iza pok. ostaviteljice N. Z., da su nasljednici dali nasljedničke izjave tako da su tužiteljice izjavile da priznaju obje oporuke ostaviteljice (od 11. siječnja 1996. i 18. svibnja 2005.) kao istinite i pravovaljane, te su se prihvatile nasljedstva, da je i tuženik dao nasljedničku izjavu, te su nakon toga sklopili sporazum o diobi ostavine prema kojem sporazumu je tužiteljicama pripala sporna nekretnina k.č. 141/zgr. upisana u z.k.ul. 2975 k.o. M. i to 1/2 dijela te nekretnine (svakoj po 1/2), da rješenje o nasljeđivanju sadrži sporazum o diobi ostavine i da je ono postalo pravomoćno, te da tužiteljice nisu pobijale svoju nasljedničku izjavu kojom prihvaćaju nasljedstvo, pravilno je primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev.

 

Zauzeto pravno shvaćanje slijedi iz odredbe čl. 224. st. 5. ZN, a u skladu sa odredbom čl. 231. ZN, prema kojoj pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže sve osobe koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i odnose se na sve činjenice koje su ostavinskom sudu bile poznate i nesporno u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju.

 

Kako je u konkretnom slučaju rješenjem o nasljeđivanju postignut sporazum o diobi ostavine i kako je navedeno rješenje postalo pravomoćno, a tužiteljice kao nasljednice nisu pobijale svoju izjavu o prihvatu nasljedstva to je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da u ovom konkretnom predmetu tužiteljice ne mogu tražiti priznanje prava vlasništva jer su one u ostavinskom postupku iza smrti pokojne majke mogle isticati taj prigovor i tražiti izdvajanje sporne imovine na temelju odredbe čl. 37. ZN, što one u tom postupku nisu učinile. Budući da to nije učinjeno, takav zahtjev ne može se s uspjehom isticati niti sada, jer odluka ostavinskog suda o postupku iza pokojne majke u odnosu na parnične stranke ima značaj presuđene stvari. Zbog navedenog tužiteljice niti ne mogu osnovano zahtijevati da se u posebnom postupku utvrde vlasnicima spornih nekretnina.

 

Iz tih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljica kao neosnovanu odbiti.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.