1              Poslovni broj: Gž-1066/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1066/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz N., OIB…, koju zastupaju punomoćnici Đ. D. – G. i B. G., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz K., protiv tuženika: 1. M. R. iz N., OIB…, 2. M. Đ. iz N., OIB…, 3. K. D. iz N., OIB…, 4. F. P. iz Njemačke, N., OIB… i 5. M. R. iz N., OIB…, koje zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz K., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Psp-4/2019-21 od 3. listopada 2019., 18. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Psp-4/2019-21 od 3. listopada 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem, u toč. I., utvrđeno je da su tuženici smetali tužiteljicu u zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu njenih nekretnina u N., na način da su joj oduzeli posjed prava služnosti odvoda oborinskih voda s njenog zemljišta u odvodni kanal koji je sada u posjedu tuženika, tako što su zatrpali propust kanala na nekretnini tužiteljice, ispod mostića kojim su oborinske vode do tada odvođene sa zemljišta tužiteljice i podigli betonske temelje ograde uz odvodni kanal pa im je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da su dužni omogućiti otjecanje oborinskih voda sa nekretnine tužiteljice kako je to bilo prije oduzimanja posjeda, te im je zabranjeno svako slično smetanje ili oduzimanje posjeda odvoda oborinskih voda s nekretnine tužiteljice u odvodni kanal. Ujedno je, toč. II., tuženicima naloženo da tužiteljici u roku od 8 dana naknade parnični trošak u iznosu od 5.275,04 kuna.

 

Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose tuženici iz razloga propisanih odredbom čl. 353. Zakona o parničnom postupku. U žalbi osporavaju zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije protekao prekluzivni rok od 30 dana od dana kada je tužiteljica saznala za čin smetanja i počinitelja. Ističu kako je prema iskazu saslušanih svjedoka tužiteljica otpočela radnje prekopavanja kanalčića i probijanja pasice onog dana kada je ona i instalirana s nadograđenom ogradom, što potvrđuje njeno saznanje o mogućim poplavnim djelovanjima, a posebno uzimajući u obzir da su radovi izvedeni tijekom proljetnog razdoblja. Navode kako pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje, navode kako je sud prvog stupnja propustio utvrditi tko od suvlasnika vrši čin navodnog smetanja posljednjeg mirnog posjeda. Ukazuju na iskaz svjedoka H. V., aktualnog komunalnog redara, koji je na lice mjesta pristupio po prijavi tužiteljice te koji ju je uputio da odvodne kanalice oborinske vode spoji na postojeći sustav odvodnje, a uz žalbu dostavljaju i Zapisnik o inspekcijskom pregledu od 14. svibnja 2018. Ističu da je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tuženika da se u postupku izvrši uvid u foto dokumentaciju, a iz koje je jasno raspoznatljivo da odvodni kanal po nekretnini tuženika nije postojao u vremenu o kojem iskazuju predloženi svjedoci tužiteljice. Osporavaju i odluku o parničnim troškovima.

 

Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja radi donošenja na zakonu osnovane odluke.

 

S tom je žalbom postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP).

 

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

U ovoj posjedovnoj parnici tužiteljica traži zaštitu posjeda prava služnosti odvoda oborinskih voda s njenog zemljišta u odvodni kanal koji je sada u posjedu tuženika, od smetanja izvršenog od strane tuženika koji su zatrpali propust kanala na nekretnini tužiteljice, ispod mostića kojim su oborinske vode do tada odvođene sa zemljišta tužiteljice i podigli betonske temelje ograde uz odvodni kanal, i to uspostavom ranijeg posjedovnog stanja na način da omoguće otjecanje oborinskih voda sa nekretnine tužiteljice kako je to bilo prije oduzimanja posjeda, te zabranom svakog sličnog smetanja ili oduzimanja posjeda odvoda oborinskih voda s nekretnine tužiteljice u odvodni kanal.

 

Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem prihvatio tužiteljičin tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica zatražila zaštitu posjeda unutar prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZVDSP), kao i da je u smislu odredbe čl. 22. st. 2. ZVDSP-a utvrđen tužiteljičin posljednji mirni posjed prava stvarne služnosti odvodnje oborinskih voda s njezine nekretnine u odvodni kanal i čin smetanja tužiteljičina posjeda od strane tuženika.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a dodatno pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovoga suda, da je sud prvog stupnja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, pravilno primijenio materijalno pravo.

Pritom, nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZVDSP-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a s posjedom stvari izjednačeno je i faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti (čl. 10. st. 5. ZVDSP-a).

 

Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZVDSP-a).

 

U skladu s navedenim odredbama sud prvog stupnja je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor prekluzije prava na zaštitu posjeda, budući da je u postupku utvrđeno da je početkom mjeseca lipnja 2018. na tužiteljičinoj nekretnini došlo do poplave te da do tog trenutka tužiteljica nije mogla znati da je s postavljenjem betonske pasice došlo do zatrpavanja odvoda koje rezultira poplavljivanjem njezine nekretnine. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u ovoj parnici tužiteljica traži zaštitu posjedu prava stvarne služnosti odvodnje oborinskih voda s njene nekretnine u odvodni kanal pa je sud prvog stupnja početak tijeka prekluzivnog roka od trideset dana pravilno vezao uz događaj poplave tužiteljičinog zemljišta s početka mjeseca lipnja 2018.

 

Pritom je sud prvog stupnja iznio detaljne, jasne i valjane razloge zbog kojih nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka N. V. da je osobno u 4 sata ujutro vidio tužiteljicu da prekopava kanal, koje razloge prihvaća i ovaj sud, pa se tuženici u žalbi neosnovano pozivaju na navedeni iskaz kako bi osporili zaključak suda prvog stupnja o početku tijeka prekluzivnog roka za zaštitu posjeda.

 

Također, valja istaknuti kako se u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što u konkretnom predmetu nije slučaj pa se tuženici u žalbi neosnovano pozivaju na Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, klasa: 362.02/18-16/1513, urbroj: 531-57-1-4-11-18-3 od 14. svibnja 2018.

 

Nadalje, sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a sud prvog stupnja je postupio pravilno i zakonito kada prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir činjenice i dokaze koje su tuženici suprotno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a iznijeli nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi tko je od tuženika izveo čin smetanja posjeda. Naime, tuženici tijekom postupka nisu sporili da je ograda podignuta na temelju njihova zajedničkog dogovora te da je tuženik M. R. radio betonsku pasicu, a o čemu su i sami iskazivali tijekom postupka pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su upravo tuženici i izvršili čin smetanja tužiteljičina posjeda.

 

U skladu s odredbom čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, sud prvog stupnja je savjesnom i brižljivom ocjenom izvedenih dokaza, te na temelju nespornih činjenica i rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio da se je tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti odvodnje oborinskih voda s njene nekretnine u odvodni kanal koji se nalazi uz ogradu te je stoga tužiteljici pravilno pružio zatraženu posjedovnu zaštitu.

 

              Kako se zaštita posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, tuženici se u postupku i u žalbi neosnovano pozivaju na mogućnost tužiteljice da se spoji na postojeći sustav odvodnje, a koja činjenica u skladu s odredbom čl. 22. ZVDSP-a nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

Konačno, pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) i po visini (čl. 155. st. ZPP-a).

 

Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje, a na temelju odredbi čl. 380. toč. 2. u vezi s čl. 381. i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

                                         

U Puli - Pola 18. veljače 2020.

 

Sudac

 

Igor Rakić, v.r.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Kristina Mladenovski