- 1 -              Rev 2898/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2898/2015-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Lj. iz V., kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetniku u Ž., protiv prvotuženika Ž. R. i drugotuženice R. R., oboje iz S., koje oboje zastupa punomoćnica H. Č., odvjetnica iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-1775/14-7 od 22. svibnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-55/13 od 26. svibnja 2014., u sjednici održanoj 18. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-1775/2014-7 od 22. svibnja 2015. i presuda Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-55/13 od 26. svibnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 63.911,48 E u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2010. do isplate, kao i da tužitelju nadoknade prouzročeni parnični trošak.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju kao osnovanu i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za povratom novčanih sredstava koje je pozajmio tuženicima na temelju Ugovora o zajmu, a koji ugovor je pravomoćnom presudom utvrđen ništavim, u smislu odredbe čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

-              da su parnične stranke sklopile Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju zajma prijenosom vlasništva na nekretnini 1. ožujka 2000. u kojem čine nespornim da je J. Lj. predao Ž. i R. R. iznos od 125.000,00 ondašnjih DEM, 1. ožujka 2000. sa rokom povrata do 24. prosinca 2002.,

 

-              da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2770/07-3 od 16. veljače 2009. utvrđeno da je Ugovor o zajmu s sporazumom o osiguranju zajma prijenosom vlasništva na nekretnini od 1. ožujka 2000., ovjeren kod javnog bilježnika M. M. u Ž. pod brojem ... 9. ožujka 2000., sklopljen između J. Lj. te Ž. R. i R. R., u cijelosti ništav,

 

-              da je tužitelj tužbom (u formi protutužbe) od 1. ožujka 2010. zahtijevao povrat novčanih sredstava koje je pozajmio tuženicima na temelju ništavog Ugovora o zajmu.

 

Nižestupanjski su sudovi ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim zaključivši da je nastupila zastara potraživanja. Svoje shvaćanje izvode iz utvrđenja da je Ugovor o zajmu sklopljen 1. ožujka 2000., a da je tužba u formi protutužbe podnesena sudu 1. ožujka 2010., pa stoga zaključuju da je zastara počela teći od 2. ožujka 2000. (kao prvog dana nakon sklapanja ništetnog ugovora, odnosno primitka novca), a kako zastarni rok u smislu odredbe čl. 371. ZOO iznosi 5 godina, tako je za predmetno potraživanje nastupila zastara.

 

Osnovano tužitelj kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog ukazuje na pogrešno pravno shvaćanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova pri donošenju zaključaka o nastupu zastare potraživanja tužitelja.

 

Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

Budući da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da zastara u slučaju zahtjeva iz čl. 104. st. 1. ZOO/91, počinje teći od trenutka sklapanja ništetnog ugovora, nepodudarno sa navedenim shvaćanjem ovog suda, a kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nisu utvrđene odlučne činjenice, valjalo je na temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 18. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.