- 1 -              Rev 3617/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3617/2018-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. za restrukturiranje i prodaju iz Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2403/2016-3 od 19. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3185/14-30 od 4. studenog 2016., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2403/16-3 od 19. rujna 2018. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I.  Nalaže se tuženiku – C. za restrukturiranje i prodaju, OIB: ..., isplatiti tužitelju J. V., OIB: ..., na ime razlike plaće, iznos 203.999,52 kn. bruto, zajedno sa pripadajućim zakonski zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako slijedi:

- na iznos 2.951,22 kn. od 15.02.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.03.2011. do isplate

- na iznos 6.287,38 kn. od 15.04.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.05.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.06.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.07.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.08.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.09.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.10.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.11.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.12.2011. do isplate

- na iznos 6.886,20 kn. od 15.01.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.02.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.03.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.04.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.05.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.06.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.07.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.08.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.09.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.10.2012. do isplate

- na iznos 3.087,20 kn. od 15.11.2012. do isplate

- na iznos 1.804,22 kn. od 15.11.2012. do isplate

- na iznos    821,57 kn. od 15.12.2012. do isplate

- na iznos 4.715,54 kn. od 15.12.2012. do isplate

- na iznos 6.916,14 kn. od 15.01.2013. do isplate

- na iznos 6.946,08 kn. od 15.02.2013. do isplate

- na iznos 6.946,08 kn. od 15.03.2013. do isplate

- na iznos 1.267,20 kn. od 15.04.2013. do isplate

- na iznos 3.969,18 kn. od 15.04.2013. do isplate

- na iznos 6.946,08 kn. od 15.05.2013. do isplate

- na iznos 6.946,08 kn. od 15.06.2013. do isplate

- na iznos 6.946,08 kn. od 15.07.2013. do isplate

- na iznos 6.342,21 kn. od 15.08.2013. do isplate

, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove ovog postupka zajedno sa pripadajućom zakonsko zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. a koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3185/14-30 od 4. studenog 2016.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 203.999,52 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova razlike plaće za razdoblje od mjeseca veljače 2011. do mjeseca kolovoza 2013. godine.

 

Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev iz dva razloga. Prvo jer da je tužitelju u spornom razdoblju isplaćivana plaća sukladno Ugovoru o radu, Pravilniku o radu te Odlukom poslodavca tužitelja o utvrđivanju osnovice za obračun plaće. Drugo, jer da tuženik nije pravni slijednik A. za upravljanje državnom imovinom (u daljenjem tekstu A.).

 

U pogledu prvog razloga nižestupanjski sudovi ukazuju da je tužitelju za sporno razdoblje isplaćivana plaća s osnovicom određenom Odlukom Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju od 5. siječnja 2011. u iznosu od 4.535,00 kn bruto (donesena na temelju Pravilnika o radu) a da se na tužitelja ne primjenjuje Odluka Upravnog vijeća A. od 3. svibnja 2011. (kojem je određena osnovica za obračun plaće od 7.030,00 kn bruto i to samo za radnike koji su potpisali aneks ugovora o radu kojim se mijenja visina otpremnine) jer da tužitelj nije potpisao ponuđeni aneks ugovora o radu.

 

Prema čl. 58. st. 5. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 145/2010 – dalje: ZUDI) radnici Hrvatskog fonda za privatizaciju, te državni službenici i namještenici Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom koji su preuzeti prema stavku 3. toga članka nastavljaju s radom na poslovima na kojima su zatečeni i zadržavaju plaću prema dosadašnjim propisima, do sklapanju ugovora o radu za radna mjesta sukladno aktima A. i općim propisima o radu.

 

Odluka Upravnog vijeća A. od 3. svibnja 2011. je akt iz čl. 58. st. 5. ZUDI kao izvor prava tužitelja za plaću za sporno razdoblje. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da ta Odluka ne dovodi u nepovoljniji položaj tužitelja jer da je i on kao i ostali radnici imao mogućnost izbora između zadržavanja ugovorene visine otpremnine i plaće s osnovicom od 4.535,00 kn, s jedne strane, i smanjenja otpremnine (sklapanjem ugovora o radu) i plaće po osnovici od 7.030,00 kn (s druge strane).

 

Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.

 

Plaća je naknada radniku za obavljeni rad (čl. 5. st. 1. Zakona o radu – "Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13 – ZR), a otpremnina je pak nagrada radniku od strane poslodavca za iskazanu vjernost poslodavcu (čl. 119. ZR). Dakle, riječ je o dva odvojena i neovisna prava radnika.

 

Tužitelj je žalbom pobijao prvostupanjsku presudu navodeći između ostalog da je Odluka upravnog vijeća A. od 3. svibnja 2011. nedopuštena jer da radnike koji nisu potpisali aneks ugovora o radu dovodi u neravnopravan položaj glede prava na plaću. Drugostupanjski sud pak ispušta iz vida ovaj žalbeni navod a čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP. Ovaj žalbeni navod je od odlučnog značaja. Naime ZR određuje kao jedno od načelnih prava pravo radnika na jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti (čl. 5. st. 4. i čl. 83. st. 1. ZR). Zbog navedenog propusta drugostupanjskog suda ostalo je nejasno da li je Odlukom Upravnog vijeća A. od 3. svibnja 2011. povrijeđeno pravo tužitelja na jednaku plaću, odnosno ostalo je nejasno da li je A. iz drugih dopuštenih razloga određivala različite osnovice za obračun plaće (npr. zbog drugačije metodologije koeficijenata i sl.).

 

U pogledu drugog razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su se samo ograničili na ocjenu pravnog slijedništva tuženika u odnosu na A. zaključivši, kao što je uvodno već rečeno da tog pravnog slijedništva nema.

 

Tužitelj je pak tvrdio da utužena obveza tuženika proizlazi i iz Odluke o isplati plaće i ostalih materijalnih prava neraspoređenim državnim službenicima od 18. travnja 2014., koji Odluku je donio sam tuženik, jer da se tom Odlukom tuženik obvezao isplatiti plaću, između ostalog i radnicima sa statusom kakav je imao tužitelj (list 213 spisa). Tužitelj je i prvostupanjsku presudu pobijao navodeći da utužena obveza tuženika proizlazi iz navedene Odluke. No, drugostupanjski sud ispušta iz vida i taj žalbeni navod koji je od odlučnog značaja, a time je dakle ponovno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

S obzirom na izneseno valjalo je temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o predmetnoj žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.