Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1688/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1688/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Z. Z. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika G. Z., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P., R., L. & P. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2897/11-2 od 10. listopada 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4448/10 od 19. siječnja 2011. ukinuto, te je odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2897/11-2 od 10. listopada 2013., te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4448/10 od 19. siječnja 2011., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 15.884,17 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2008. do isplate, iznosa od 7.185,47 kuna na ime nepodmirene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća do 17. prosinca 2008., kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

 

Drugostupanjski sud je uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4448/10 od 19. siječnja 2011. te odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice od 16. srpnja 2010. (toč. I.) i naložio ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 615,00 kuna (toč II). Ujedno je odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan (toč. III.).

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je izjavila reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (izvanredna revizija).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U reviziji ovrhovoditeljica postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 3. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 15.884,17 sa zateznim kamatama tekućim od 18. 12.2008. do isplate, te iznosa od kn 7.185,47 na ime nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 17.12.2008., s obrazloženjem da prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine određene sukladno izreci ovršne isprave , iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20228/04 od 18.12.2008., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 15.884,17 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od kn 4.465,20, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?,

 

2. Da li je Županijski sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 200. t.1. Zakona o obveznim odnosima, odredbu čl. 4. st.2. i 3. u vezi sa čl. 149. OZ te čl. 89. Zakona o radu kada je utvrdio da se Izjava o prijeboju kojom ovrhovoditelj (radnik) izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac) odnosno na obveze kod kojih je zakonom isključena mogućnost prestanka obveze prijebojem, slijedom čega je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja?"

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj -1963/2012 od 27. svibnja 2013. i -2124/12 od 9. prosinca 2013., Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012. te Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj -2172/12 od 13. ožujka 2014., iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ-a propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja predlagatelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu troška parničnog postupka u iznosu od 4.465,20 kuna i dijela zakonskih zateznih kamata na glavno potraživanje dospjelih do 17. prosinca 2008. u iznosu od 3.478,65 kuna), a pritom da je ostalo nepodmireno potraživanje glavnice i dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 17. prosinca 2008. u iznosu od 7.185,47 kuna - sukladno čemu da je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pritom da tražbina označena u prijedlogu za ovrhu nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave, i to u pogledu troškova parničnog postupka i zakonskih zateznih kamata.

 

Ocjena ovog suda je da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje glavnog potraživanja i dijela zakonskih zateznih kamata.

 

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onoga koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Na temelju odredbe čl. 394. st. 4. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Budući da je iz gore navedenih razloga pitanje pod 1. prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije predlagatelja, to o rješavanju pitanja pod 2., ne ovisi odluka u ovom postupku.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu