- 1 -              Rev 2674/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2674/2017-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje u tekstu: tužiteljica) J. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u O. društvu B. i B. u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) dr.sc. K. Š. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Ć., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5519/15-3 od 16. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7376/10-67 od 14. siječnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na troškove postupka kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi:

K. Š. i. Z. ,. P. 1. ,. d. j. p. t. J. P. i. Z. ,. V. C. E. 3. i. o. 5. . EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju EUR-a kod Zagrebačke banke d.d. na dan isplate zajedno s kamatama tekućim od 06.05.2005. do 31.12.2005. po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na štedne uloge građana u eurima po viđenju, a od 01.01.2006. do 31.12.2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena kao i naknaditi trošak parničnog postupka, sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II.              Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi:

"I. Nalaže se K. Š. iz Z., ... u roku od 15 dana sklopiti s J. P. iz Z., ...slijedeći

 

UGOVOR

 

Članak 1.

K. Š. iz Z., ... ustupa J. P. iz Z., ... sva prava stečena temeljem predugovora o kupoprodaji kojeg je kao kupac sklopio s M. P. iz Z., ... kao prodavateljem dana 06.05.2005. a kojim je za račun J. P. kupio dio nekretnine upisane u zk.ul. 10310 k.o. G. Z., stambena zgrada u ulici ... sagrađenoj na čestici br. 8026/1 i to garsonijera u prizemlju koja se sastoji od dnevne sobe, kupaonice, spremišta i terase ukupne površine 35,23 m2 uključujući i suvlasnički dio zemljišta te zajedničke dijelove i uređaje zgrade povezanih stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, a temeljem odredaba čl. 68. i čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

K. Š. iz Z., ... ustupa J. P. iz Z., ... potraživanje prema M. P. utvrđeno presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.broj: P-4854/06.

Članak 2.

J. P. iz Z., ... u cijelosti prihvaća prava ustupljena prethodim člankom ovog ugovora.

Članak 3.

J. P. iz Z., ... preuzima sve obveze koje je K. Š. iz Z., ... stekao sklapanjem predugovora o kupoprodaji iz članka 1. ovog ugovora.

 

 

Članak 4.

Ugovorne strane obvezuju se potpisati ovaj ugovor pred javnim bilježnikom i ishoditi ovjeru potpisa ugovora.

Ustupitelj:                                                                                                                              Primatelj:

K. Š.                                                                                                                J. P.

_____________                                                                                                                ______________

 

II.              Ukoliko K. Š. iz Z., ... ne ispuni nalog iz točke I. ove presude, ugovor opisan u točki I. zamijeniti će ova presuda.

III.              Nalaže se K. Š., ... u roku od 15 dana nadoknaditi J. P. iz Z., troškove parničnog postupka."

III.              Nalaže se J. P. iz Z., ..., OIB: ... da plati  tuženiku-protutužitelju K. Š. iz Z., ..., OIB: ... iznos u visini od 224.519,04 kn sa zateznom kamatom po stopi od 14 % tekućom od dana 13. svibnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, a od  01. srpnja 2012. godine do isplate po stopi od 12% a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV.              Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu u kojem zahtjeva isplatu iznosa u visini od 1.503,51 kn sa zateznom kamatom po stopi od 14 % tekućom od dana 13. svibnja 2011.godine pa do 30. lipnja 2011. godine, a od  01. srpnja 2012. godine do isplate po stopi od 12%  a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kao prekomjerno zatraženi iznos.

V.              Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:

"I. Nalaže se J. P. iz Z., ..., da u roku od 15 dana isplati tuženiku/protutužitelju K. Š. iz Z., ... zakonske zatezne kamate na iznos od 703.772,55 Kn a koji teku od 04.07.2007.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15 % godišnje a od 01.01.2008.g. do 12.05.2011.g. po stopi od 14 % godišnje a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena.

VI.              Tužiteljica-protutuženica J. P. iz Z., ... dužna je naknaditi parnični trošak tuženiku-protutužitelju K. Š. iz Z., ... u iznosu od 24.699,60 kn, sve u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7376/10 od 14. siječnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatom zateznih kamata na iznos od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju eura kod Zagrebačke banke d.d. na dan isplate za razdoblje od 6. svibnja 2005. do 1. veljače 2012.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7376/10 od 14. siječnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatom 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju eura kod Zagrebačke banke d.d. na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2012. do isplate, zatim u dijelu pod točkom III. izreke gdje je naloženo tužiteljici-protutuženici platiti tuženiku-protutužitelju 224.519.04 kune sa zateznim kamatama od 30. lipnja do isplate, kao i u dijelu pod točkama II./III. i VI. izreke gdje je odlučeno o troškovima postupka, pa se o tome sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku-protutužitelju K. Š. platiti tužiteljici-protutuženici J. P. 426.250,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2012. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Tuženik-protutužitelj K. Š. odbija se sa svojim protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se J. P. iz Z., ..., OIB:...da plati  tuženiku-protutužitelju K. Š. iz Z., ..., OIB:... iznos u visini od 224.519,04 kn sa zateznom kamatom po stopi od 14 % tekućom od dana 13. svibnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, a od  1. srpnja 2012. godine do isplate po stopi od 12% a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

3.Nalaže se tuženiku-protutužitelju K. Š. platiti tužiteljici-protutuženici J. P. iznos od 64.062,50 kuna na ime naknade troškova postupka, u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7376/10 od 14. siječnja 2015. u dijelu pod točkom II. izreke.

 

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju K. Š. platiti tužiteljici-protutuženici J. P. iznos od 6.250,00 kuna   na ime naknade troškova žalbe, u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška žalbe.“

 

Protiv dijela drugostupanjske odluke i to točke II., II.1., II.2., II.3, V., a kojima je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučeno o troškovima postupka, kao i odbijen protutužbeni zahtjev tuženika, reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku podredno ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbaciti kao nepravovremenu odnosno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari dok nije dopuštena u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

Ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Potrebno je ovdje naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP), kao i na ocjenu dokaza pridržano za prvostupanjske i drugostupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP).

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Tuženik u opširnom obrazloženju revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava zapravo osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja, međutim kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, to revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku zbog navedenog razloga.

 

Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati 426.250,00 kuna (55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti) sa zateznim kamatama, odnosno eventualno kumulirani zahtjev u kojem se nalaže tuženiku sklopiti s tužiteljicom ugovor kojim joj ovaj „ustupa sva prava stečena temeljem predugovora o kupoprodaji“ s M. P. od 6. svibnja 2005. Također i protutužbeni zahtjev tuženika u kojem ovaj od tužiteljice potražuje kamate na iznos od 703.772,55 kuna i isplatu iznosa od 226.022,55 kuna.

 

Tijekom postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

-da je tužiteljica bila vlasnica stana u Z., ..., ali ga je u strahu da joj ga ne ovrše ovrhovoditelji koji su protiv nje vodili više ovršnih postupaka, prodala;

- da se tužiteljica usmeno dogovorila s tuženikom da će ovaj u svoje ime, ali za njen račun i njenim novcima ostvarenim prodajom stana u Š., kupiti stan u ulici ...

- da je tuženik kao kupac, sukladno dogovoru stranaka u ovom sporu, sa prodavateljem M. P. 6. svibnja 2005. zaključio predugovor;

- da je tužiteljica platila ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 55.000,00 eura za stan u B. ogranku prodavatelju M. P. u odvjetničkom uredu tuženika;

- da su se nakon useljenja tužiteljice u ovaj stan pojavili skriveni nedostaci te je tuženik pokrenuo parnični postupak protiv prodavatelja M. P. radi raskida predugovora od 6. svibnja 2005. godine i povrata kupovnine od 55.000,00 eura;

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4854/06 od 1. prosinca 2009., pravomoćnom 13. siječnja 2011., naloženo M. P. tuženiku vratiti iznos od 55.000,00 EUR-a;

- da je M. P. uplatio na sudski polog iznos od 447.900,00 kn, a tuženik je 1. veljače 2012. s pologa podigao i zadržao 445.900,00 kn;

- da je tuženik ugovorom o kupoprodaji od 26. rujna 2007. kupio stan površine 38,54 m2, s parkirnim mjestom površine 13,75 m2 i spremištem S-35 površine 1,69 m2, u stambenoj zgradi u Z., ..., za iznos od 703.772,55 kuna, a taj iznos je bio njegova imovina, ali s pobudom da u tom stanu stanuje tužiteljica koja se u međuvremenu iselila iz stana u B. ogranku zbog vlage i prodora vode;

- da je nakon što su se odnosi između tužiteljice i tuženika naglo pogoršali krajem 2008. tuženik 12. svibnja 2011. ovaj stan prodao za iznos 65.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti što je za 224.519,04 kuna manje od iznosa za koji ga je kupio.

 

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da tužiteljica i tuženik nisu u ugovornom odnosu pa stoga nije niti ugovorena valutna klauzula između stranaka. Nadalje prvostupanjski sud prihvaća protutužbeni zahtjev navodeći da je tuženik pretrpio štetu kupnjom stana za račun tužiteljice, te da je tuženik prodajom stana u trenutku kad su cijene stanova na tržištu nekretnina pale, pretrpio štetu koju je tužiteljica prouzročila odbijanjem preuzimanja stana nakon što je dogovorila da tuženik kupi stan na svoje ime a za njezin račun kako je i kupljen sporni stan u Z., ..., a koji stanovi su kupljeni na ime tuženika kako bi tužiteljica zaštitila svoju privatnu imovinu od vjerovnika koji su pokrenuli ovršne postupke protiv tužiteljice.

 

Drugostupanjski sud preinačio je presudu suda prvog stupnja te prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je naložio tuženiku da tužiteljici plati iznos 426.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2012. do isplate, te odbio protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti.

 

Pravilno se drugostupanjski sud poziva na primjenu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da je za stan u B. ogranku iznos ugovorene kupoprodajne cijene od 55.000 eura platila tužiteljica prilikom zaključenja predugovora između tuženika kao kupca sa prodavateljem M. P. 6. svibnja 2005. Također je utvrđeno da je zbog nedostataka u stanu sudskom odlukom naloženo prodavatelju M. P. vratiti navedeni iznos od 55.000 eura što je ovaj i učinio kada je uplatio na sudski polog iznos od 447.900,00 kn. Sudovi su nadalje utvrdili i da je tuženik 1. veljače 2012. s pologa podigao i neosnovano zadržao 445.900,00 kn.

 

Pravilno drugostupanjski sud zaključuje da ovaj prelazak imovine odnosno zadržavanje iznosa 445.900,00 kuna od strane tuženika nema osnove u nekom pravnom poslu jer je usmeni ugovor sklopljen između tužiteljice i tuženika, da ovaj u svoje ime za nju kupi predmetni stan u B. ogranku, protivan moralu, pa stoga ništetan po čl. 322. ZOO-a koji propisuje: Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da je razlog usmenog ugovora između tužiteljice i tuženika da predugovor sa prodavateljem M. P. sklopi upravo tuženik a ne tužiteljica iako je ona platila kupoprodajnu cijenu stana, prijevara tužiteljičinih vjerovnika te izbjegavanje mogućnosti njihove naplate u mnogobrojnim ovršnim postupcima na stanu tužiteljice kao predmetu ovrhe. Takav ugovor ništetan je sukladno odredbi čl. 322. ZOO pa se stoga smatra da nikada nije ni nastao, te sukladno odredbi čl. 323. svaka strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

 

Nesporno je da je tuženik na temelju tog ništetnog ugovora primio 445.900,00 kuna kada je podigao i zadržao iznos kojeg je prodavatelj M. P. uplatio na sudski polog kao iznos primljene kupovnine od strane tužiteljice u iznosu od 55.000,00 eura a kojeg ovom tužbom osnovano potražuje tužiteljica.

 

Stoga pravilno drugostupanjski sud zaključuje da je zahtjev tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je prešlo u njegovu imovinu osnovan, te da obzirom ona potražuje isplatu 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju eura kod Zagrebačke banke d.d., a što na dan donošenja prvostupanjske odluke iznosi 426.250,00 kuna (prodajni tečaj Zagrebačke banke na dan 14. siječnja 2015. iznosi 7.75 kuna za 1 euro), imajući u vidu granice tužbenog zahtjeva, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za iznos od 426.250,00 kuna.

 

Ovaj sud je utvrdio da u pobijanoj odluci nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju se poziva revident. Naime, drugostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev kada je naložio tuženiku isplatu 426.250,00 kuna a ne 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Naime, kako je već obrazloženo navedeni iznos je upravo kunska protuvrijednost iznosa 55.000,00 eura na dan donošenja prvostupanjske odluke, pa kako tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom i potražuje isplatu 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju eura kod Zagrebačke banke d.d. to sud nije prekoračio tužbeni zahtjev kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici kunsku protuvrijednost iznosa 55.000,00 eura izračunatu na dan donošenja prvostupanjske odluke po prodajnom tečaju eura kod Zagrebačke banke d.d.

 

U odnosu pak na protutužbeni zahtjev tužitelja valja reći da pravilno drugostupanjski sud isti odbija s obrazloženjem da stranke, glede stana u O. ulici, nisu ni u kakvom obveznom odnosu. Iz utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je stan u O. ulici tuženik kupio svojim novcem dakle za svoj račun i u svoje ime. Pravilno drugostupanjski sud navodi da pobuda zbog kojeg je tuženik kupio navedeni stan nije od važnosti slijedom čl. 273. st. 1. ZOO-a obzirom je utvrđeno kako ovaj stan nije kupljen imovinom tužiteljice niti je on trebao biti skriveno vlasništvo tužiteljice.

 

Sukladno navedenom pravilno drugostupanjski sud navodi da stranke međusobno nisu niti zaključile neki pravni posao u svezi stana u O. ulici pa po toj osnovi tužiteljica nema nikakvih obveza prema tuženiku zbog njegovog gubitka na preprodaji tog stana obzirom razlika vrijednosti od 226.022,25 kuna koju je preprodajom izgubio tuženik, nije prešla u imovinu tužiteljice.

 

Ovdje također nije riječ niti o šteti koja je nastala tuženiku uzrokovana ponašanjem tužiteljice, obzirom kako je već rečeno, tuženik nije stan u O. kupio niti za račun niti u ime tužene već isključivo svojim sredstvima i u svoje ime.

 

Stoga je valjanom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti protutužbeni zahtjev kako je pravilno i odlučio drugostupanjski sud.

 

Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na revizijske navode tuženika koji se odnose na dosuđene troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora,  da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje  litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na dosuđene troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 18. veljače 2020.