- 1 -              U-zpz 25/2016-8

Broj: U-zpz 25/2016-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja E. p. s. – a. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku dr. sc. N. C., odvjetniku u Odvjetničkom društvu C. i p. j.t.d. u Z., protiv tuženika Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo, Z., OIB: ..., radi privremenog oduzimanja svjedodžbe o plovidbenosti zrakoplova, trajnog oduzimanja potvrde o provjeri plovidbenosti zrakoplova te zabrane korištenja zrakoplova te ishođenja valjane potvrde o provjeri plovidbenosti zrakoplova i vraćanja ili ishođenja svjedodžbe o plovidbenosti zrakoplova, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-34/2016-6 od 23. lipnja 2016. podnesene protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2021/15-2 od 9. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-2661/12 od 8. lipnja 2015., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2021/15-2 od 9. prosinca 2015. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-2661/12 od 8. lipnja 2015. kojom je poništeno rješenje Agencije za civilno zrakoplovstvo, Klasa: UP/I-343-05/12-01/204, Ur.broj: 376-03-02-12-3 od 31. svibnja 2012. Tim rješenjem tužitelju je privremeno, na rok od 60 dana oduzeta svjedodžba o plovidbenosti zrakoplova registracijskih oznaka ..., ..., ... i ..., trajno oduzeta potvrda o provjeri plovidbenosti zrakoplova registarskih oznaka ..., ..., ... i ..., naloženo tužitelju dostaviti svjedodžbu o plovidbenosti zrakoplova i potvrde o provjeri plovidbenosti zrakoplova registarskih oznaka ..., ..., ... i ... u roku 15 dana od dostave tog rješenja, te ukoliko se za zrakoplove ..., ..., ... i ... u roku 15 dana od dostave rješenja ne ishodi izdavanje valjane potvrde o provjeri plovidbenosti, tuženik će trajno oduzeti svjedodžbe o plovidbenosti navedenih zrakoplova te je ujedno zabranjeno korištenje tih zrakoplova do ishođenja valjane potvrde o provjeri plovidbenosti zrakoplova i vraćanja ili ishođenja svjedodžbe o plovidbenosti zrakoplova.

Protiv navedene presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZUS) pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem zahtjeva tužitelja, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta Visokom upravnog suda Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je poništeno rješenje tužene Agencije od 31. svibnja 2012. kojim su tužitelju u postupku obavljenog nadzora plovidbenosti zrakoplova ..., ..., ... i ... izvršenog 8. svibnja 2011. zbog navodno utvrđenih nalaza razine 1 i 2 izrečene određene mjere, a nakon što je u postupku utvrđeno da je nadzor, suprotno odredbi čl. 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 – dalje: ZUP) obavljen i nedostaci utvrđeni po osobama koje za to nisu bile ovlaštene: inspektorima na osposobljavanju, a koji nisu bili ovlašteni za provođenje samostalnog nadzora, te utvrđivanje činjenica na kojima se temelji sporno inspekcijsko rješenje.

Naime, u smislu odredbe čl. 134. Zakona o zračnom prometu ("Narodne novine", broj 69/09 i 84/11) ovlaštenje za takav nadzor te izdavanje rješenja o izvršenom nadzoru imao je zrakoplovni inspektor, dakle službena osoba koja za to ima propisanu stručnu spremu, radno iskustvo te položen stručni ispit. Stoga je ocijenjeno da takvo rješenje ima procesni nedostatak zbog kojeg je ono nezakonito.

Osporavajući pravilnost takve pravne ocjene nižestupanjskih sudova, podnositelj zahtjeva ustraje u ocjeni da sporno rješenje nije nezakonito, a kod činjenice da je to rješenje potpisano po višem inspektoru za zrakoplovstvo, ovlaštenom za vršenje tog nadzora, a čime da je otklonjen propust što je sam nadzor obavljen od strane osoba koje za to nisu bile ovlaštene (obavile ga inspektori na osposobljavanju, koji nisu ovlašteni za provođenje samostalnog nadzora!).

Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku, a iz kojih proizlazi da je u konkretnom slučaju nadzor obavljao tročlani tim čiji voditelj je imao status višeg inspektora zrakoplovstva, a dva člana tima bili inspektori na osposobljavanju, koji su međutim samostalno obavili nadzor zrakoplova, bez kontrole voditelja tima, dakle upravo oni utvrđivali činjenicama kojima je utemeljeno sporno rješenje – upravni akt, a ne ovlaštena službena osoba, onda se nameće kao pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da je takvo rješenje nezakonito. Naime, smisao odredbe čl. 134. Zakona o zrakoplovstvu u vezi s odredbom čl. 23. ZUP-a je upravo taj da određeni posao, a za koji se traži određena stručna sprema, radno iskustvo i položen stručni ispit kojim se dokazuje stečeno znanje i vještina, upravo i izvrši takva osoba, a sve kako bi taj posao bio kvalitetno obavljen. Potpis ovlaštene osobe kojom se potvrđuje da je određeni posao obavljen, a bez da ga je ona doista obavila, ne može takvoj ispravi dati značaj zakonitosti u smislu odredbe čl. 23. ZUP-a.

Stoga, a kada su nadzor obavili inspektori koji za to nisu bili formalno ovlašteni, bez obzira što je ispravu o izvršenom nadzoru potpisao ovlašteni inspektor, se ne može smatrati da su činjenice na kojima je utemeljeno sporno rješenje utvrđene na zakonit način.

Slijedom navedenog zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude se ukazuje neosnovanim te je odlučeno kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 78. st. 5. ZUS-a.

Zagreb, 18. veljače 2020.